obitelj

Svi smo mi ljudi

Skviki — Sun, 13 Jul 2008 20:57:17 +0200

Dugo me več muči misao dal to napisat ko dnevnik ili poslat nekima prelo poruke.

Kak mi je preveč posla pisat poruke, sam se odlučil na dnevnik jel bu on ipak došel do večine.

Riječi nisu moje, jel sam ih samo prevel i to onak kak sam naj bolje znal.

Ko je napisal original mi je ne poznato, no on preporučuje te stvari poslat drugima.

Danas imamo visoke zgrade i širje ulice, ali nisko raspoloženje i uža gledišta,

trošimo više, ali manje uživamo,

imamo veče kuče, ali nam je obitelj manja,

moramo prihvačat više nagodbi,jel imamo manje vremena,

imamo više znanja, ali manju moč rasuđivanja,

imamo više medicine, ali manje zdravlja.

više posjedujemo, ali smo vrijednost smanjili,

pričamo puno, volimo samo malo, i mrzimo previše,

sletjeli smo na mjesec i došli natrag, no teško nam pada preči ulicu i naše susjede posjetit,

osvojili smo vanjski univerzum, ali ne našu unutrašnjost,

imamo veča primanja, ali manji moral,

imamo više vremena i slobode, ali manje radosti,

imamo puno više za jesti, ali slabu ishranu.

pročitaj dalje

Božić i kriza morala

frederik — Mon, 24 Dec 2007 11:17:14 +0100

Danas je Badnji dan, pa bih prije svega želio uputiti Božićne čestitke svima. To je već par tisuća godina svetački dan rađanja novog života, obitelji, uže i šire zajednice. Zato je upravo ovo vrijeme kad se treba jasno sagledati vlastite prilike i ukupnu društvenu situaciju kroz one najstarije vrijednosti, koje moraju biti ugrađene u svaku obitelj, u svaku društvenu organizaciju, u svaku državu a to je onih deset zapovijedi Božjih . Zaboravimo na tren sve tako zvane Ustave, Zakone, pod-zakone i propise, a vratimo se ovim elementarnim Zakonima ljudskog postojanja, kojima se ni nakon skoro 4 tisuće godina ( od Mojsija do danas ) nema što dodati i oduzeti. Kad njih uzmete kao kriterij ljudskih odnosa i filter društvene promocije, lako ćete raspoznati ljude „nazbilj“ i ljude „nahvao“ kako ih je razlikovao Marin Držić:

pročitaj dalje

Kako bi trebala izgledati obiteljska politika?

Ivan Cerovac — Mon, 24 Sep 2007 08:24:06 +0200

Dakako da bih kao primjer obitelji koja je savršeno funkcionirala, najradije, naveo moju obitelj. No, ja osobno, sam u životu prolazio kroz toliko rizika i neprilika, toliko puta su me „sredili“ moćnici da to nema smisla.

A na razmišljanje o politici prema obitelji me je navela jedna mlada žena jednim komentarom na pollitika.com.

Moram još napomenuti da nisam proučavao stranačke programe i tražio mjesta gdje kažu nešto na tu temo. Nije mi se dalo. A iako katolik, nisam baš ni u tijeku rasprava i preporuka koje eventualno daje Crkva.

Država bi prema obitelji morala stvoriti zakonski okvir koji bi osiguravao (ne omogućavao) maksimalnu dobrovoljnost. Mladi dakle da mogu slobodno stvarati zajednice kakve njima odgovaraju. A država da im osigura da te zajednice pred zakonom imaju sasvim jasne i određene forme. S jedne strane dovoljno široke da bi bila osigurana dobrovoljnost a s druge strane da bi maksimalno štitio partnere od svih nedaća koje se događaju u zajednici ali i nakon što se zajednica razvrgne. Neka pravila igre ipak moraju postojati i treba ih se pridržavati.

pročitaj dalje

Pitanje s povodom: da li je brak stvar prošlosti?

