pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Prije tjedan dana sam vas pitao Jesu li građani Zagreba uistinu nezadovoljni Milanom Bandićem? (pogledajte zanimljivu diskusiju na tu temu na pollitika.com). I pokazalo se da sam bio u pravu, kako u pogledu građana, tako i vezano za Bandićevu poziciju - što je super primjer da ustanovimo da ono što vidimo mi, koji se aktivno bavimo politikom i biznisom, ne vidi nužno i većina građana. A u konačnici, oni odlučuju...
Prvo je Sanader izjavio da osobno planira pohod na Zagreb i Rijeku (isto vidi raspravu na pollitika.com) i dao SDP-u za misliti budući da su par dana prije iscurili njihovi podaci da mogu pobijediti u samo dvije županije na sljedećim lokalnim izborima. Bandić je lukavo iskoristio malo nesnalaženje i već je službeni kandidat svoje organizacije za gradonačelnika Zagreba.

Kada Anita Malenica objavi tekst s ovakvom opremom LOKALNI IZBORI Premijer najavio borbu za donedavno nedodirljive velike gradove - Sanader osobno planira pohod na Zagreb i Rijeku jasno je da je rukavica bačena. Sanader ne samo da je uvjeren u pobjedu na lokalnim izborima, već najavljuje i napad na tvrđave - Zagreb i Rijeku.
Uza sve to, stranačka logistika HDZ-a tako je snažna da oni redovito provode istraživanja javnog mišljenja. Prema najnovijem istraživanju, što ih posebno veseli, SDP ima samo neznatnu prednost u Zagrebu i Rijeci. Navodno je, ponesen rezultatima tog istraživanja, premijer Sanader najavio u Belome Manastiru, na sjednici predsjedništva stranke, pohod HDZ-a na utvrde koje su dosad redovito bile u rukama SDP-a. Mnoge je iznenadila Sanaderova najava pohoda na Rijeku i Zagreb, koji su godinama nedodirljivi HDZ-u.

Krenula je lagano diskusija na temu lokalnih izbora i očekujem da će se o tome u slijedećem razdoblju puno pisati. U času kada sam ja proučavao zakon (o izboru načelnika i gradnonačelnika odnosno vijeća) odmah mi je palo na pamet kako je apsolutno moguće da isti ljudi glasaju za međusobno različite opcije na istim izborima. Tako je moguće (a u Sloveniji i Srbiji se i događalo) kako je moguće da postanete načelnik ili gradonačelnik, a da istovremeno "izvisite" u vijeću ili čak obrnuto, da budete većinska stranka u vijeću ali bez izvršne vlasti. Za one koji misle da to nije realno, podsjetio bih samo na rezultate parlamentarnih izbora u primjerice Osijeku gdje su se na isti dan održavali i lokalni izbori, a gdje je primjerice rezultat SDPa dramatično bio različit između listića za parlament ili listića za gradsko vijeće.

No, ono što je meni iskočilo kao jedan od zanimljivijih problema Zakona o izboru načelnika i gradonačelnika je famozni članak 31. zakona koji kaže slijedeće:

Članak 31.
Zabranjeno je uvjetovati pokretanje, financiranje ili dovršenje projekata u jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave glasovanjem za određenog kandidata.

Iako je sezona kiselih krastavaca na izdisaju, sve teme oko Bandića i predstojećih izbora u Zagrebu dobro prolaze, od Holdinga pa do mogućih protukandidata i opcija, pa da i ja budem u trendu. Nisam se mislio baviti ovom temom, ali nakon današnjeg članka u Poslovnom Dnevniku - Tehnomenadžeri planiraju preuzeti vlast u Zagrebu - Poduzetnički predizborni projekt usko je vezan uz HNS-ova Radimira Čačića s kojim će biti partneri moram, jer su jednostavno objavili neistine. Dok me je jučer jedan medij provjeravao je li istina da radimo za Bandića, drugi me bez ikakve provjere, valjda vjerujući izvorima, stavio da radim za listu tehnomenadžera za koju nitko ne zna niti tko su ti isti menadžeri niti da li postoji. Ok, tema zanimljiva, Dragan Kovačević ima ambicije negdje se angažirati, ali to je to. Manjgura niti ja osobno zasad nismo angažirani još u nijednoj kampanji (od upita i pisama namjere se ne živi:-) i moja je jedina krivnja da sam izrekao svoj stav u članku u Slobodnoj Dalmaciji od ponedjeljka - Nezavisni poduzetnici pripremaju se za utrku s Bandićem - Menadžeri žele vlast u Zagrebu.

Dok su elitne snage i beskrajna vojska zauzeti važnijim pitanjima i zaradama, male snage pollitika.com odolijevaju izazovima. I kada izgleda sve je potonulo, kao feniks iskrsavaju rifovi, glazbenici se opet dižu iz puste i mrtve zemlje te pomalo lože ...

Da bi zabava pustila malo znoja, a kapi znoja urodile finim plodovima, evo malo posla kojeg dugo nismo prakticirali.

