pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

"Ask not what your country can do for you; ask what you can do for your country." recenica je velikog drzavnika, predsjednika i covjeka J.F.K.-a.
Samo u slucaju samostalne i neovisne Hrvatske bi bilo ""Ask not what you can do for your country; ask what you can have from your country." Sudeci po trenutnom stanju u drzavi, ono sto mozemo imati od ove zemlje je jedno veliko nista.
Koliko se sjecam jedna od mnogih definicija politike je "Politika su procesi i način na koji se donose odluke unutar jedne skupine ljudi. Iako se obično politika odnosi na vlade, političko ponašanje se opaža u bilo kojoj grupi ili instituciji koju sačinjavaju ljudska bića."

Kao i konstatacija "Država je pozvana da donosi zakone samo pod uvjetom da i sebe samu smatra vezanu tim zakonima."

Upravo nam prolaze zadnji dani mjeseca srpnja. Sezona je odmora. U ljetovalištima je veselo i živo a u mjestima izvan turističkih središta nema gužva i živi se usporeno. Kreće i radi se polako, onako kako to diktiraju visoke temperature zraka.
Politički život spušten je na razinu: izjava samo u hitnim slučajevima ili na obilježavanje kakve obljetnice ili praznika. Takvo stanje poznato je kao sezona kiselih krastavaca. Nažalost, čini mi se da je stanje u državi takvo da su vijesti i rezultati koje “lijepa naša” postiže poprilično kiseli. Kroz čitavu godinu vuku na nešto što se pokvarilo i ima jak kiseli okus.

Saborski zastupnici su se poslali na poduže školske praznike. Oni imaju praznike i duže nego što ih imaju djeca u školi. Pored toga, zastupnici nikom ne odgovaraju za svoje loše rezultate, nemaju jedinice i svi, bez obzira na rezultate, uredno ulaze u sljedeću školsku godinu. Nema ponavljača, nema produžne nastave i dopunskih ispita. Plaća i privilegije uredno pristižu. To što je u državi sve teže njih ne brine. Još za ovoga mandata bite će novaca barem za plaće političara. A dalje, “bumo vidli”. Političari budu zalihe i privilegije imali a krizu budu zadnji osjetili.

Očito je u zadnje vrijeme popularno otimanje kuna iz đžepova hrvatskih građana, zašto bi imali za kruh, mlijeko kad možemo priušitit još koju milijardu profita velikim tvrtkama. Na pomolu nam je novo poskupljenje kako navode mediji: "HRVATSKE su autoceste predložile Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture povećanje cijena cestarina za 15 posto za sve skupine vozila uz obrazloženje visokih troškova održavanja, upravljanja i građenja autocesta.
Uz sve navedeno iz HAC-a napominju kako je dodatan razlog za poskupljenje to što cijene cestarina nisu mijenjane duže vrijeme, točnije, od 1. srpnja 2004. za prve tri skupine vozila, dok su cijene za četvrtu skupinu vozila nepromijenjene od 1. ožujka 2002."

Pojma nemam da li vam je promaklo ili ne, no nakon prilično glasne promjene župana u Varaždinskoj županiji pala je prekjučer odluka da se ista situacija ponovi i u Zagrebačkoj županiji. Akter priče je ovdje HSS, a za očekivati je da bi se slični recept mogao dogoditi i Zagorsko Krapinskoj ali i Sisačko Moslavačkoj županiji.

Htio to HSS ili ne, u ovome času odrađuju prljavi posao za HDZ te bez izbora mijenjaju volju birača. Malo sam prosurfao uokolo i ovo ponašanje se u svijetu smatra političkom korupcijom. Promjena odnosa snaga se može desiti na više načina, no tipičan način su ili prebjezi iz jedne strane na drugu (primjer HNSovih vijećnika u Varaždinu), kupovina, financiranje ili na drugi način pogodovanje pojedinim vijećnicima kako bi se osigurao njihov glas (primjerice HDZ / HSU dogovor u Karlovcu), te naravno razvrgavanjem koalicije i formiranje alternativne većine.

