pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ovo sam počeo pisati kao komentar na komentar jedinohrvatska-e u dnevniku Što jest, a što nije Milanovićev posjet Bleiburgu

Riječ je dakle o tome, da je Milanović bio posjetio Srb, gdje je 27. srpnja obilježena 67. godišnjica ustanka srpskog naroda (te malog broja Hrvata - komunista) protiv NDH.

Nešto o ustanku od 27. srpnja 1941. napisao sam u komentaru uz navedeni članak, pa preporučam da pogledate, da neke stvari ne ponavljam.

Uobičajeno se iz konteksta tragičnih događaja i brojnih žrtava izdvaja samo ono, što ovoj ili onoj strani odgovara. I pri tome se pretjeruje i napuhuju brojke do apsurda. Prije dvije-tri godine skupljao sam, između ostaloga, podatke o selu Boričevac (sad sam malo prosurfao - ima novih aktivnosti, ne nekih novih podataka).

@jedinohrvatska piše:
najveći zločin je bio potpuno uništenje sela Borićevac (2200 stanovnika) na pravoslavnoga sv. Iliju 2. kolovoza 1941. gdje je svega nekolicina seljaka izbjegla smrt.

Nema me petnaest dana i puno se stvari dogodilo, pa da sumiram u nekoliko crtica.

• Uhapsilo Radovana Karadžića, promatrajući sada sve to skupa gotovo je nevjerojatno koliko je prostora dotični dobio u medijima, a da i ne govorimo o bizarnome dijelu cijele priče gdje se traže lokacije na kojima je ovaj govorio i rade intervjui s osobama koje mu onako neobrijanom nalikuju. Unbeliveable. Meni je osobno najzanimljiviji detalj u kojem Radovan tvrdi kako je uhapšen na autobusu u petak a vlasti kažu u nedjelju. Pitam se nije li netko naplatio pet milijuna dolara nagrade koliko je bilo ponuđeno za njegovo hvatanje?
• Umro je i Dinko Šakić, a pokopan je u ustaškoj uniformi. Problematično u cijeloj priči je prostor koji je u medijima taj događaj dobio što me navodi do zaključka da je danas (još uvijek) najlakše pažnje i drame kreirati ako krenemo govoriti o ustašama i partizanima ili krenemo prebrojavati tko je ili nije hrvatski branitelj. Bojim se da takvom fiksacijom na prošlost nećemo predaleko stići.

Istra nije ni Bleiburg, ni Bandićev Zagreb, kaže saborski zastupnik IDS-a Damir Kajin, komentirajući zabranu Thompsonova koncerta u Umagu. I - u pravu je!

Više od sto milijuna dolara utržio je film Hancock u prvom tjednu prikazivanja nakon što je u vrijeme proslave američkog Dana nezavisnosti pušten u tamošnja, ali istodobno i u europska, pa i naša kina. Odlučio sam ga večeras pogledati jer sam naišao na iznenađujuće dobru kopiju s obzirom da je riječ o «telesynic» xvidu, a ne DVD ripu što mi je nekakav standard kvalitete kada downloadiram filmove s neta.
Možda sam paranoičan, opsjednut ili samo internetu hvala indoktriniran, ali nakon filma rastura me analogija, umjesto odličnog Will Smitha pred očima mi se ukazuje lik Baracka Husseina Obame. Isto je kad zatvorim oči, i dok su mi otvorene. Nije baš uobičajeno da je super heroj crnac. A kada je već crnac, onda je logično da se u prvoj sceni glavni junak pojavljuje urokan jeftinim whiskeyem, smrdljiv i masu mamuran. Odjeven je u nekakvu ofucanu odjeću iz Caritasa, spava na klupi i drveni. Tipično američki. Rasistički.
A ako super junak može biti crnac, što ne bi mogao biti i stanovnik Bijele kuće. Super junak, predsjednik, sve je to ionako ista pašta, ta je furka po defaultu upakirana u njihovu tradiciju.

Kak se ove riječi u zadnje vrijeme puno spominjeju i po mojem iskustvu mi to nikak nije išlo u glavu da ima takvih ljudi u Hrvatskoj.
U meni je bila uvjek sumnja u vezi takvih izjava i to pogotovo od mladih ljudi koji u stvari još ni neznaju da živiju.
Mišljenja sam da nisu ni svjesni toga kaj znači nekog ubit i isto tak da nisu mrtvaca ni vidli.

Negdje u podsvjesti sam imal rječi s nekih govornih područja i to je: Ubi ga!

Bilo je takvih izjava i kad su se neki kartali a bili su međusobno prijatelji.

Nisam o tome niš htel pisat jel bi bilo opet svega i svačega na pollitika.com, i glave bi se usijale.

Gledal sam par slika i čak i video scena koje su trajale sekundu dve i pokazivale mladu osobu i to uvijek jednu te istu.

Sve te svene su bile samo fokusirane i bez ikakvog tona.

Zbog čega? sam se pital

No videl sam dnevnik danas u jutro i to me je potaknulo ovo napisat.

Kak je bilo kratkih ispitivanja naših navijača, tak se je čul i komentar jednog od tih mladih ljudi koji su bili u nebu sreče od dobite tekme naših kockastih.

Njegov komentar je bil uz par drugih rjrči i sljedeči: Ubili smo ih!

