U subotu prošli tjedan izašao je u jutarnjem intervju s Ivicom Račanom, predsjednikom SDPa i druge stranke po snazi u hrvatskom saboru. Pa da ne ispadne kako sam kritičan samo po vladajućima osvrnuo bih se na nekoliko rečenica koje smatram ključnima u slijedećem razdoblju.
Kao prvo, početkom rujna prije i nakon pompozne klauzure na Sljemenu krenula je cijela lavina napada na trenutno aktualni državnih vrh, počevši od Verone pa sve do Brodosplita, napad je krenuo dobro, glasnogovornici su mucali, bivši ministri su sami sebe lovili u lažima no odjednom je stvar totalno nestala s naslovnica i odjednom je nastao mir. Ovo je karakteristično ponašanje za našu oporbu, ne nužno samo za SDP, no činjenica je kako se relativno često otvaraju različite afere, vlastodršci se polako ali sigurno dovode pred zid i točno u trenutku kada ih treba mirne duše postrijeljati naši oporbenjaci ponosni i prijeteći dignu prst i vjerojatno im kažu “hajte, nemojte da vas opet ulovimo”. Da se izrazim u sportskom terminu kojeg uopće ne razumijem (iako mi je jasan koncept), nedostaje nam “zakucavanje”, epilog, poučak, ili kako bi ameri rekli “closure”, toliko sam se bio navukao na “Računćić je kod nas” i sada je tema ostala visiti u zraku.. I što je najbolje, umjesto da ih sada krenu šerafiti po svim drugim osnovama (kojih nažalost ne nedostaje), tišina. Čini mi se kao da su ostali bez daha i SDP sada čeka koji tjedan pa će valjda opet.