pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Jedan sam od onih koji primaju plaću iz državnog proračuna. S obzirom na to kakve plaće imaju drugi (mama mi je imala duplo manju plaću kod privatnika, mirovina joj je sada skoro troduplo manja) i da, dok je drugi čekaju mjesecima, meni moja redovito stiže, nikad se nisam žalio. Sada bi mi je zamrznuli, kako bi se, kaže dr. Ivo, prebrodila ova svjetska financijska kriza.
Imam dovoljno razuma da razumijem kakvo je stanje, kakva je moja pozicija u odnosu na mnoge druge (seljački rečeno socijalno sam svjestan) i da ne zahtjevam više nego je to objektivno moguće. U načelu mogao bih pristati da mi plaća neko vrijeme ostane kakva jest, trenutno si to mogu priuštiti, ali jednostavno ne mogu ne vidjeti da tu neke stvari jednostavno logički ne štimaju.

U svom zadnjem postu je Hatz... predložio da se lokalna samouprava dijelom financira i od prihoda od PDV-a. To mi se čini kao dobra ideja i ja sam već prije od njoj razmišljao.

Naime, ako financiramo lokalne vlasti novcem od poreza na dobit onda profitiraju samo one sredine gdje se nalaze sjedišta firmi, a to je uglavnom u gradovima, a ne i lokalne vlasti gdje je prihod ostvaren.
Ako financiramo iz poreza na dohodak javlja se drugi problem. Tu su također na gubitku male i siromašne općine i gradovi. Zbog osobnog odbitka i malih plaća opet su na dobitku uglavnom veliki gradovi gdje su ljudi bolje plaćeni, uglavnom jer su tamo sjedišta velikih firmi i državne vlasti.

Općina s mnogo umirovljenilka i siromašnim stanovništvom nema novca jer ga nema od koga ni ubirati. Drugi problem je destimuliranje pronatalitetne politike.
Naime, ukoliko neka općina ima dobar prirodni prirast povećavat će se osobni odbitak zaposlenih, a time dolazi i do smanjenja prihoda općina i istovremeno povećanje potrebe za skrb obitelji i pružanje povoljnih uvjeta za život sve većem broju ljudi u toj općini.

Dok se narod zabavlja zbivanjima na Kosovu (koje Hrvatska još nije priznala) i Srbiji, Državni zavod za statistiku u tišini je objavio da je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za prosinac 2007. iznosila 4.958 kuna. To je 223 kune više nego u prosincu 2006. godine, ili 4,7%. Kako je inflacija na godišnjoj razini u prosincu iznosila 5,8%, plaća u prosincu 2007. godine tako je bila realno 1,1% NIŽA nego u istom mjesecu prošle godine.

Naravno, neki takvo stanje ne drže dramatičnim pa se zabavljaju problemom Kosova, referendumom za NATO, Pankretićevim autom, Milanovićem i Pusićkom. Nek se narod igra...

Цените на стоките и услугите кои се користат за лична потрошувачка, мерени преку индексот на трошоците на животот, во ноември 2007 година, во однос на претходниот месец, индексот изнесува 101.4, а во однос на ноември 2006 бележи индекс од 104.6.

Što će reći da je inflacija u Makedoniji na godišnjoj razini u studenome 2007. godine iznosila 4,6%.

Просечната месечна исплатена нето-плата по вработен во ноември 2007 година поголема за 10.3% во однос на ноември 2006 година.

Što će reći da je prosječna nominalna mjesečna neto plaća u Makedoniji u studenome 2007.godine bila za 10,3% veća nego u studenome 2006. godine.

Kako prenose mediji, sastanak na vrhu između Sanadera, Šukera, Polančeca, Rohatinskog i čelnih ljudi vodećih poslovnih banaka u Hrvatskoj polučio je neuspjeh, ili, kako bi se to reklo političkim rječnikom, "ovakvi će se sastanci predstavnika Vlade i najvažnijih institucija u zemlji, u cilju razmatranja aktualnih kretanja, nastaviti i ubuduće."

He,he,he... na post ste kliknuli zbog senzacionalističkog naslova,je'l tako?

Eto, opet se aktualizirala priča o neradnim nedjeljama pa da vidimo na koga bi se te neradne nedjelje trebale odnositi.
Neradna nedjelja nije pitanje prava umirovljenika,djece,školaraca,studenata,nezaposlenih,zaposlenih na crno(i domaćih i onih iz susjednih zemalja koji kod nas rade na crno).

Pitanje neradne nedjelje se ne odnosi na zaposlene u nekim važnim službama: vojnici, medicinsko osoblje, policajci, vatrogasci, kontrolori leta,ljudi koji se brinu da elektroenergetski i telekomunikacijski sustav funkcionira...

Pitanje neradne nedjelje se vjerojatno ne odnosi niti na zaštitare, pekare, novinare, vozače(autobusa,vlakova aviona,Kalmete...), poljoprivrednike(zar bi nedjeljom trebali prestati hraniti svoje životinje), pomorce (kako organizirati neradnu nedjelju nasred oceana?),ribare (njima posao ovisi o prirodnim ciklusima,vremenskim uvjetima,"škuru",a ne o tome je li srijeda ili nedjelja).

Teško je u Rvackoj biti vozač tramvaja, inženjer, liječnik, trgovac, učitelj, marketingaš, strojovođa, pediker... Praktički je nemoguće u Rvackoj biti astronaut, vozač formule 1, sin kraljice i kralja, pošten i radišan djelatnik u nekoj firmi koja ćete zbog toga cijeniti... No, najteže je precjednicima. Biti na čelu bilo čega - od multinacijonalne kompanije i države pa do županije, općine ili pak Organizacijskog odbora jubilarnog 7. prvenstva švelja-amatera Marohnićeve ulice od broja 5 do 11 - neizmjerno je teška i odgovorna dužnost.

To osobito vrijedi za precjednike države, vlade, parlamenta i Ustavnog suda. Zato smo im - kao narod, kao baza koja ih je izabrala za te teške i odgovorne dužnosti - i dali visoke plaće kako bi na svojim pozicijama bili neovisni od bilo kakvog utjecaja i kako bi mogli vladati slobodno, onako kako misle da treba. Sve do prije koji dan precjednik Mesić tako je mjesečno dobivao 22.100 kuna, a precjednici Sabora Šeks, Vlade Sanader i Ustavnog suda Klarić po 19.000. Sve do prije koji dan....

Vlada je odlučila podignut plaće nekim državnim dužnosnicima. Ništa novo, kod nas smo već navikli da se svako toliko podižu plaće državnim dužnosnicima. Treba ipak nekako plaćati sve te račune za luksuzni život.

Oporbeni sabornici vrište, našli se pogođenima, jer oni imaju plaću od „samo“ 16.000kn i saborsku mirovinu nakon odslužene 2 godine mandata od „bijednih“ 4.000kn sad će tamo neki ravnatelji policije i glasnogovornici vlade za svoj posao imati 13,500kn.

Ali ipak najtragičniji je razlog koji su prema napisu Večernjeg lista našli sabornici kako bi se pobunili protiv podizanja plaća dužnosnicima u Vladi. Oni naime neprihvatljivim drže izjednačavanje tih dužnosnika sa saborskim zastupnicima, koji su do svojih položaja došli na izborima. A najviše im smeta povišica glasnogovorniku Vlade i HDZ-a.