pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Svjetska ekonomska kriza drma, posljedice čekamo, građanima Osijeka prijeti još jedna kriza. Kriza vlasti. I onda neka mi netko ne kaže kako u Osijeku nije zanimljivo živjeti. Par mjeseci prije redovnih izbora gradska koalicija se drma i u očekivanju smo gradskog povjerenika jer vladajući niti znaju vladati, samo se svađati oko podjele plijena.

Nekada davno se sve svodilo na sukobe Glavaša i Kramarića. Kramarić se trudio kako tako zalagati za građansku opciju, predlagao projekte za oporavak Grada, svima bio simpatičan kao glas razuma nasuprot jednom divljaku. Branimir Glavaš se potrudio i uspio pod vlastitu kontrolu staviti medije, policiju i pravosudni aparat. Ključne projekte grada Osijeka u kojima je bila potrebna državna pomoć uspješno je stopirao. Glad za moć i utjecaj mu nije bila prepreka u radu na štetu vlastitih sugrađana. Svojim je potezima itekako pomogao militarističkoj centralizaciji Hrvatske i jačanju gospodarske moći grada Zagreba. Direktori poduzeća iz redova HDZ-a su uspjeli uništiti sve ono što JNA i četnici nisu.

Žarište, svemirsko postrojenje koje dugo proizvodi i usmjerava kulturnu revoluciju

Glavnina novca i mobilizacije snaga i pojava u Hrvatskoj desetljećima je oko nekretnina i casha s tim u vezi, a ključni generator su sitne tehnike samo upravljanja graditeljstvom na zajednički račun, sve snažno i presnažno. Ostalo zajedno nije ni blizu toga, ne mobilizira ni partije ni elitne snage ni mase kao to, što je čak bilo i kičma ratova, i onako teče invazija na sve pa rulja konačno kreće u konačno osvajanje i na juriš, strani partneri jako zainteresirani i dogovaraju podjelu plijena.

O drugom - zagrijavanje

Vrijeme je.

Puno je posla, misliti o svemu
se mora. Najednom ne treba ništa
samo trijezne glave.

Uvodni taktovi se spremaju zadnji
kad sve bude spremno i svatko
nađe svoje mijesto, u tišini.

Zima će pomoći, puna mraka. Štakorske
snage sele u rupe i među barikade.
Novac bježi. Ključna čvorišta, putevi
i znanje, sve je tu i slobodno.

Diskretno možemo sve do jutra
naši ljudi su okolo i budni, samo
bez bilo kakvih sranja, i patetike.

Vrijeme je.
Ključni trenuci dolaze,
oni nove pjesme donose.

Stari borci se bude u gluho doba
kad mlade snage razvlače snovi,
spavači po sivim zonama hrču

Na raznim točkama akcije već teku,
znanje i uvida nikada dosta, ovaj put
se troše kao nikad prije, neprijatelj

zasipa raznim smećem. No to su
samo dodatni motivi da smo tu
mirniji no ikad. Vrijeme je.

Uvodna zbrka

Svojevremeno je Premijer dr. Ivo Sanader “stručnu” izjave dr. Ljubu Jurčića o “srpskom kapitalu” svrstao u anale političke gluposti, a politiku SDP-a potpuno glavinjanje. Nakon nešto više od godinu dana, tog istog Ljubu Jurčića visoko pozicioniranog SDP-ovca, premijer zove u svoje vijeće“ekonomskih stručnjaka” ? U međuvremenu su SDP i njihov nesuđeni premijer Jurčić izgubili izbore. Zbog navedenoga nije jasno što se promjenilo, da li više Jurčić nije glup ili premijeru upravo takav treba?

Nekada davno, ne znam da li to vrijedi i sada, kod autobusog kolodvora na onom parkingu preko ceste bili su parkirani kamioni s drvima, gdje bi otišli kupiti drva, no na istome mjestu su se sakupljali najamni radnici. Ekipa koju bi došli pokupiti ujutro da ih platite da odrade neki posao tokom dana (prekopaju vrt, izbace smeće, prenesu namještaj...). Nešto slično tome je u gornjem spotu kojeg sam vidio davno, davno ranije, no tek ovih dana dobija sasvim novi smisao.

