pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nakon što je jutros među novinarima prostrujala informacija da je Digitel Multimedija stopirala još jedan skandalozni tekst s dokumentima kojima dokazuje Vladimir Šelebaj Sellier u trajnom sukobu interesa zbog angažmana s HTV-om na kojem je urednica Dijana Čuljak, dogodio se nagli preokret. Uprava Digitel Multimedije, kako bi spriječili da se situacija ponovi i time ugrozi 18 milijuna vrijedan projekt sapunice na HTV-u koji se upravo ovih dana krenuo promovirati, očigledno je procijenila da im nastavak trakavice Čuljak-Šelebaj može donijeti samo više štete nego koristi i nakon toga je uslijedio potez Šelebaja. Više o svemu vijesti Muž Dijane Čuljak napustio Digitel na business.hr.

Ovo niste vidjeli na HTV-u, ali jeste na Nova TV!

Pomozimo Hloverki! Smijenimo je! naslov je već druge kolumne koju je kolumnist Index.hr Tomislav Klauški posvetio urednici informativnog programa HTV-a Hloverki Novak-Srzić, u kojima vrlo detaljno analizira stanje na HTV-u i koje vrijedi pročitati. U prvoj Prljavi igraju prljavo: Kako se Hloverka i Pukanić osvećuju svojim neprijateljima osvrnuo se na napis Nacionala koji je navodno prozvao glavne Hloverkine kritičare:

Ovaj tekst je išao kao komentar na DEMOS-ov dnevnik, pa me je Oštrić nagovorio da ga podignem kao samostalan post.
Uz neznatne preinake teksta, evo poslušat ću Oštrića.

Jučer je naš plivač Nikša Roki(rijetka svijetla točka naše plivačke reprezenacije na ovim igrama) plivao u kvalifikacijama. Nije prošao u polufinale, ali je postavio novi državni rekord. Nastup sam gledao na Eurosportu. Istovremeno je na HTV2 išao prijenos teniskog meča Đoković(SRB)-Ginepri(SAD).
Zašto su jedan srpski i jedan američki tenisač imali prednost pred hrvatskim rekorderom na našoj javnoj televiziji?

To je to…totalna halucinacija…opsjena najgore vrste…sumanuto stanje…poslije tekme Hrvatska-Austrija (koja po mom ženskom ukusu i nije bila nešto jer ako nam je penal bio jedina šansa, šta dalje?) nama vrli premijer ponavlja da „IDEMO DALJE!“

Krajičkom oka uhvatim Sanadera u sredini studija i kažem si :“Ma, ne, to je bila sporost oka, haluciniraš od previše Sanadera na televizoru, nije to bio on!“
Kad ono, realnost se vraća da mi opali dvostruki šamar i utuvi mi u glavu da Sanader actually komentira utakmicu iznoseći svoje stručno/sportske-političke ocjene dok se ne zna tko će pokupiti svu tu slinu u studiju od ulizivanja nekih milijunaša koji ganjaju lopte.I novinara, ofkors.
Niko, najveća uzdanica dobro pogođene HDZ-ove kampanje koja je ciljala na najniže strasti, dobro da nije obolio od logoreje ponavljajući rečenicu :“Jer kako premijer kaže, zaista smo sjajno igrali…da, premijeru, naravno, premijeru…“

Zovem u panici frenda i pitam ga je li upao u tu istu halucinaciju gdje se Ivo pokazuje kompetentnim za sve.

Tamo negdje u doba žestoke predizborne kampanje kada su Mrak i njegovi ortaci pokušali ubaciti na HTV u primetime spot koji je kao trebao reklamirati pollitiku.com, a ustvari je imao čistu političku poruku i konstrukcije kojima je sugerirao da je premijerski kandidat i aktualni premijer Ivo Sanader lažljivac, lopov....

Naravno da spot nije mogao proći jer se upadao u kategoriju predizbornih političkih spotova za web stranicu koja nema urednika, niti itko stoji iz nje službenim impresumom... Neću sad pričati koliko su se digli borci za slobodu govora kako je to cenzura, jer oni nažalost kod nas nisu objektivni...i to ustvari nisu borci za slobodu govora već SDP-ovi truperi u medijima i udrugama...

