pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Krenuo sam pisati na temu trenutne situacije u SAD predizbornoj kampanji koju rado pratim, prilikom čega sam shvatio da dosta situacija kojih se dotičem vjerojatno nisu poznate pollitičarima koji ne prate US politiku u toj mjeri. Stoga sam napravio uvodni dnevnik u kojima u kratkim crtama postam osnove američkog sustava vlasti, posebice odnosa između zakonodavne i izvršne vlasti, tj procesa donošenja zakona, odluka i budžeta (sudstvo možda nekom drugom prilikom obradim, također je umnogo različito od našeg).

Osnovna podjela vlasti u SAD je kao i kod nas na 3 glavna čimbenika: zakonodavna vlast (Kongres), izvršna vlast (Predsjednik) i sudbena vlast. Odnosi između njih su ustanovljeni u Ustavu SAD-a, i isti se primjenjuju uz poneke amandmane sve do danas. Sustav počiva na međusobno korekcionom odnosu koje Ameri kolokvijalno nazivaju "checks and balances" (po naški "provjeravaj i važi"). Podrobnije ću opisati taj korekcioni sustav između Kongresa i Predsjednika, te osnovni princip izbora.

Čitam jučerašnji business.hr. Preko cijele naslovnice piše „Ljerka Puljić reklamira VMRO-DPMNE“. U članku pod naslovom „Agrokor se svrstao uz VMRO-DPMNE“ autor tvrdi da je Makedonija postala poligon za isprobavanje trikova iz hrvatske kampanje, a da kampanja VMRO-DPMNE neodoljivo podsjeća na HDZ-ovu. Navikao na sve izraženiju bipolarnost u Hrvatskoj odmah sam se zapitao da li onda SDSM-ova kampanja podsjeća na SDP-ovu? I kako se snalaze makedonski Sanader i Milanović (ups, ispalo je da je Milanović ustvari žena - da li je to onda eskulpira za neodlučnost u kampanji – sorry Nemesis/Tyche/Grgo).

U nedostatku domaće kampanje, a umoran od prežvakavanja istih gluposti koje nam serviraju domaći političari odlučio sam malo proguglati i pogledati kako to izgleda. Unaprijed se ispričavam ukoliko sam nešto krivo transliterirao, u zadnje vrijeme mi čitanje ćirilice ne ide najbolje a ni s makedonskim se više ne snalazim tako dobro (Jas i ti sme braka stari, takva ljubov čini pari, ti me čuvaš, ti me svakaš, ti za kusur ne mi faćaš... Nasmevni se, ne beri gajle, namigni mi, ajde nazdravje, Skopje! Eh, kad je to bilo...).

Otvaram danas novine i nađem se u čudu. Niko Kovač, lijep kao jučer, u dresu kao jučer, za ADZ kao jučer (i moj brat Robert također), ali nešto nije kao jučer.

Ako bolje pogledate HDZ-ov plaćeni oglas s kapetanom hrvatske nogomente reprezentacije, fotka je danas drugačija. U samo jednom detalju.

S Nikinih ponosnih prsa nestao je grb Hrvatskog nogometnog saveza.

Na dresu i dalje piše Hrvatska-Engleska, Zagreb, 11.10.2006. Pa nije valjda Niko igrao za svoj račun u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo? Očekujemo reakciju engleskog FA, jer ako ga HNS nije prijavio utakmica je valjda neregularna. Naravno, do toga neće doći jer je Niko Kovač uredno prijavljen od strane HNS-a.

A tko će objasniti zašto su taj grb i taj dres uopće korišteni za davanje potpore jednoj političkoj stranci?

Tim plaćenim oglasom Niko Kovač poziva na glasanje za HDZ. On to čini kao kapetan reprezentacije u dresu i s grbom HNS-a na prsima (jučer da, danas bez grba). Znači netko bi to mogao protumačiti kao službeni stav Hrvatskog nogometnog saveza (zato je grb i uklonjen). Možda bi to tako mogli shvatiti i neki reprezentativci.

Business.hr je detaljno popratio Dinamovu humanitarnu akciju „Pomognimo HDZ-u“. Najveći financijer zagrebačkih plavih i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić (SDP) „oštro je reagirao“ i ostao bez komentara. Izjavu je dala njegova glasnogovornica Iva Mia Erak: Stav je gradonačelnika Zagreba Milana Bandića da bi svi vrhunski sportaši i svi vrhunski klubovi trebali govoriti više jezikom sporta, a manje jezikom politike.

U HDZ-u pak iznenađenje. HDZ "nema veze" s Dinamovom reklamom "HDZ u srcu", ali im je drago zbog toga, kaže glasnogovornik stranke Ratko Maček. Maček kaže da je on sve doznao tek nakon poziva pojedinih novinara, dodajući da su sretni zbog toga i da podupiru tu Dinamovu odluku. Na pitanje jesu li sportaši koji se pojavljuju u HDZ-ovim promidžbenim spotovima za to i plaćeni Maček je odgovorio da nisu, odnosno da to svi rade besplatno, dok je za kapetana reprezentacije Niku Kovača ustvrdio da je on kapetan i da "zna što radi".

