pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nakon konzultiranja sa svojim odvjetnicima, pripremam skicu za tužbu protiv HBO udruge, članova vodstva te udruge, te pojedinaca (diskutanata na pollitika.com). Nadam se da će mi se pojedinci i udruga ispričati ovdje javno (na pollitika.com) kako nebi ni došlo do pokretanja pravnih i istražnih radnji (podnošenja optužbe za klevetu, detektiranja anonimnih diskutanata i slično).

Objašnjenje:
U dnevniku pod naslovom "Ivana Hodak - mafijaška kurvica?", objavljenom na portalu pollitika.com, dana 08.10.2008, ZGRAŽAM SE nad prosvjednicima koji su je tako nazvali. Iako je to sasvim razvidno iz texta dnevnika, isto pojašnjavam i naknadno na upit Zvoneta Radikalnog te čak na prijedlog sm u naslov dodajem "!?" kako bi bilo JOŠ RAZVIDNIJE da se GROZIM takvih izjava.

Primjeri klevetanja:

Ovaj dnevnik i registracija nastali su isključivo zbog zapažanja koja ma navode na zaključak da politika polako ali sigurno gubi svoj smisao i postaje stratište demokracije na kojem pojedinci vode svoje križarske ratove.

Već duže vremena pratim što se događa na ovom blogu i naravno nije mi promaklo da su Željko Peratović, alijas 45 lines i nekolicina Peratovićevih pristaša u potpunosti zapljuvali do nedavno sasvim solidan imiđ politike. Mraku je vlastita politika očigledno izmaklo kontroli i postala politikantstvo na uštrb demokracije, jer mrakova politika, prerasta u peratovic.blog.hr.

Mrak je uveo sistem po kojem se nepoželjni kritičar bez i jednog jedino slova protuargumenata, jednostavno marginalizira. Ovaj novi mrakov sistem glasovanja je upitna „demokracija“ na staklenim nogama, koja omogućuje da tri neistomišljenika, ili tri glupaka obezvrijede mišljenje pametnog čovjeka. Mislim da je politika okrenula pilu naopako i umjesto da bude strah i trepet zla ovog društva, postaje saveznik anonimusa i marginalaca.

Evo još jednog dnevnika posvećenog ljetnoj literaturi. A što da kažem, čitam, pa ležim na plaži, pa mozak uđe u centrifugu, i kad sve to misaono zakuha, nema druge nego sve to saviti na papir. Ovaj, ekran. Blog. Whatever.

Ovoga puta nije u pitanju knjiga, već časopis. Neposredno prije ljeta mi je u ruke pao Plan B i zaintrigirao me. Pa sam prije odlaska na more nabavio nekoliko posljednjih brojeva. Moram priznati da je na mene ostavio prilično pozitivan dojam. Uz zamjerku ponekom elitističkom tekstu, te ponekoj slabije odađenoj temi, Plan B je ukupno ponudio raznoliko i znimljivo štivo. Poebno su mi se svidjele kolumne Dražene Lejo i Tea Tarambarića. Čak i Bago piše konciznu kolumnu, koja za razliku od njegovih prenatrpanih i nedorečenih TV-emisija, ima glavu, rep i poruku. Pored toga uvijek se nađe jedan oveći zanimljivi članak koji detaljno obradi neku zanimljivu temu (seksualna povijest Hrvata, Barack Obama, putopisi...). Jedina ozbiljna zamjerka ide na račun nedovoljne razdvojenosti / razlikovnosti autentičnih tekstova i propagandnog sadržaja. Na primjer, od tekstova za promociju kluba Porat ili usluga T-coma mi se dizao želudac. Anyway, da čitav dnevnik ne ispadne kao reklama za Plan B, idemo do teme – bloganja.

Već u ovom kratkom vremenu, od Zvonine najave do danas, okupljanje blogera u udrugu pod imenom HBO je izazvalo podosta reakcija: pisalo se po novinama, vrtilo po radiju, a o blogovima, forumima i komentarima da ne pričamo. Danas ću i ja dati svoj osvrt na spomenutu inicijativu.

O JOT lobiju

TitoTudjman reče kako samim time što bloga on postaje dio JOT lobija.

Ta mi se ideja priznati ću, ne sviđa niti najmanje. Lobi ne može biti jak ako nema jak kriterij za uključenje, što i samom lobiju daje smisao i snagu. Može svatko blogat, blogaju i Lion Queen i Bijesdrugi i Mithandir i Pajo Patak i mnogi drugi uvaženi i manje uvaženi članovi.

No, teško da je internet postao jak zahvaljujući nevjerodostojnim pojedincima. Čisto za primjer, pojedinci koji izjavljuju da je najnormalnije da se u predizborno vrijeme laže i koji samim time i osobno najnormalnije lažu, rijetko kada će biti citirani kao relevantan izvor i okosnica kreiranja mnijenja.

Jedno neodgovorno i manipulatorsko pisanje ostavilo je tako blagi dojam da se ne internetu pojavljuje svakakav materijal koji je eto čak i niže kvalitete od materijala koji izniču iz klasičnih medija. Svi znamo da na internetu ima doslovno svega i svačega, ali internet je postao jak medij upravo zahvaljujući relevantnim izvorima, izvorima koji tetoše vjerodostojnost i osobni ugled.

Zvone nam je otišao. Ljut je čovjek što se nije ništa značajno dogodilo od Lotrščaka.

I nije se dogodilo. OK, imali smo BORNAu, ali to je bio samo jedan izboj potrebe za promjenom. No ono što stoji jeste da pollitika.com, nema viziju. Posljedica toga je da stara ekipa polako iz iste pozicije prežvakava sve teme, polako gubi interes i entuzijazam koji je kreirao jake stvari, a stara ekipa je po običaju okosnica novih događaja. Novi dolaze i uklapaju se u ovu mrežu, samo što je jezgra polako počela gubiti elan.

Iz moje perspektive, ja sam na pollitika.com-u godinu i pol dana. I počeo sam furati reciklažu. Prati SDP-ovce mi jednostavno više nije interesantno. Sve se zna. Spominjati HDZ koji je još veća sramota je suvišno. Satelite što se daju za dvije sinekure tek nema smisla spominjati.

Pričati o stvarima o kojima je sve rečeno jednostavno nije više interesantno. I upravo zato priča o viziji, nečemu što će dati pokret, gibanje pollitici. Da ne drvimo oko istog, već da krenemo u novo i nepoznato. Da se počnemo gibati dok nas nije pojela ova žabokrečina.