Reportaža Dijane Čuljak, novinarke kojoj je karijera procvala vođenjem i "uređivanjem" iz Tuđmanova kabineta uredivanih "Motrišta", u kojoj spominje"ekstremne snage Armije BiH" te "muslimanske ektremiste koji drže hrvatske civile" i koji sudjeluju u "planiranoj i smišljenoj akciji muslimansko-srpske politike" svjedoči ne samo o upregnutosti novinara u političku i ratnu propagandu devedesetih nego i da su neki novinari možda bili ili svjedoci ili supočinitelji ili prikrivatelji ratnih zločina.

Čuljak intervjuira žrtve ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz zgrade Vranica
Dijana Čuljak, jedna od najvećih zvijezda Tuđmanovizije, vjerojatno je barem svjedočila pripremama ili možda i samom ubojstvu ratnih zarobljenika u zgradi Vranica od pripadnika HVO za vrijeme muslimansko-hrvatskog sukoba u BiH. Neke bitne činjenične detalje vezane za počinjenje tog zločina sigurno zna. Radi se o ratnom zločinu kažnjivom po Ženevskoj konvenciji i običajnom ratnom pravu (Vranica, dokumentarac). Dehumanizacija žrtve prvi je korak u poticanju na počinjenje zločina, a mediji su često obavljali prljavi posao dehumanizacije neprijatelja. Odgovornost novinara za poticanje ili pomaganje ratnih zločina odavno je ispitana na sudu za Ruandu (BBC: Rwandans jailed for 'Hate Media'), no Tribunal za bivšu Jugoslaviju takve optužnice nije dizao, a lokalna pravosuđa uglavnom bježe od same pomisli da bi novinar mogao odgovarati za poticanje na ratni zločin zbog novinskih uradaka. Rijetka iznimka bila je najava posebnog srpskog tužiteljstva za ratne zločine da istražuje dva slučaja novinara koji su navodno koristili svoje izvještaje za širenje mržnje i poticanje ratnih zločina za vrijeme ratova u devedesetima (više). Da su devedesete bile godine kad su novinari radili i nečasne stvari nije sporno, a prilog Dijane Čuljak samo je jedan od bisera koji se kriju u arhivama i koje medijske kuće pokušavaju zataškati. Kako bi se održao apsurd hrvatske javne rasprave, Dijaninu reportažu je strogo komentirao Denis Latin, koji na jednoj YouTube snimci možda i sam sudjeluje u prikrivanju zločina pravdajući dim iznad Knina nakon Oluje paljenjem smeća (kojeg pale razdragani povratnici).

Imaju li društvo i novinari snage raspraviti ulogu novinara u prošlom ratu?

Za sve vas koji se sjećate Hloverka NS neko je vrijeme radila na Novoj TV gdje je vodila, barem prema gledanosti, neuspješan talk show. Među inim temama bila je i ona objave Brijunskih transkripata za koje je novinar HTV-a Josip Šarić dobio nagradu HND-a. Tu nagradu preuzela je Hloverka kao HTV-ov glavna urednica, a nije ju smetalo što je dok je radila za konkurenciju ta objava bila jako sporna. Ovo je današnji komentar Indexa, prenosim ga u cijelosti.

Hloverki etika bitna, ali zavisno od televizije na kojoj radi

PRIJE točno godinu dana Hloverka Novak-Srzić u emisiji "Kontakt" Nove TV raspravljala je o Hrvatskoj televiziji kao javnom servisu koji bi kao trebao biti odgovorna institucija, pa se pitala gdje je odgovornost novinara i urednika koji objavljuju dokumente s oznakom državne tajne, kao što su to bili brijunski transkripti.

Pitala se tada Novak-Srzić kome objava istih ide u prilog netom prije početka suđenja generalima i tako dalje.

jeli tko pročitao zanimljiv članak na portalu sutra.hr :

''Korisnik Stjepan Tot uputio nas je kako otkazati HTV-ov namet.
Cijela informacija o neplaćanju pretplate objavljena je u Narodnom listu u siječnju ove godine.

