pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nije ovo iz naslova još nitko od važnijih političara izrijekom i javno rekao. Znamo za saborsku izreku „šuti budalo“ kojom se jedna poštovana budala iz vladajućih obratio poštovanom kolegi iz opozicije. No, evo poruke premijera Dr. Ivice Sanadera koja drugim rječima poručuje isto:

„Oporba je nezadovoljna Vladom uopće, no tko valja ili ne valja rekli su birači i oporba će se morati strpjeti još tri godine i dva mjeseca, a tada ćemo učiniti sve da još četiri godine ostane u oporbi.“

Kaže nam lažac, lažni doktor, nedojebani teatrolog i nedemokrat da je njegovih tridesetak posto birača zamjenica za surogat svih preostalih sedamdesetak postotaka i da svi oni (mi koji nismo njegovi, pa čak i njegovi koji nisu više njegovi) pozvani biti strpljeni i bezglasni, bez prava da svojim prijedlozima požele poboljšati to kako žive ili rade. I to bez obzira dolazili ti prijedlozi za bolji život u Saboru, iz neke struke, civilnog društva ili od običnog građanina. Kaže nam on „strpite se, budale“, moje je (njegovo) da ako sam (je) izabran, za čitav mandat, jedini imam isključivo pravo odlučivati „tko valja ili ne valja“.

Kako smo vidjeli, sinoć je predsjednik Mesić priredio svečanu večeru u čast svog američkog kolege na koju je bila pozvana naša društvena elita. Već danima prije sa znatiželjom se nagađalo tko je sve pozvan, je li među uzvanicima i Toni Kukoč, što će Blanka Vlašić odjenuti i slično.
Kompletan popis uzvanika se može naći na stranicama Ureda predsjednika. Sad nam je znatiželja zadovoljena i znamo tko su naši elitni prvotimci. Pozvano je bilo dvadesetoro političara, četiri predstavnika vjerskih zajednica, petero sportaša, četiri osobe iz kulturno-umjetničkog miljea te petero privrednika. To je to.

Sastavljanje ovakve liste je delikatno. Jasno je da se taj posao mora odraditi diskretno. Zamislivo je da neki uzvanici nisu mogli doći (iz najrazličitijih razloga). Mi zaista ne moramo znati tko i zašto nije mogao ili želio doći. Ne trebamo znati ni tko je eventualno pozvan tek u drugom krugu. Konačno, nije ni najvažnije zašto je pozvana ova ili ona osoba iz redova gospodarstvenika i sportaša.

Nastranu ovi naši bedasti izbori i infantilno prepucavanje raznih stranaka. Samo za primjer, sinoć sam na brisaču našao letak HSP-a sa slikom dvije vreće pune para, na jednoj piše HDZ, a na drugoj SDP sa velikim naslovom "Sijamski blizanci." Dugo se nisam tako nasmijao. Na brisačima čovjek očekuje reklamne letke za butik gaća i grudnjaka, pizzerije i slično. Ne ozbiljne političke stranke. Što HSP nije otkako je otkako je otišao Tonči Tadić. Da ne spominjemo "OSTVARENO!" reklame HDZ-a koje mi svaki put kad ih vidim dignu tlak na 180 sa 210. KOJIH JEBENIH 435 KM??!?!?!? DI SU? Ili sam možda ja slijep??? IDEMO DALJE?!?!?!? Ma, idemo svi mi u krasni Kurdistan... SDP-ova kampanja bazirana na Milanovićevoj televizičnosti i praznim i šupljim parolama bez nekog pokrića nije ništa bolja, ali me barem ne živciraju u tolikoj mjeri hvaleć se svojim "postignućima."

Izborna je godina. Mnogi bi na njezinu kraju voljeli završiti na Vlasti. Ali, Vlasta ipak nije radodajka. Škrta je to ženica, svoje srce, dušu i vaginu otvori tek svake četiri godine, a onaj koga tad primi k sebi, u Vlasti i svim njenim pogodnostima može uživati 48 mjeseci. Istodobno, drugi ga ljubomorno promatraju, brišuć' sline iz kutova usana. Zamišljaju i snivaju sebe na Vlasti. Joj, što bi joj sve radili.

U Hrvatskoj Vlastu trenutno pokušava osvojiti oko 7835 političkih stranaka (ako može načitani ministar Kirin reći da Rvacka ima oko 1001 km granice s BiH, mogu i ja). Od svih njih, mene nekako najviše fascinira HaeNeS. Ne znam kako vama, ali ja njih doista žalim. Znam, znam, logično je da se svi u političkoj utakmici nadaju pobjedi, ali svaki put kad vidim ili čujem suludi optimizam R. Čačića i V. Pusić krene mi topla suza na lijevo oko. Što ću, kad sam pun sućuti za sve izgubljene u prostoru i vremenu. Oni se, jadni, toliko trse zadnjih desetak godina osvojiti 20, 30 pa i 40 posto glasova, no narod nikako da im povjeruje i udijeli više od 9 posto.

Nakon što je Ivica Račan objavio svoje povlačenje iz političkog i javnog života, hrvatski medijski prostor su poput bujice preplavila nagađanja o njegovom nasljedniku i pravcu u kojem će se SDP razvijati bez njega i njegovog utjecaja. U prvom su se naletu pojavile čak i nemoralne ponude „prijateljskih“ stranaka tipa „mi premijera – vi ostalo“. Srećom po hrvatske građane, nesnalaženje je prošlo i to je iza nas.
Predstavljanjem SDP-ovog gospodarskog programa, a nešto kasnije i njihove obrazovne i strategije zdravstva, pažnja javnosti je usmjerena na prava pitanja i probleme našeg društva.

Mesićev prvi i ovaj tekući drugi mandat pun je dvojbenih, čudnovatih i kontradiktornih izjava koje često ne nailaze na razumijevanje javnosti. Uzroci istima su trovrsni. Prvi su posljedica želja za duhovitošću (vidi slučaj: pašteta), drugi posljedica nespretnih formulacija koje su pak uzrokovane nepripremljenošću (vidi slučaj: Hrvatska nikada nije ratovala s Crnom Gorom), a treći posljedica pokušaja održavanja ravnoteže između vlastitih želja i interesa i trenutnog stanja (vidi najnoviji slučaj: na idućim parlamentarnim izborima neću podržati stranke već projekte.)