S ovakvom krizom sam se sreo i srećem od kada se sjećam, a intenzivno stručno sam je upoznavao u doba najvećeg napretka sredinom sedamdesetih, kada su se sve svjetske mode intenzivno i krajnje opsceno sjedinjavale i prožimale sa svime ovdašnjim, te dodatno izvozile napredak na sve strane svijeta.

Prije točno 30 godina dva iskusna profesora i ja smo dovršili jedno istraživanje na području najvećeg trošenja, investicije i graditeljstvo, a što je bilo proželo sve pore društva, gdje smo dobili rezultate "veliki napredak = velika kriza", a sve kao sada.

U nezavidnoj situaciji (globalna ekonomska kriza izazvana najavom poreza na kapitalnu dobit, globalna recesija, presipavanje iz šupljeg u prazno) odlučujem stegnuti remen. Nemam klasični remen sa rupicama, već ovaj bez rupica. Stežem ga i krećem sa mjerama štednje.

Upalite radio ili TV. Otvorite novine. Poput šake u oko udariti će vas riječi:
Stezati remen. Štediti. Smanjiti potrošnju. Proračun bez deficita. Zamrzavanje ili odgoda rasta plaća. Odricati se. Kriza. U banani smo. Zaduživanje. Rast kamata. Teže do kredita.

U ljude se polako uvlači strah, nevjerica. Isčekivanje. Ima li spasa? Hoće li se pojaviti netko i ponuditi spasonosno rješenje?
I tako sve do danas, utorka, 25 studenog, lijeta gospodnjeg 2008.
Danas svi mediji donose „dobru“ vijest: kresanjem zahtjeva ministara, Šuker je uštedio 13,2 milijarde kuna proračunskog novca.
Slijedi i obrazloženje tog financijskog čuda: članovi Vlade doktora Sanadera u svojem popisu želja za državni proračun za iduću godinu zatražili su čak 135.8 milijardi kuna ali je odrješiti ministar financija te zahtjeve skresao na 122,6 milijardi! I eto uštede od 13.2 milijardi!

Ne razumijem ja te ministre. Pa što u popisu želja nisu zatražili 155,8 milijardi, sada bi ušteda iznosila nevjerojatnih 33.2 milijarde kuna.

Podosta se zanimljivih stvari dogodilo u posljednje vrijeme, pogotovo ako se pogledaju u kontekstu medijski sveprisutne krize. Evo što mi je zapelo za oko posljednjih par dana, bez nekog posebnog redosljeda.

1. Banke idu dalje

Već sam se u jednom dnevniku dotaknuo najave podizanja kamata na kredite koje direktno i indirektno najavljuju sve hrvatske banke. Tema nije mimoišla ni premijera dr. Ivu Sanadera II, koji je pak govoreći u Saboru doslovno rekao "kako je ministar financija razgovarao s bankarima koji su mu najavili mogućnost rasta kamata na kredite i do 20 posto". Slijedeći su ga dan vjerojatno upozorili o kojim se nebulozama radi, budući je zakonski definiran limit do kojega banke smiju podizati kamate građanima 14%, pa je premijer krenuo popravljati situaciju govoreći kako je "riječ o rastu tzv. prekonoćnih kredita, a to se ne odnosi na građane". Naravno, sad bi mi trebali povjerovati kako je premijer govoreći u Saboru, i de facto pred cjelokupnom javnošću, na umu imao nekakve kredite za koje prosječan građanin do tog trenutka nije ni čuo, ali nema veze. Zna se tko je vrhunski komunikator. I tako sam htio reći nešto drugo.

Odmah da razjasnim moguću dilemu, u naslovu nije zaboravljen upitnik, bankrot (stečaj) nije dilema, on je realnost. Hrvatska je, uz već poznati moralni bankrot vladajućih, bankrotirala i financijski. Predsjednik Hrvatske Vlade dr. Ivo Sanader u srijedu se došuljao na pregovore vlade sa sindikatima i izjavio: “Bez dramatike, visimo o niti. Kolokvijalno rečeno, u banani smo”. Iz premijerove “banane” proizlazi da je država prezadužena, da ne može servisirati pristigla kreditna zaduženja i da se više ne može zadužiti kreditima. Banke Hrvatsku državu ne smatraju kreditno sposobnom. Odbijena su krediti HAC-u i brodogradilištima unatoč državnim jamstvima.