pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

PAPaK - Principijelna AntiParazitska Koalicija

Dijelim malu zabrinutost sa skomdrom i Oštrićem oko uplitanja ekstremne rodijačke desnice (pašalićevsko rojsova imotska škola), iliti ustaških kenjala u organizaciju prosvjeda. Izgleda vrlo opasno, ali čini mi se da organizatori (iako neiskusni) nisu naivci, dapače.
Hrabre me osnovne poruke, a i najavljeni muzički program (Odjeb je lansiran...).

Frederik isto poziva na budnost: U stilu Danajaca on sada narodu nudi svog „trojanskog konja“, uzdajući se u naivnost publike i nadajući se da će njegovi “specijalci“ dobiti na vremenu, pa nešto kasnije učiniti ono isto što su ionako namjeravali sada obaviti, ali u nekoj drugoj prilici, ili nekim drugim načininima. Jer takvi kakvi su, oni nisu sposobni moderno promišljati, oni su demokratski, gospodarski, informacijski nepismeni primitivci, od kojih u proteklom razdoblju nismo ništa dobili, i ustvari ne možemo išta bolje očekivati od onoga što su nam do sada pokazali.

Meni su svi simpatični, paaa, čak i Lupino. Veli naša farmerica Alex. I svima je oprostila. Eto, tako to rade predstavnici elitnih divizija, najrazvijenije kameleonske kaste na svijetu. Majstori teatra apsurda, koji sve montipajtonovce, trotere i brojeve jedan - papaju za doručak.
Iskusni, ali ustvari naivni JOT igrači poput Lupina budu poniženi od ljepuškastih pripadnica elitnih divizija (naoružanih kokosovim orasima). Dok oni mlatare po zraku i nedužnim vratima, završavaju sa natečenim jajima (od neočekivanih udaraca ispod pojasa). JOT bez zaštite = jaja bez pancirke. Čak ni ciganska verzija JOT igrača (Jura - ples, pjesma, udvaranje) ne uspije odvesti konja iz štale, jer elitne divizije imaju oko i na leđima.
No ipak, od vještog crvenog elitnog voda (istarski klan) ima ipak još vještijih. Crni, HBH klan vjerskih fanatika još je opasniji. Iza umivenog frontmena (Rafo) stoje puno opasniji igrači. Crveni barem daju kruha i igara (pa smo siti i zabavno nam je), ali ovi ne. Niti kruha nema. Ima samo molitva, klečanje na kukuruzu i podrigivanje na suho.

Inicijativa je završila. Vrijeme je da utvrdimo što smo dobro napravili, što smo mogli bolje, a što smo morali bolje odraditi. No prije svega, da kažem par riječi o inicijativi. Radi se o političkom presedanu. Prva grass roots značajnija građanska inicijativa koja je ujedinila do jučer zavađene bez ikakve podrške postojećih političkih struktura.

Išli smo u nepoznato, odradili smo posao kako smo mogli u tim uvjetima. Daleko od odlično, ali vrlo obećavajuće. Nismo bili upoznati sa čitavom silinom tehnika i metoda pridobivanja javnosti, tako širokog organiziranja, sve to izvukli su entuzijazam protagonista inicijative i zdrav razum.

OK. Počeli smo konstruktivno. To je dobro.

No, sada se postavlja pitanje što blogerska zajednica može konkretno učiniti u organizaciji. Koliko sada znamo, CMS radi na organizaciji referenduma. Određena grupa vanparlamentarnih stranaka pokreče de facto identičnu inicijativu.

Na forumu filozofskog faksa Mate Kapović je pozvao na tribinu o pristupu NATO savezu, što se može smatrati dijelom kampanje informiranog donošenja političke odluke. Da pojasnim, ukoliko javnost nema kvalitetno predočene informacije o tome što pristup NATO savezu točno znači (i pozitivne i negativne strane), tada niti sam referendum praktički nema smisla. Jer javnost tada nije niti u mogućnosti da donese kvalitetnu odluku.

To su inicijative s kojima sam trenutno upoznat, a postoje naznake i da bi se Forum mladih SDPa mogao uključiti u ovaj konstruktivan proces. A možda i još poneko.

Eh sad.

Što može biti uloga nas blogera pod radnim imenom BORNA?