pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nužnost nužnosti u nužnom nije posve nužna (naglasak na "u nužnom"), mogućnost još ne nije nemoguća a razlozi za to nisu tako posve neodoljivi i posve snažni. Slutilo se je to već prije, po blagim nijansama i rijetkim trenucima slabosti, što sada može biti predmet pažnje ne gledanja (uključujući tv), kada nužnost nužnosti u nuždi nužno mora obaviti nuždu (jer je marljivim napredovanjem sazrelo ponešto toga za nužnu nuždu, uz zadovoljenje svih ekoloških zahtjeva i kriterija, već se razno podrazumijeva).

Pred neki dan je Andrija Hebrang osjećajnim glasom, pun razumijevanja za običnog čovjeka, ponosno govorio o tome kako je sve dogovoreno oko početka konačnog završetka radova na Sveučilišnoj bolnici u Blatu. Investiciju bi snosili grad Zagreb i Vlada RH u omjeru 50:50. Zagrebu bi se priznala sva dosadašnja ulaganja u ovaj projekt, tako da bi sada Vlada snosila većinu preostalih troškova, a oni nisu mali jer riječ je o opremanju bolnice u što treba uračunati brojni inventar i skupu medicinsku opremu (te obligatornu „mitologiju“). BTW, nadam se da će se u proračunu naći novaca i za odgovarajuću stručnu obuku ljudi koji će trebati rukovati opremom, što do sada nerijetko nije bio slučaj.

Rekao je tada Hebrang da podjelom troškova pola-pola nitko neće moći „svojatati“ bolnicu, već da je jedino bitna dobrobit malog čovjeka. Lijepo je zvučalo, zamislih kako li će izgledati velika, moderna bolnica koja će objediniti brojne sada raštrkane odjele i zavode; bolnica (napokon) namjenski građena i za provođenje nastave. Međutim, da li je upravo tako? Znate onu staru Vergilijevu „Timeo Daneos et dona ferentes“ – a Hebrang je upravo Danajac par excellance.

Zašto naši zastupnici još uvijek dižu ruke iako smo odavno „opljačkani“?

5.5.2003. - VJESNIK
U velikoj vijećnici Hrvatskog sabora radnici Siemensa obavljaju završne radove na uvođenju sustava za elektroničko glasovanje koje će zastupnici početi primjenjivati od iduće sjednice, koja počinje u srijedu. Ubuduće se tako odluke u najvišem zakonodavnom tijelu više neće donositi dizanjem ruku nego pritiskom na tipku s oznakom plus, minus ili nula, a rezultati glasovanja prikazivat će se na tri displeja. Svaki od 151 zastupnika dobit će ključ s magnetskim kodom pomoću kojeg će se moći utvrditi broj zastupnika u Sabornici, a ujedno će se moći spriječiti da netko glasa više puta. Kako je pojedini zastupnik glasovao zabilježit će kompjuter, a ti podaci isprintat će se minutu kasnije. Tako će glasovanje i dalje biti javno, iako oni koji sjednice prate preko televizije neće moći vidjeti kako je tko glasovao.