Nastranu ovi naši bedasti izbori i infantilno prepucavanje raznih stranaka. Samo za primjer, sinoć sam na brisaču našao letak HSP-a sa slikom dvije vreće pune para, na jednoj piše HDZ, a na drugoj SDP sa velikim naslovom "Sijamski blizanci." Dugo se nisam tako nasmijao. Na brisačima čovjek očekuje reklamne letke za butik gaća i grudnjaka, pizzerije i slično. Ne ozbiljne političke stranke. Što HSP nije otkako je otkako je otišao Tonči Tadić. Da ne spominjemo "OSTVARENO!" reklame HDZ-a koje mi svaki put kad ih vidim dignu tlak na 180 sa 210. KOJIH JEBENIH 435 KM??!?!?!? DI SU? Ili sam možda ja slijep??? IDEMO DALJE?!?!?!? Ma, idemo svi mi u krasni Kurdistan... SDP-ova kampanja bazirana na Milanovićevoj televizičnosti i praznim i šupljim parolama bez nekog pokrića nije ništa bolja, ali me barem ne živciraju u tolikoj mjeri hvaleć se svojim "postignućima."

Predsjednik stranke Abeceda demokracije Stjepan Vujanić kaže kako njegova stranka izlazi na izbore u svih 12 izbornih jedinica. Postoje od 1995. a do 2004. su se zvali Hrvatska građansko seljačka stranka. Možda prvo da savladaju abecedu logike?

Oni su za Hrvatsku koju će voditi mladost i mudrost (ajde), a na listama je u prosjeku 40 posto žena.

Predstavljaju srednji sloj građanskog, ali i (kao što im bivše ime i govori) seoskog stanovništva. Cilj im je uspješna europska Hrvatska koja bi istodobno (a kako drukčije) zadovoljila zadovoljila europske standarde i sačuvala svoj nacionalni identitet

Nego sve je to ok, kandidirali su se razni, ali evo izjave o troškovima kampanje.

"U kampanju idemo s 0 kuna i nadamo se da će to birači prepoznati", kaže predsjednik stranke.

Ako ne mogu skupit za kampanju, kako će upravljati državnim resursima? Ali neka skupili su 500 potpisa, pa će barem bit na televiziji.

Ustavom nije definirano kome bi Predsjednik Republike trebao prvome povjeriti sastavljanje Vlade – stranci s relativnom većinom mandata ili stranci koja dokaže da ima dovoljno zastupničkih potpisa za većinu u Saboru. Mesić je dokinuo nedoumice i jučer za Hrvatski radio izjavio: "Prisiljen sam dati mandat onome tko mi osigurava da je na njegovoj strani većina zastupnika".

HDZ je računao kako će osvajanjem relativne većine biti u boljoj startnoj poziciji za sastavljanje Vlade (naravno, ako relativnu većinu i osvoje). Mesićeva izjava izazvala je nervozu u redovima vladajuće stranke pa je predsjednik HDZ-a Ivo Sanader odmah reagirao. S današnjeg skupa u polupraznom Lisinskom (predstavljanje kandidata na izbornim listama) zatražio je od Mesića „da ubuduće ne govori o izbornoj kampanji i političkim strankama. Njegova ustavna uloga nije da komentira programe pojedinih stranaka i svrstava se na jednu ili drugu stranu, nego da bude predsjednik svih građana. To tražim od njega, u ime svih vas ovdje, u ime svih HDZ-ovih birača i svih građana Hrvatske“.

Manje od mjesec dana je do promjene vlasti u Hrvatskoj.
Kako su me stavili na listu blogera koji pišu o politici, red je da i ja dam svoj friški komentar na već zahuktalu(iako ne još i službeno proglašenu) predizbornu kampanju.

Dakle, redom.
Kampanja je počela s predstavljanjem provedbenih politika SDP-a još u proljeće.
Prije toga je HNS izišao s konceptom "Čačića za premijera", ali u tom trenutku nisu nudili ništa drugo osim Radimira Čačića. Nametanjem priče o programima od strane SDP-a i HNS je predstavio svoj program. Za HNS-om su to učinili i koalicija HSS-HSLS. HDZ nije ponudio ništa. Rekli su da oni svoj program već ostvaruju.
Nedugo nakon te izjave od strane HDZ-a, pod pritiskom javnog mnijenja, jer svi su počeli pričati o programima, i HDZ je rekao da ima svoj program i da će ga predstaviti kad krene kampanja. Ja osobno ga još nisam vidio. Odnosno vidio sam pamflet koji dijele po mojoj županiji u kojem prikazuju što su oni to sve navodno ostvarili. A u tom pamfletu je navedeno sve što je u mojoj županiji napravljeno u zadnjih osam godina. Pa su naveli i ono što je još prethodna Vlada napravila.

Približavanjem izbora interes javnosti za kampanju raste.
Mnogobrojni komentari u novinama, mnoge emisije na radijima i televizijama bave se kampanjom, prognozama, analizama i špekulacijama o količini i izvorima novca koji će stranke potrošiti u kampanji.
U zadnjih pak par dana posebna je tema TV sučeljavanje koju je otvorio Milanović bacanjem rukavice Sanaderu.

17.3.2007. objavio sam post Ima ih koji znaju.
U njemu sam htio reći kako SDP prednjači pred ostalim političkim snagama u Hrvatskoj u tom trenutku. Događaji iz zadnjih desetak dana potvrđuju moju tezu.
Tada, u proljeće ove godine, SDP je nametnuo ritam ovogodišnje kampanje. Izišli su sa ciljevima svoje gospodarske strategije. Ostale stranke su, kao uostalom i cijela javnost, tada bile šokirane izlaskom SDP-a sa svojim strategijama. Kao posljedica toga šoka uslijedila je poplava strategija i ostalih stranaka. Svaka stranka koja drži iti malo do sebe je izišla s nekakvim programom. Izuzev HDZ-a. Oni tvrde da svoj program već provode. Građani Hrvatske jako dobro znaju kakav je taj HDZ-ov program.