Priča koliko vidim nije nova. Zadnji galetov dnevnik, na kojeg se u naslovu referiram tek je čini se najnoviji vapaj za iskorištavanjem političkog kapitala koji leži u glavama ljudi (nekih, rekao bih prvenstveno) koji pišu na ovom forumu. Unaprijed se ispričavam svim „starosjediocima“ što ću se u svom prvom dnevniku baviti budućnošću same pollitike. Sasvim opravdano mi se može prigovoriti da nemam neko posebno pravo na to. Međutim, u osnovi me nešto vuče da javno iznesem neke svoje pozicije i ideje, a dodatni faktor je i činjenica da neka znanja o upravljanju heterogenim i policentričnim organizacijama imam, kako s akademskog aspekta, tako i u praksi. Ono nije nešto super bogato, jer sam relativno mlad, ali vjerujem da mogu doprinijeti (ako ništa) usmjeravanju ove jako važne rasprave. Cilj dnevnika je upravo to: ne postavljanje nekih maksima djelovanja koje će poput Welchove knjige, nakon svog čitanja u tri dana napraviti revolucionarne promjene, već postavljanje konkretne, pomalo tehničke platforme za daljnju raspravu.