Ivan Cerovac — Tue, 04 Sep 2007 15:59:39 +0200

O braku i obitelji se uglavnom šuti. Tek koji put u statistikama se može pročitati koliko je brakova sklopljeno ali odmah uz taj podatak može se iščitati koliko je brakova rastavljeno(obitelji uništeno). Svaki drugi, ili ne, svaki treći, ili možda četvrti. Gotovo mi se čini da je više rastavljenih od sastavljenih! Pa je nonsens da se uz tolike rastave, svadbe nikad prije nisu tako na veliko i na svečano slavile kao danas.

Nekad je brak (obitelj) imao društveno-(političku), socijalnu i religioznu dimenziju. O braku su se brinuli i država i društvo kao takvo ali i crkva(svaka). Činilo se nekad da je brak nešto što treba očuvati, podržati i čak unaprijediti.

pročitaj dalje

Kad "peder" postane državni neprijatelj broj 1

cnn — Sun, 08 Jul 2007 13:35:57 +0200

Photo by www.javno.com

Čini se da su „pederi“ postali hrvatski neprijatelj broj 1. Bar bi se to dalo zaključiti po reakcijama tzv. braniteljskih udruga koje su u povodu Zagreb Pride-a uputile priopćenje u kojemu se izražava negodovanje takvom manifestacijom smatrajući da „…je ta manifestacija u neskladu s tradicionalnim običajima kao i vrijednostima braka te obitelji koje su duboko ukorijenjene u identitet hrvatskog naroda“ Stvarno u Hrvatskoj nema važnijih pitanja pa su udruge spale na to da u običnim ljudima drugačije seksualne orijentacije vide prijetnju. Zanimljivo kako se te udruge nisu oglasile svaki put kad bi izbila neka afera gdje je pokraden novac svih nas. Nisu našli potrebnim izdati priopćenje kada su Ministri u nadzornim odborima raznih tvrtki te u upravnom odboru HFP-a zaspali na straži, pa su lopovi neometano pljačkali. Nisu se sjetili dignuti glas ni kada je Ivo Sanader izručio Gotovinu iako su 2001. sa Splitske rive poručivali da će rušiti vlast. Nisu se sjetili pobuniti ni protiv redovitog godišnjeg povećanja broja branitelja, tako da smo već dogurali skoro do pola milijuna „branitelja“. Nisu se sjetili izdati priopćenje ni kada je HDZ suspendirao odluku o zaštićenom pojasu u Jadranu te na taj način dozvolio talijanima i slovencima daljnje neometano pustošenje hrvatskog ribljeg fonda bez kune nadoknade.

pročitaj dalje

Rad nedjeljom

Prigovaralo — Sun, 26 Nov 2006 17:12:42 +0100

I tako prođe još jedna nedjelja. Za neke neradna, a za neke koji sa zadovoljstvom rade u velikim i nama hrvatima vrlo potrebnim trgovačkim centrima, radna. A neka, baš nas briga imaju li ti trgovci potrebu biti sa obitelji barem taj jedan dan koji je i u mračnom crnom "komunizmu" bio neradni dan gotovo svima. Pa navalite ljudi u šoping centre i kupujte, trošite, a trgovci neka rade i nedjeljom. Srećom, i ja ne radim nedjeljom ali mi ne pada na pamet da sa obitelji provedem to vrijeme ispod hrpe neonki dok neki lik iz jedne od država europske unije trlja ruke i računa koliko je zaradio dok radi ono što kod kuće ne smije. I naši dragi političari trljaju ruke jer računaju sa još nešto poreza koji će im kapnuti u proračun. Jer uvijek usfali love u proračunu. Kad narod troši. Možda nikome nije palo na pamet da bismo iz neke, čisto ljudske, solidarnosti sa tim ljudima koji moraju raditi (naravno, za velike pare) mogli izbjegavati šoping nedjeljom.

pročitaj dalje