pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Pojam deliberativna demokracija (u daljem tekstu DD):
To je sustav vlasti u kojem se o svim javnim stvarima odlučuje zajedničkom raspravom. Joshua Cohen

Za razliku od privilegiranja zakonske regulative i pravorijeka u slučaju modela političkog liberalizma, deliberativna demokracija proširuje moralni/politički dijalog u građansku javnu sferu. Deliberativna demokracija vidi slobodnu javnu sferu građanskog društva kao glavnu arenu za artikulaciju, osporavanje i rješavanje normativnih diskursa. Seyla Benhabib

Iako DD naizgled djeluje vrlo moderno i revolucionarno, moj dojam je da se ipak radi o pustim tlapnjama, o totalno neefikasnom i nazadnom modelu (podesnom za vremena stare Grčke).
DD, članak u magazinu Status (Mostar): Osim optužbi kritičara da postoje epistemičke i afektivne predrasude, oni tvrde da modeli deliberativne demokracije proizlaze iz unitarističkog političkog okvira i ne mogu pravedno djelovati na pluralističko kulturalno uređenje podjele moći niti na secesionističke kulturalne i nacionalističke zahtjeve.

Ovaj dnevnik i registracija nastali su isključivo zbog zapažanja koja ma navode na zaključak da politika polako ali sigurno gubi svoj smisao i postaje stratište demokracije na kojem pojedinci vode svoje križarske ratove.

Već duže vremena pratim što se događa na ovom blogu i naravno nije mi promaklo da su Željko Peratović, alijas 45 lines i nekolicina Peratovićevih pristaša u potpunosti zapljuvali do nedavno sasvim solidan imiđ politike. Mraku je vlastita politika očigledno izmaklo kontroli i postala politikantstvo na uštrb demokracije, jer mrakova politika, prerasta u peratovic.blog.hr.

Mrak je uveo sistem po kojem se nepoželjni kritičar bez i jednog jedino slova protuargumenata, jednostavno marginalizira. Ovaj novi mrakov sistem glasovanja je upitna „demokracija“ na staklenim nogama, koja omogućuje da tri neistomišljenika, ili tri glupaka obezvrijede mišljenje pametnog čovjeka. Mislim da je politika okrenula pilu naopako i umjesto da bude strah i trepet zla ovog društva, postaje saveznik anonimusa i marginalaca.

Obaladaleka je negdje dao link na Škegrin dokument koji nisam primijetio. Hvala Zoranu na ponovljenom linku.

AP odmah odlično primjećuje:
Škegro sam navodi da o pretvorbi i privatizaciji nema nikakvih empirijskih istraživanja pa ni glasa neovisnih ekonomskih stručnjaka. Tako ostaje kako ko tvrdi. Po njemu fantastično. Zar to nije logično?

Ali ajmo na sam dokument. Radi se o dokumentu sa mnogim floskulama. Jer se kao odgovara na floskule u medijima, s čime se mogu složiti, ali što opet ne znači da treba odgovoriti - floskulama.

Pa ću se odmah prebaciti na Škegrine, odlične (i odlučne:) zaključke:

Nasmijao me ap s njegovom globalističkim sagledavanjem malih lokalnih pojava, pa sam pokušavajući na njegov komentar dodati svoj mali dodatak, odlutao opet u vlastiti duži pomalo zabavan post:

Nakon Ledererovih snimki i njegova ubojstva, hrvatski medijski prostor je uz rat preplavio zabavnoglazbeni i drugi trash (smeće), usred čega je pjesma "Čavoglave", u već jako uhodanoj maniri a la Bijelo dugme i razni drugi trash, odmah postala himna po bojištima i šire. Naprosto zahvaljujući ispiranju mozga jednoličnim trashom, pa kao promjena, kako je lansiran inače tržišno propali sastav "Bijelo dugme".

Zvone nam je otišao. Ljut je čovjek što se nije ništa značajno dogodilo od Lotrščaka.

I nije se dogodilo. OK, imali smo BORNAu, ali to je bio samo jedan izboj potrebe za promjenom. No ono što stoji jeste da pollitika.com, nema viziju. Posljedica toga je da stara ekipa polako iz iste pozicije prežvakava sve teme, polako gubi interes i entuzijazam koji je kreirao jake stvari, a stara ekipa je po običaju okosnica novih događaja. Novi dolaze i uklapaju se u ovu mrežu, samo što je jezgra polako počela gubiti elan.

Iz moje perspektive, ja sam na pollitika.com-u godinu i pol dana. I počeo sam furati reciklažu. Prati SDP-ovce mi jednostavno više nije interesantno. Sve se zna. Spominjati HDZ koji je još veća sramota je suvišno. Satelite što se daju za dvije sinekure tek nema smisla spominjati.

Pričati o stvarima o kojima je sve rečeno jednostavno nije više interesantno. I upravo zato priča o viziji, nečemu što će dati pokret, gibanje pollitici. Da ne drvimo oko istog, već da krenemo u novo i nepoznato. Da se počnemo gibati dok nas nije pojela ova žabokrečina.

Pričam ja sa Zvonetom prošli tjedan oko toga šta dalje. Pa se onda opet prebacujemo na naše razne solo pokušaje gdje smo pustili dušu, a ništa se nije promijenilo. Tema visila tjedan dana, sve onda otišlo u zaborav. Potrošili sate i sate rada, glancanja, prepiski, a sve to praktički za ista.

U toj shemi sam osobno već godinama. Da ne kažem od samog početka djelovanja. Eventualno uleti nalet nabrijanosti, malo povučeš, dok vučeš se okupi plašljiva pratnja, ti malo staneš, sve se vraća na nulu, ma još gore, sve se razbije, svi snovi i očekivanja. Iza tebe eventualno neki dokument.

I opet sve po istom. I vratimo se opet na priču nas blogera. Tu i tamo ljudi furaju svoje agende, ali nemaju širu podršku ostatka ekipe. Svako fura svoju agendu. Mučke svoju, Potjeh svoju, 45 lines svoju, Hanhan svoju, Frederik svoju, Ap svoju, Zvone svoju i tako dalje i tako dalje. OK, Ap tu najbolje prolazi jer njegovo je djelovanje čiste kulturološke prirode, no svi ostali vise.