pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Najosnovniji preduvjet napretka jedne države i naroda općenito je obrazovanje. Na primjeru Irske možemo vidjeti kako kontinuirano ulaganje u obrazovanje i školski sustav ima eksponencijalni učinak na iznos BDP per capita. 1985 je Irska bila u društvu Puerto Rica, Madžarske i Slovačke. Danas je Irska treća najbogatija (prema BDP per capita) zemlja Europe, iza Luksemburga i Norveške.

Kako su to uspjeli? Sustavnim i promišljenim ulaganjem u školstvo. Puno sposobnih i visoko obrazovanih mladih ljudi jer privuklo velike strane tvrtke, država je pak tim stranim tvrtkama dala besplatno zemljište, deset godina ih oslobodilo od poreza i evo ih - treći najbogatiji narod u Europi. A za sve to je zaslužno kvalitetno školstvo. Možemo povući mnogo paralela između Hrvatske i Irske, možda zato što smo i mi i oni bili potlačeni narodi sa velikom emigracijom burne borbe za samostalnost.

Taj stari talijanski termin urbanog govora u politički prostor je lansirao poznati talijanski glumac i komičar Beppe Grilo, a što bi trebalo biti ekvivalent našemu „Jebite se!“. Mada izbjegavam prostačenje u govoru i pisanju, ovo ovdje je izuzetak jer se odnosi na političku konotaciju – to je visoko politizirani izričaj i u hrvatskom jeziku.

Putovanje u Irsku se izgleda isplatilo. Delegacija HDZ-a se vratila s mnoštvom ideja o tome kako voditi predizbornu kampanju. Jedna od njih je izgleda i kloniranje super heroja koji imaju zadiviti široke narodne mase posredstvom osnovnoškolske djece, drugih razreda. Bit će onog: „Tata, moraš glasati za onog čiku koji ima puno vojske…znaš, on je tata mog frenda i možda nam drugi puta dozvoli da se malo vozimo u tenku i pucamo iz puške“.

Ovakva bi scena mogla uslijediti u mnogim domovima malih pučkoškolaca kad za to dođe vrijeme. Naš novi Linoleum boy je za razred svoga sina organizirao, ni manje ni više, tehnički zbor s elementima vojne vježbe. Djeca su mogla razgledati različito naoružanje i oklopna vozila, a samo za njih su vojni specijalci demonstrirali spuštanje po konopcu iz lebdećeg helikoptera. Bilo je tu i službenih pasa jer se zna da djeca vole pse. Radi pojačanja dojma, djeca su bila i akteri uzimanja otisaka prstiju, baš kao u filmovima. Razgovarala djeca putem video veze i s našima u Afghanistanu. Sve u svemu, doživljaj za pamćenje.

U subotu prošli tjedan izašao je u jutarnjem intervju s Ivicom Račanom, predsjednikom SDPa i druge stranke po snazi u hrvatskom saboru. Pa da ne ispadne kako sam kritičan samo po vladajućima osvrnuo bih se na nekoliko rečenica koje smatram ključnima u slijedećem razdoblju.

Kao prvo, početkom rujna prije i nakon pompozne klauzure na Sljemenu krenula je cijela lavina napada na trenutno aktualni državnih vrh, počevši od Verone pa sve do Brodosplita, napad je krenuo dobro, glasnogovornici su mucali, bivši ministri su sami sebe lovili u lažima no odjednom je stvar totalno nestala s naslovnica i odjednom je nastao mir. Ovo je karakteristično ponašanje za našu oporbu, ne nužno samo za SDP, no činjenica je kako se relativno često otvaraju različite afere, vlastodršci se polako ali sigurno dovode pred zid i točno u trenutku kada ih treba mirne duše postrijeljati naši oporbenjaci ponosni i prijeteći dignu prst i vjerojatno im kažu “hajte, nemojte da vas opet ulovimo”. Da se izrazim u sportskom terminu kojeg uopće ne razumijem (iako mi je jasan koncept), nedostaje nam “zakucavanje”, epilog, poučak, ili kako bi ameri rekli “closure”, toliko sam se bio navukao na “Računćić je kod nas” i sada je tema ostala visiti u zraku.. I što je najbolje, umjesto da ih sada krenu šerafiti po svim drugim osnovama (kojih nažalost ne nedostaje), tišina. Čini mi se kao da su ostali bez daha i SDP sada čeka koji tjedan pa će valjda opet.

Dokopao sam se izvještaja međunarodnog republikanskog instituta (famozni IRI) o stanju javnog mijenja. IRI radi redovna istraživanja političke klime i dobro je upoznat sa situacijom u Hrvatskoj. PowerPoint ima nekih 80ak slajdova, za oko mi je zapalo nekoliko zanimljivih podataka koji se u uobičajenim novinskim člancima ne spominju. Važno je napomenuti da se anketa provodila krajem kolovoza i početkom rujna, dakle prije afera Verona i Brodosplit, biti će zanimljivo vidjeti slijedeću takvu anketu.

Kao što ste mogli vidjeti u Otvorenom prije neki dan, na pitnje ide li hrvatska u dobrom ili lošem smjeru, pozitivno je odgovorilo 27% ispitanika, što je ujedno i najbolji rezultat u posljednje dvije godine, no ono što nije pokazano je kako većinu od tih 27% izvlače (naravno) HDZ ali i HSLS čiji glasači misle poprilično slično kao i HDZovi.