pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Danas ću otvoriti vrata svoga doma i izaći ću na ulicu kojom ću slobodno hodati sve do cilja. Hodajući ulicama Voltinog, Remize, Mažuranca i Cvjetnog stići ću na Trg. Hodajući, neću misliti na ništa jer ću isključiti mozak, isključiti ću sve loginove na Facebooku, Pollitici, Youtubeu, Blogeru i Blogu. Isključiti ću misli na to da sam prvi prosvjed organizirao prije skoro petnaest godina. Hodajući, udisati ću prosinac koji miriše na nadu, koji miriše na ljubav i radost. Neću misliti na ideale, ni na idole jer ih odavno nemam. Hodajući, voditi će me samo želja, velika želja. Želja koja me kao pripadnika šutljive većine izmamila da danas odem do cilja.
Hodajući, zapaliti ću cigaru i kroz dim ću ispuhnuti sve negativne emocije, sve loše što mi se dogodilo do danas. Pustiti ću da sve to odnese dim iz mojih pluća i nastaviti ću ići prema cilju. Hodajući, neću se nabrijavati pjesmama ni alkoholom, neću zvati nikoga niti slati poruke preko telefona. Zapravo neću učiniti ništa sem' hodati, koračati do cilja.

Ona stara latinska poslovica Timeo Danaos et dona ferentes! odnosila se na Trojanski rat (iz kojeg je i stari Rim vukao svoje mitsko porjeklo), a govori o poznatom Trojanskom konju, kojeg su Grci, očajni gubitnici ponudili na dar stvarnim pobjednicima Trojanskog rata, i pomoću kojeg im je pobjeda prijevarom odnesena. Naime u toj mitskoj priči "grčki specijalci" su se prošvercali u trbuhu "trojanskog konja" da bi se potom noću iskrali i otvorivši gradska vrata pustili u neosvojivi grad svoje ratnike, te tako, podvalom, promijenili smjer mitske povijesti. Trebamo se podsjetiti da je uzor današnje demokracije nastao na demokratskim tradicijama grčkih polisa (gradova-država). A ova poslovica (koja se prevodi kao “Bojim se Grka i kad darove nose!”) postala je univerzalni poučak o suprotstavljanju podmuklim ciljevima onih koji lažnim ustupcima druge žele pokoravati.

Jadan je narod koji izašao na ulice i rekao DOSTA! zbog jednog radia, a nije kadar izaći na ulice i reći DOSTA! zbog puno bitnijih stvari poput budućnosti svoje djece, boljeg života, ravnopravnosti svakog čovjeka ove zemlje, vladavine prava, antikorupcije, itd.

U ovoj zemlji u državnim tvrtkama nemože se kupiti paket A4 papira od 500 listova da netko ne "uštipne" makar 100 kuna. Nemože! Svi to znaju i govore da je to "normalno" i da je to tako. Nije to "tako" i nikad neće biti "tako" dok ljudi ne kažu DOSTA!

Pišem ovaj dnevnik jer sam zgrožen reakcijom građana Lijepe naše na najavljeni prosvjed. Uglavnom ga svi podržavaju, ali većina baš nije sigurna da li će se pojaviti. Svima njima svaki dan puna su usta nepravde, korupcije i svega navedenog u uvodu ovog dnevnika. Pljuju po Sanaderu redovito, izražavaju negodovanje svako malo, no kada treba izaći na ulicu i sve to glasno ponoviti, nema ih nigdje. Da je prosvjed organiziran u njihovoj toploj dnevnoj sobi, mislim da bi i onda našli nekakav izgovor za nepojaviti se.

U Dubrovniku je vruća tema - smrt mlade australske “backpackerice” Britt Lapthorne. Ulica priča, a medijske vijesti sustižu jedna drugu. No, ono što najviše iznenađuje jest da iste izvore (tj. identične javno izgovorene riječi suca istražitelja ili glasnogovornika PU Dubrovačko-neretvanske županije) različiti mediji različito prenose, što upozorava na zabrinjavajuće višeznačno i komplicirano stanje stvari. U ovo tragično vrijeme u Dubrovniku se skupilo mnoštvo zainteresiranih: obitelj unesrećene mlade djevojke, diplomatski predstavnici njihove zemlje - čak policijski profesionalci i priličan broj novinara iz Australije. Ovakva medijska pažnja je dubrovačku i hrvatsku policiju odjednom lansirala u žižu svjetske javnosti, pa se tako slučaj Britt Lapthorne potiho premjestio sa stranica “crnih kronika” na političke razine.

Vratio sam se iz kontinentalne Istre nakon 14 dana odmaranja, pisanja knjige,druženja sa psima i evo ne da mi vrag mira a da ne nabacim svoje misli koje me opsjedaju.Crne su nažalost ne zato što bih mogao biti pesimista
prije zbog toga što sam realista.Ponekad dajemo savjet premda znamo da ga mudrac ne treba a glupan ne prima.
Glupani su uvijek tako sigurni da čine velike stvari a bistri ljudi su puni sumnje.
Nažalost danas u uspjeh ne vodi ni inteligencija ni rad.
Sve je energija.Promašaj je krivo uložena energija.Ovaj naš svijet je doista zbrka stvari.Nemožemo više živjeti da bismo živjeli,već da stvorimo nešto novo i dobro. To bi trebala biti himna današnjice,jer to je naša potreba.
Daj nam Bože bar neko vrijeme raj u najam da shvatimo čemu težimo.
Prestanimo biti prosjaci na vratima bogatih. Odlučimo se za sreću i za smijeh. I potrudimo se da do toga dođe jer naša budućnost ovisi o tome što vi sada mislite.
Propitujem se što je zapravo demokracija u Hrvatskoj?

