pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Dugo se nisam oglašavao, što zbog osobnih razloga, što zbog toga što sam htio dopustiti da se smire postizborne strasti i da vidimo što će se događati u Lijepoj Našoj sa VI saborskim sazivom. I zbog raznih mi je razloga danas nadošlo da se napokon pozabavim pitanjem koje me već neko vrijeme muči. KOME JE SVE I ZA ŠTO KRIV ZORAN MILANOVIĆ? Kada pišem kriv ne mislim na to je li se nagnuo na jednu ili drugu stranu, nego tko ga sve i zašto drži odgovornim. Kratko pojašnjenje. Da ne bi bilo nedoumica.

Mislim da dosadašnje rasprave na temu Milana Bandića u najvećoj mjeri promašuju bit problema.
Ključni razlog tome vidim u činjenici da se ne uspijeva razlikovati razinu znanja od razine vjerovanja, razliku koja je presudna za razumijevanje ovog ali i mnogih drugih slučajeva.

Znanje je moć

Glupost, rekao bi Orwell. Znanje eventualno može biti alat, a prava moć je neznanje. Orwell je samo zapisao ono što sve vlasti koje se sortiraju pod naslov “autokratija”, ili one koje su podsvjesno takve, dobro znaju i primjenjuju.

Pa smo nekad imali Šuvaricu. Sjeća li se netko Šuvarice. To je bila nazovi škola u kojoj se po prvi pua u praksu provela gornja maksima. U toj se školi učenike zatrpavalo ogromnom količinom informacija i od njih se tražilo da se te informacije reproduciraju. Postupak sticanja takvog znanje zove se “bubanje”. Rezultat, uvjeren sam ne slučajan, bio je kvazi inteligencija koja nije postavljala pitanja. Koja nije kritizirala. Inteligencija (kao društveni sloj) koju je srazmjerno jednostavno povesti za svakom zastavom. Dovoljno je da se njome snažno maše. Nezgodno je što je dobar dio današnjih nastavnika pohađao Šuvaricu, a isto tako i onih koji kreiraju suvremene obrazovne sustave u Hrvatskoj. Pa sad muku mučimo kako od djece napraviti pametnu djecu, a da ih istovremeno ne opterećujemo s tonama besmislenih podataka koji negdje pišu i negdje se mogu naći i kilama knjiga koje svakodnevno moraju vući u školu, dok im se kičma ne iskrivi.