Kako prestati plaćati ?
- Najprije odjavite TV uređaj dopisom na adresu HRT-a, obvezno s povratnicom na kojoj će vrlo čitko pisati ''odjava TV uređaja te i te marke ''. Dopis bi trebao izgledati ovako: ''Ja XY dana (datum) odjavljujem svoj televizor marke (navesti) iz razloga jer ne želim više pratiti TV program HRT-a ''. Sljedeće što trebate učiniti jest da odbijete platiti TV pretplatu kad dođe inkasator. Uostalom, zabranite mu da uopće ulazi u vaš posjed ili stan.
Uskoro ćete dobiti opomenu, koju naprosto ignorirajte ! Ona samo služi da vas zastraši (važno je da imate povratnicu kojom ste odjavili televizor na kojoj se jasno vidi kada je zaprimljena u Prisavlju).

Kažu, pobunio se jedan razred što je česta pojava u školama….. i nikom ništa
No onda je evolucija brzinom munje uradila svoje i dovela do pobune cijele škole poradi nekih učenicima glupavih pravila kojima su ih tretirali kao zatvorenike…. i dobiše svoju prvu veliku bitku jer su odmah potom i u još nekoliko drugih škola i gradova primijenili isti sistem samo/organiziranja i….. opet su „prosvjedom“ dobili što su tražili, a kad se malo bolje pogleda dade se lako zaključiti kako su tražili samo da ih se sasluša, uvaži,….. poštuje kao mlade ljude. Dakle samo ono što im se cijelo vrijeme deklarativno priča ali ipak iz ovog ili onog razloga jednostavno ne provodi u praksi,….. i onda se po logici stvari dogodio slijedeći klik ….. i doveo do toga da je danas u više hrvatskih gradova Zagrebu, Rijeci, Virovitici, Osijeku, Zadru, Puli … organiziran prosvjed.

Da su hrvatski mediji loši nije tajna. No zahtjevnost tematike koju mediji obrađuju djeluje na vidljivost mana hrvatskog novinarstva pa se one dobro skrivaju u trivijalnim temama koje zasipaju hrvatske građane. Jedan od ultimativnih testova manjkavosti novinarskog standarda je bez sumnje praćenje procesa za ratne zločine. Izvještavanje o ratnim zločinima je jedan od najzahtjevnijih i najvažnijih novinarskih zadataka, bilo da uključuje reportaže o suđenjima za ratne zločine ili izvještavanje s terena za vrijeme konflikta i istraživanje ratnih zločina. Izvještavanje o ratnim zločinima posebna je novinarska specijalizacija jer je posao opterećen specifičnim zahtjevima i ima vlastita pravila. Potrebno je dobro poznavati povijesnu pozadinu, proceduru i pravo. Koji god bio motiv zbog kojeg se novinar bavi izvještavanjem o pravdi, postoji jedan univerzalan uvjet: mora imati vještine i znanja da to radi. Žalosna je istina da takvih novinara u Hrvatskoj ima malo i da uglavnom oni ne prate procese za ratne zločine u ime najutjecajnijih domaćih medija. Odgovorni i pouzdani novinari i urednici koji izvještavaju o pravdi temeljni su uvjet za rast razine javnog razumijevanja međunarodnih i drugih pravnih procesa.

Procesi za ratne zločine imaju za cilj kazniti odgovorne, donijeti pravdu žrtvama, spriječiti buduće zločine, utvrditi činjenice kao temelj pomirenja i ojačati pravnu državu. Te ciljeve oni mogu ostvariti samo ako su ljudi svjesni i informirani o onom što oni rade. Upravo je posao novinara da odgovorno i pouzdano informira javnost što znači da poslu mora pristupiti bez predrasuda koje imaju bilo pobjednici bilo gubitnici u oružanom sukobu. Svi hrvatski mediji padaju već na ovom testu jer potiču navijačku atmosferu svojim izvještajima. Makar žrtve smatraju da su svi optuženici krivi i makar optuženici smatraju da su potpuno nevini, posao odgovornog novinara podrazumijeva stav koji se ne temelji na ovim suprotstavljenim predrasudama nego na pravednom i balansiranom izvještaju o činjenicama koje izviru iz suđenja. Posao novinara nije da navija za "naše" nego da javnost obavijesti koje činjenice se utvrđuju u postupku i koji su glavni činjenični sporovi. Kamen temeljac dobrog novinarstva su činjenice, ne mišljenja. Samo pouzdane činjenične informacije mogu potaknuti odgovornu javnu raspravu.