U obrazloženju prijedloga za izglasavanje nepovjerenja, koji je pripremljen za sjednicu Skupštine Varaždinske županije u petak, piše da su župan Čačić i Poglavarstvo stvorili obveze od 832,7 milijuna kuna na rok od 20 do 30 godina, što je gotovo 53 posto ostvarenog godišnjeg proračuna. A to je, pak, navodi se, gotovo 18 posto veće zaduženje od propisanih Smjernica za primjenu ugovora u JPP-u. Ugovorene cijene višestruko su više od tržišnih, troškovi najma promjenjivi, a uvjeti su tajni i nepoznati javnosti... (jutarnji)

Ono čega smo se pribojavali, dešava se… HDZ-ova Vlada pod vodstvom Ive Sanadera ide dalje, baš onako kako su išli i do sada; nestručno i nekompetentno. Događaji koji su e dogodili proteklih mjeseci potvrđuju tu konstataciju. Ovog puta stvari su još gore jer sad osim HDZ-a, svoj obol ovoj tragediji daju i koalicijski partneri HSS, HSLS i nacionalne manjine koje samo šutke promatraju.

Prvo mjesto nekompetentnih suvereno je zauzela Ministrica Marina Matulović – Dropulić pod čijim je ministrovanjem izvedena nakaradna i po ljudske živote opasna sanacija azbesta iz tvornice Salonit u Vranjicu.

Nužnost nužnosti u nužnom nije posve nužna (naglasak na "u nužnom"), mogućnost još ne nije nemoguća a razlozi za to nisu tako posve neodoljivi i posve snažni. Slutilo se je to već prije, po blagim nijansama i rijetkim trenucima slabosti, što sada može biti predmet pažnje ne gledanja (uključujući tv), kada nužnost nužnosti u nuždi nužno mora obaviti nuždu (jer je marljivim napredovanjem sazrelo ponešto toga za nužnu nuždu, uz zadovoljenje svih ekoloških zahtjeva i kriterija, već se razno podrazumijeva).

* UVODNI OSVRT *

Fagoti u varijeteu: Prateći posljednje kretanja na hrvatskoj političkoj sceni može se uočiti da je napravljen oštar zaokret od 180 stupnjeva, da se događaji pretvaraju u političku fantastiku bulgakovljevske provenijencije u kojoj pokojni „veliki brat“ Josif po drugi put jaše našim prostorima, što predstavlja popriličnu regresiju u odnosu na također pokojnog a malo manjeg „velikog brata“ Josipa. Time se izvjesnim čini da je gospodin vrag (Woland) se vratio po svoje u Hrvatsku , da razni Fagoti opet izvode razne "majstorije".

Najvažnije obilježje sveprisutnih unutarstranačkih „monolema“ (moj novogovor koji predstavlja tzv. "demokratske izbore" sa samo jednim kandidatom) uvijek jest i ostaje onaj jedan, jedini, pravi, nezamjenljivi „vođa“, koji puk svoj vodi u svijetlu budućnost „velikog brata“. Tako je eto jučer održana HDZ konvencija, očekivano opet s jednim, jedinim, velikim i nezamjenljivim „vođom“, kao jedinim izborom bez protukandidata , i taj je odabran s niti jednim jedinim glasom „protiv“ ili „suzdržanim“, mada je bilo nešto nevažećih listića (kod „velikog vođe“ 14, a njegove Margarite čak 99) - što samo potvrđuje „Josifovsku atmosferu“ koja tamo već poodavno vlada - pojava ipak neviđena u skorija vremena hrvatske prošlosti!

Neprolazom na poziciju regionalnog predsjednika HSS za Dalmaciju a time i člana predsjedništva S.G. JAMBO je doživio svoj politički debakl kojeg zasigurno nije ni u snu očekivao. Svi iole dobri poznavatelji političkih prilika u HSS-u bi se prije Skupštine kladili na pozitivan ishod za Jambu, no nešto je očito krenulo po „zlu“. tako da je i u dnevnom listu Slobodna Dalmacija osvanuo članak "Jambo za jednokratnu upotrebu

Odmaknuli smo se od parlamentarnih izbora, stranke prolaze kroz svoje unutarstanačke izborne procese, i malo po malo se naziru obrisi političkih odnosa koji će definirati političku scenu na narednom izbornom ciklusu. Ono što mene u ovom trenutku zanima je pozicija i nastup koji bi, po mom mišljenju, trebao zauzeti SDP kako bi u konačnici postigao ono što je cilj svake političke stranke - doći na vlast kako bi realizirao svoj politički program.

Da bi razložili ono što dolazi u budućnosti, treba se prvo osvrnuti na protekla događanja, koja plastično opisuju okolnoosti u kojima treba donositi odluke. Ovi izbori, i još više post-izborni koalicijski pregovori, te sklapanje sadašnje vladajuće koalicije HDZ-HSS-HSLS pokazali su da u politici nema mjesta za sentimente i fair-play. Tijekom cijele predizborne kampanje svjedočili smo različitim nastupima HDZa i SDPa.