pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Za početak, napao bih temu suhom definicijom što to jest politički poduzetnik

Wikipedija kaže kako pojam "politički poduzetnik" može značiti bilo što od slijedećeg:

• netko (uobičajeno aktivan u politici ili poduzetništvu) koji osnuje novi politički projekt, grupu ili stranku
• poslovni čovjek koji želi profitirati kroz poticaje, protekcionizam, ugovore s državom ili kroz druge za njega povoljne aranžmane s državom kroz politički utjecaj
• politički akter (ne nužno i političar) koji želi napredovati u svojoj političkoj karijeri i popularnosti promovirajući stvaranje politika koje zadovoljavaju publiku

Očito, pojam političkog poduzetnika u svijeti ima malo šire značenje nego što je to kod nas, baš kao što se i pojedina značenja tog termina ne povezuju s nekim našim političkim akterima koji očito zadovoljavaju definiciju.

Na monitor.hr-u prenjeli su vijest „Bolnice i dalje skrivaju liste čekanja“

Članak je izvorno iz Slobodne Dalmacije gdje možemo saznati kako je Vlada učinila velik korak u razbijanju korupcije odredbom o javnom objavljivanju listi čekanja putem interneta. No, postoji problem. Ta se odredba ne provodi.

Tako su jedino OB Dubrovnik i OB Pakrac objavile svoju cjelokupnu listu čekanja, a velik je dio vrlo štur (ili zahtjeva istragu USKOKa) tako da recimo bolnica u Šibeniku ima specijalistu kardiologa koji dnevno ima naručena 2,5 pacijenta.

Veliki dio bolnica uopće nema sređene liste čekanja, što je prilično razumljivo za sve one koji na listama čekanja temelje svoje carstvo klijentelizma i korupcije. Navedeni su još neki primjeri, no ukupno govoreći, situacija je katastrofalna. Korupcija je unatoč kvalitetnoj odredbi Vlade, na katastrofalnoj sprovedbi ostala nesputana transparentnošču.

Ivu Pukanića i mene, veže za novinare neobična situacija. Umjesto da smo mi oni koji izvještavaju, obojica smo postali hodajuće vijesti. Naravno, u mnogo čemu se razlikujemo, pa i u sitnici da se Puki šepiri u pratnji policijskog osiguranja, a ja se svaki put štrecnem kad osjetim murju u blizini.

Istina, prvi SDP-ovci na koje sam u subotu naletio bili su povezani s policijom, a susret s njima bio je ugodan. Najprije me srdačno pozdravio Ranko Ostojić, bivši ravnatelj policije, a potom za zdravlje pitao Šime Lučin, bivši policijski ministar. Dakako, nisam mogao mimoići ni Zinku Bardić, bivšu glasnogovornicu MUP-a koja me smjestila na novinarskom pultu uz samo oznaku imena i prezimena dok su drugi novinari sjedili na mjestima gdje su stajali natpisi njihovih redakcija.