Idu lokalni izbori, za koje je sve više nego obavljeno. Ali, nekih skoro 40 godina se nije stvarno radilo na onome gdje smo, šta smo, šta bi stvarno htjeli, mogli i što nas zbilja uzbuđuje. A to je u znatnoj mjeri nešto što je minimalistički neizbježno, pa se sastoji cca 90 % od takvog minimalizma podataka i planova, više sanacije i reciklaže nego onog drugog, i 10 % najfinije kreacije, ravne onoj kojom se npr. igraju finije igre i kreiraju djeca.

To se nije stiglo, zbog važnih i prevažnih stvari. A sada je i onako došlo i uvuklo se u naš dom i krevete, jede našu hranu, koristi se našim stvarima, i nema smisla bježati od toga, kada je to i onako naša zbilja.

U članku “Lokalni izbori – sve se mijenja samo jedno ne“ sam ukazao na činjenicu da Večernji list i Podravski list favoriziraju Vjekoslava Ivandiju, predsjednika gradskog HDZ-a dok Mladen Roštan (SDP) koji je aktualni gradonačelnik ne može dobiti ni približan medijski prostor. Budući je to pouzdan znak da je počela kampanja za lokalne izbore, pogledajmo kakve su startne pozicije političkih stranaka u Đurđevcu.

U Gradskom vijeću SDP ima 6, HDZ 4, HSS 2 a HNS, DC i HSP po jednog vijećnika. Najnovije informacije govore da je formirana neka Podravska stranka u koju je prešao vijećnik HSP-a a po gradu se šuška se da bi ga mogao slijediti i DC-ov vijećnik. Gradom upravlja koalicija SDP/HSS/HNS s ukupno 9 od 15 vijećnika.

Serijom članaka o nedavno izabranom čelniku gradskog HDZ-a mediji su označili početak predizborne kampanje u Đurđevcu. Prvo je u prošli ponedjeljak Podravski list u rubrici „Nepoznato o poznatima“ objavio portret mladića koji želi postati gradonačelnikom a potom se u subotu pridružio i Večernji list s opširnim, na cijeloj stranici, intervjuom u rubrici „Intervju tjedna“.
Članci nisu u elektronskom izdanju pa ću dati naznake sadržaja koji potvrđuje uvodnu tvrdnju.

O ovome što danas pišem sam počeo razmišljati nakon posljednjeg teksta Mirjane Kasapović u Globusu (koji mi je btw, super, no ionako mi je većina njezinih tekstova super, pa to baš i nije iznenađenje). Mirjana je u tom tekstu stavila perspektivu na mnoge komentare vezane uz posljednju Konvenciju SDPa, ali i komentirala SDPove saborske aktivnosti, pozitivnim ocjenjujući rad stranke u Saboru i intenzivan pritisak na (nesposobne i(li) korumpirane) nositelje vladajuće politike. Izrazito podržavam takve akcije - mada su unaprijed (brojem ruku vladajućih) osuđene na neuspjeh - popu jdnostavno treba reći pop, a bobu bob. Na isti način promatram i pisanje dijela autora ovdje na Pollitici. Ti tekstovi, koliko god se oni bavili "samo" detektiranjem i opisivanjem situacije, imaju vrijednost, pogotovo u zemlji u kojoj nacionalna televizijska kuća prešućuje gafove, gluposti i direktne laži, dokle god dolaze od vladajućih.

Vraćam se temi sa početka moje pollitičke karijere - Osijeku. Kada sam prvi puta pisao o političkoj situaciji u tom gradu, SDP je razmišljao o koaliranju sa HDSSBom - koaliciji koju sam u tadašnjim okolnostima podržao. Drugi put kad sam se bavio Osijekom, SDP je pod pritiskom medija (ali i svojeg članstva) odustao od te koalicije, i na gradskoj političkoj sceni je zavladala pat pozicija. Koja je, očekivano, dovela do ponovljenih ponovljenih izbora. Iz današnjeg konteksta - i radi poante ovog dnevnika - zgodno je pogledati što sam tada napisao o Đapiću:

Ključno je pitanje, dakle: zašto se Đapić zalijepio kao pijan za HDZ?
Bez njih bi imao puno veće i realnije šanse da dođe do lokalne vlasti.
te o HDZu:Uspjeli su vezati Đapića uz sebe, i efektivno neutralizirati jednu od mogućih opcija slaganja većine (HSP+SDP+HNS).
Mene tu jedino zanima: zar je Đapić slijep pored zdravih očiju?
Lijepo su ga počistili na nacionalnoj razini, a sad će mu to napraviti i na lokalnoj.

Idući lokalni izbori će biti održani prema odredbama Zakona o izboru općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba. Zakon je već prilikom donošenja izazvao brojne polemike a jedna od najvećih primjedbi je bila da zakon ne uređuje samo pitanje izbora već i funkcioniranja lokalne i područne samouprave što iziskuje donošenje još tridesetak zakonskih i podzakonskih akata.

Nije mi namjera sada se baviti nedorečenostima navedenog Zakona već ukazati na jednu odredbu koja će, ukoliko se dosljedno primijeni, doista donijeti revolucionarne pomake u odnosu na dosadašnju izbornu praksu a odnosi se na izbornu promidžbu.