Radim u jednoj državnoj firmi. I jako sam zadovoljan sa svojim poslom. Ali, za vrijeme koalicijske vlasti, u vrlo kratkom roku, rezultati su postali neopisivo bolji nego u vrijeme Tuđmana. Ali nakon povratka HDZ-a na vlast, naravno da se morala promjeniti i vlast u tom poduzeću, samo zato da bi bila podobna. Nitko nije uzeo u obzir rezultate, i sve dobro što se dogodilo. Nemam konkretne podatke, ali poslovanje te firme se za vrijeme 'novog' HDZ-a unazadilo. Jos uvijek je situacija dobra, iako se zaustavio pozitivan trend sa početka ovog stoljeća. Jedan od najvećih razloga je zapošljavanje prijatelja, rođaka, itd... I to je dovelo do toga da je sada broj zaposlenika skoro duplo veći, u odnosu na prije 5 godina. A tada je sve funkcioniralo jako dobro, tj. nikad bolje. Sada, zbog toliko novih ljudi, i/ili zbog nesposobnosti ljudi koji trenutno vode glavnu riječ, situacija je puno lošija prema onome što je bilo prije 5 godina, i u odnosu na napredak koji se događao prije smjene vlasti.

I sto sad normalan covjek moze uciniti?

( Kao što sam napisao u komentaru na post Poštujmo istinu, iako nema crvenkapice!!! ovdje ulazim u mali eksperiment pretvarajući jedan moj poduži komentar nastao na raspravama u samostalni post sve u cilju ograničavanja napacivanja i komentiranja bez granica, jer kad i ako se nešto ima reći, može se iizraziti i na drugi način, a ne pute besplodnih sitničavih svađa. )

-------------------------

Na neki način mi je drago bilo pročitati detaljniju analizu "neprijavljenog" u gore spomenutom postu, i napomenuo bih (mada sam nisam baš imao previše volje razrađivati teze o odnosima crkve i politike kako ih je Kardinal prezentirao u Mariji Bistrici), da sam vrlo slično kao i "neprijavljeni" rekao (ali u drugom kontekstu) u druga dva komentara pa ih ovdje ponavljam, nadajući se da se nitko neće zato ljutiti (ta radi se o eksperimentu).

U subotu, 16/08/2008 - 08:27 sam rekao (link je ispod teksta):

Hrvatska je prema prvom članku Ustava: socijalna država u kojoj narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem. Vlast u Hrvatskoj pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

Dakle vlast pripada narodu, a ne političkim strankama ili pojedincima. Izabrani predstavnici naroda dužni su obnašati vlast u interesu naroda. Isti ti predstavnici dužni su poštivati Ustav i zakone RH.
Jedna od temeljnih odredbi ustava je ravnopravnost državljana. Svaka neravnopravnost dovodi do diskriminacije. Diskriminacija može biti na temelju:rase, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, bračnoga stanja, po­ro­dičnih obveza, dobi, jezika, vjere, političkog ili drugog uvje­re­nja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, rođe­nja, društvenog položaja, članstva ili nečlanstva u političkoj stran­ci, članstva ili nečlanstva u sindikatu te tjelesnih ili duševnih poteškoća.

Hrvatska je država koja svakim danom sve više tone u živo blato. Blato koje proizvodi oni koji bi trebali stvarati sigurno i čvrsto tlo. Zbog loših zakona i katastrofalne primjene tih zakona vlast je uglavnom zabavljena sama sobom. Izvršna, zakonodavna i sudbena vlast međusobno su se udružili i dijele “plijen” odnosno pljačkaju hrvatsku državu. Istovremeno međusobno se štite, štite učesnike pljački u svojim redovima. Takvom vladavinom došli smo u situaciju da je javnost upoznata za kriminalnim radnjama, da se opravdano sumnja na točno određene osobe iz vlasti u počinjena kriminalna dijela ali se ne poduzima ništa protiv počinitelja. Krivci se ne procesuiraju, već naprotiv događaju se apsurdi, umjesto u zatvorima krivci postaju ministri, premijeri, suci i zastupnici.

Maloprin je počeje prjenos na TV, sitovacija na (pulitičkom) igrališću između Plavi i Crveni zasad je nerišeno - 67 spram 67, izjednačeno. Plavi su u proteklin minutaman ubacili onog crnomanjastog mališana i zakucali 67. koš. Uključiv one već otprije ubačene s ercegovačke klupe dobro stojimo (misli trener Plavi) Na nji, na te ercegovce svi režidu, ka da su nepravilno prijavljeni, neregularni i šta ti ja znan. Ma ko ji šiša, kome je to važno, neka iđe ovako kako iđe, utakmica je privažna! Ko će bolan gledat u konjski notak- brojidu se koševi, a ne judi.