Danas su moja uvjerenja poljuljali Etiopljani.
Sve moje kritke o nemirnom Balkanu, postale su neprimjerene i pretjerane nakon što su trojica dugoimenih, tamnoputih momaka izjavila kako baš Srbiju žele za svoju novu domovinu.
Mora da je onda tamo odakle su došli stvarno grozno, pomislila sam.
Zaista moraš biti dobro lud ili dolaziti iz zajebane situacije da bi poželio srpsko državljanstvo.
Pambukovica bi mogla postati poznata kao selo koje je lansiralo trojicu Afrikanaca ravno među svoje najzaslužnije sinove, a Hrvatsku maknula s puta za Europu. Evo kako.
Naime, dečki ne samo da vole srpsku zemlju, već su se toliko asimilirali, da bi joj, kako kažu, mogli donijeti koju atletsku medalju jer- super trče.
Istina, tvrde u selu, mladići koji su inače jako fini i pristojni, svaki dan trče 40 kilometara. Tolika ljubav koja nije viđena ni kod rođenih Srba, toliko je opčinila strance da su čak i zapalili putovnicu kako ih vlasti ne bi teleportirali iz zemlje.
Tamo negdje u bijelom svijetu (ili u ovom slučaju u crnom) zaista žive neki čudni i sigurno nesretni ljudi.