Mozda smo dosadni i bogu i vragu s ovim preklapanjima i naklapanjima oko nerasciscenih dogadjaja iz drugog rata i nekoliko dnevnika posveceno je ovoj temi plus ona oko Thompsona koja je takodjer povezana i uvezana. No kako smo saznali iz danasnjih novina Marko Perkovic nece pjevati.
Ono sto sam htio izdvojeno reci je kako smo danas svjedoci revizionizma sa svih strana i borbe za bolju proslost i jednih i drugih u kojoj se koriste oni koje bi oni trebali ostaviti na miru jer se preko kostiju nevinih i mozde ne toliko nevinih ZRTAVA nabacuju jedni preko drugih. Na sve to se nadovezuju i nasi istocni susjedi sa svojim dobro poznatim no ipak ublazenim stavovima kroz partijski bilten koji se jos naziva Politika a dio je VAZ-a.
http://www.politika.co.yu/rubrike/ostali-komentari/Topola-uzasa.sr.html
http://www.politika.co.yu/rubrike/ostali-komentari/Jasenovac-Krivica-za-...
Prvi je tekst prenesen i na blogu b-92
http://blog.b92.net/text/2834/%D0%A2%D0%BE%D0%BF%D0%BE%D0%BB%D0%B0%20%D1...

Ivan Fumić po običaju iznosi svoje stavove, neovisno jesu li ispravni ili ne, na krivome mjestu u krivo vrijeme. Ovaj puta na komemoraciji ustaškim žrtvama u Jasenovcu. Tamo je, ne po prvi put, prozvao Katoličku crkvu u Hrvatskoj za podržavanje i simpatiziranje ustaškog režima u vrijeme II. svjetskog rata i za današnju relativizaciju, pa čak i negaciju tih zločina, gotovo ju proglasivši posljednjim bastionom ustaštva u Hrvatskoj. Fumić je svakako u tome pretjerao. Sigurno je da držanje Crkve u NDH i danas po pitanju ustaških zločina nije baš primjereno, ali ovakve Fumićeve ocjene su ipak preoštre. O Crkvi i NDH bi trebalo raspravljati, ali na nekom drugom mjestu, na kakvom okruglom stolu ili nečem sličnom, a ne u Jasenovcu. Ovako je Fumić bacio sjenu na stravične zločine u tome logoru i neupućeni slušatelji gotovo da bi mogli steći dojam, da su zločine tamo počinili katolički svećenici, a ne ustaše. Istina, bio je tamo jedan, izvjesni fra Vjekoslav Filipović alias Miroslav Majstorović, nazivan i Fra Sotona, o kome se čulo sve do Vatikana, pa su ga morali izbaciti iz franjevačkog reda, ali to je neka posebna priča.

U subotu su na Trgu maršala Tita održane demonstracije protiv imena trga i za ime trga. Sa svog stajališta i jedni i drugi imaju argumente. No, kako je i inače svakom loncu poklopac, u svađu oko imena trga umiješao se i Predsjednik Stipe Mesić. Odmah je detektirao nostalgičare za NDH pa tako sad više nemamo samo jugo-nostalgičare.

Nadalje je Predsjednik Mesić prokomentirao da je 1941.god. do Karlovca došlo 400 ubojica i koljača i da su tako proglasili NDH. Nikakvog referenduma o stvaranju NDH nije bilo, dodao je Mesić (citiram po sjećanju).

Predsjednik Mesić je pri tome zaboravio spomenuti da ni 1918.god. pri stvaranju Jugoslavije nije bilo referenduma, nego da je cijelu hrvatsku političku javnost preveo žedne preko vode dvojac Ante Pavelić(zubar) i Svetozar Pribičević.

Pa i za 1945. mirne bi se duše moglo reći da su u Zagreb došli ubojice i koljači samo u daleko većem broju od ustaša i da su se zadržali daleko duže na vlasti nego ustaše. I da također nisu priredili nikakav referendum o preuzimanju vlasti. I da je taj režim Stipe Mesić zdušno podržava sve do 1971.god.

Danas je dan sjećanja na Holocaust, na najveći planirani pomor jednog cijelog naroda u povijesti. Stradalo je oko 6.000.000 Židova, Roma i pripadnika drugih naroda. Veličina zločina je tako velika da se ratio odbija s njim složiti. A ipak, istina je.

Tko su pokretači Holocausta to znademo. Adolf Hitler sa svojom zločinačkom politikom "konačnog rješenja", pod čim se mislilo na konačno istrebljenje Židova i drugih nearijevaca iz ratom zahvaćene Europe. Zvijerstva koja su SS trupe ali i Wehrmacht i drugi djelovi Hitlerovih pristaša u Njemačkoj i Austriji, članova Nacističke stranke učinili su neopisiva. Okrutnosti neljudske. Pitamo se danas kako je iz naroda pjesnika i glazbenika mogao poteći takav zločinački um i okupiti toliko sljedbenika?

Mitovi su bijeg od stvarnosti, ali i pokretačka energija koja homogenizira razne socijalne skupine u ostvarivanju ciljeva i zato će mitovi uvijek biti prisutni, jer stvarnost prikazuju ljepšom nego što jest

Svaki narod ima svoje mitove, a jedan od kriterija zrelosti nacije je koliko je spreman suočiti se s njima.

Hrvati dugo nisu imali svoju državu, izborili su je vrlo teško uz ogromne žrtve, što je pogodovalo dodatnom napuhavanju naših mitova.

Upravo je ratno vrijeme pogodan period za napuhivanje mitova, jer su propagandne aktivnosti važan dio ukupnog rata.

U to ratno vrijeme, iz svih zvukovnih medija mogle su se čuti samo budnice, pjesme koje podižu moral i selektivne vijesti koje govore samo o hrvatskim uspjesima, a o padovima naših gradova (koje smo objektivno morali predati radi slabije naoružanosti i/ili vlastitih subjektivnih slabosti) gotovo da se moglo saznati i između redaka.
Maković je 1992. pisao o tome kako su hrvatski vojnici prikazivani kao „lijepi, dobro građeni momci maštovitih frizura, s brojnim dodacima na moderno dizajniranoj uniformi, s obaveznom krunicom oko vrata“.