pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

A. TEKUĆE

Hoćeš nećeš, glavnina napredovanja nezaustavljivo srlja u grč cijelih divizija i nepodnošljive maoističke scene, što štabovi sve više garniraju to više (baš zato to vječno rade), nakon čega minimalizam to nešto malo ublaži, uz teške i bespoštedne bitke, nakon toga zatišje pred novu bitku i opet još gore.

Podešavanje etapa u istim smjerovima više ne igra igru i da carevi uskrsnu (a i oni su to podesili znajući da neće, poslije mene prvenstveno moje štovanje, pa to više blokira nego omogućava).

I šta je logičnije nego da takvim upornim napredovanjem stiže obrnuti problem - na minimalizam se igra sve više i jače i već je normalno da se jako traže, naručuju i plaćaju alkemijske minimalističke usluge, npr. otišlo se je tako daleko da su zbrka i nezgode prešli sve granice, s onu stranu, pa treba to disciplinirati i očuvati rezultate, cijena nije u pitanju, koliko god se rekne, panika je, vrijeme za dogovor manje od minute.

Takav minimalistički trijumf je uvod u razne smjerove, s neizbježnom jakom dozom totalitarizma, ne disciplina mašte nego diktat i presija.

Krenuo sam pisati komentar, ali sam se raspisao pa eto "imamo dnevnik".

Učinilo mi se da bi bilo dobro sagledati problematiku donjogradskih blokova iz temelja a ne samo na gorućim problemima u vatrogasnoj maniri.
To bi trebao biti prvenstveno zadatak urbanističke službe i službe za zaštitu spomenika kulture (u ovom slučaju Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode) ali budući da je sve te ustanove zamijenio naš gradonačelnik Leonardo omnipotentis Milan B. neću o tim službama jel ne služe baš kozna čemu. (Jel ima odjel za urbanizam i povijest umjetnosti na Fakultetu političkih znanosti? Mora da ima!)

Hotova dosjetka, koliko god bila antipatična, nije daleko od istine za unutrašnjost većine zagrebačkih donjogradskih blokova.
Međutim, prilikom razmatranja problema i etiketiranja treba znati da je ovakvo stanje prvenstveno rezultat razaranja vlasničke strukture i urbane matrice tih blokova.