pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Puno smo čitali o tome kako je fenomen Baracka Obame u stvari isprazan i kako iza njegovih sjajnih govora i jednako dobre govorničke vještine ne postoji sadržaj. Ja nisam uvjeren u to, jer desetak minuta govora (pa čak niti 45 minuta na konvenciji) nije dovoljno da bi izložili svoju izbornu platformu. Ono što radi Obama, a jednako tako radi i McCain sa svojim taborom je pokušaj da osvoji povjerenje birača, a osjećaj povjerenja je samo jedan od osjećaja i u principu, sve ono što kandidati pokušavaju tijekom kampanje je dignuti razinu emocija kako bi na toj razini donijeli svoju odluku.

Upravo iz tih razloga se pažljivo biraju kandidati, jer oni svojom pojavom i CVem govore prema određenoj demografiji i unatoč tome što Joe Biden u stvari pristao da radi na platformi Baracka Obame, pojedine skupine glasača će upravo njegovo uključenje u kampanji smatrati osiguranjem kako će njihovi interesi biti zastupljeni u budućem predsjedničkom mandatu neovisno o tome što izborna platforma može i ne mora te stavove sadržavati.

Za onu nešto rjeđu čitateljsku publiku koju zanima i međunarodna politika, a i za one kojima treba malo odmora od Mesića, Sanadera, Milanovića, Bandića i inih, evo da i ja napišem svoj osvrt na nadolazeće američke predsjedničke izbore. Kao i zadnja dva ciklusa izbora, izgleda da će i 2008. biti jako gusto i svaki glas će odlučivati. Ulazimo u zadnja dva mjeseca prije izbora, a kandidati dvije velike stranke izabrali su svoje kandidate za potpredsjedničko mjesto.

Što je McCainu bilo na pameti kad je odabrao, na nacionalnoj razini posve nepoznatu guvernericu Aljaske Sarah Palin za svoju potpredsjednicu, vrag će ga crni znati!? Ali, kad bih morao nagađati, rekao bih da su na njen izbor za republikanskog VP-ja presudno utjecale četiri stvari (ne nužno poredane po važnosti):
- Radi se ženi :-)
- koja spada u kategoriju političkog mavericka
- čiji izbor garantira medijsku pažnju i „anuliranje“ utjecaja Obaminog izvrsnog govora
- i pritom je konzervativka to the core

I tako je Barack Obama održao svoj „The Govor“ na konvenciji Demokratske stranke kojim je prihvatio nominaciju za predsjedničkog kandidata. Političko-medijski show (kako je to izgledalo tijekom ta četiri dana ukratko možete pročitati ovdje) je kulminirao njegovim govorom za koji Index kaže da je bio „spektakularan“, dok su kolege na blogu Democracy in America (gdje možete vidjeti i tijek live komentara nekolicine blogera) samo zericu skeptičniji („It may not have been a perfect speech, but we seem to agree he's scored a hit — a very palpable hit.“).

Dakle, pred Obamom je smooth sailing do predsjedničke fotelje ?

A jok malac! Niti blizu :-).

Da se maknemo malo od naše političke močvare, pogledajte govor Baracka Obame kojim je jučer prihvatio predsjedničku nominaciju Demokratske strane u spektakularnom nastupu na stadionu, što je zadnji put napravio John F. Kennedy. Sve je bilo toliko impresivno, na godišnjicu povijesnog govora Martina Luthera Kinga, da je i protivnik John McCain morao priznati da jučer nije bio dan za političko prepucavanje.

Više od sto milijuna dolara utržio je film Hancock u prvom tjednu prikazivanja nakon što je u vrijeme proslave američkog Dana nezavisnosti pušten u tamošnja, ali istodobno i u europska, pa i naša kina. Odlučio sam ga večeras pogledati jer sam naišao na iznenađujuće dobru kopiju s obzirom da je riječ o «telesynic» xvidu, a ne DVD ripu što mi je nekakav standard kvalitete kada downloadiram filmove s neta.
Možda sam paranoičan, opsjednut ili samo internetu hvala indoktriniran, ali nakon filma rastura me analogija, umjesto odličnog Will Smitha pred očima mi se ukazuje lik Baracka Husseina Obame. Isto je kad zatvorim oči, i dok su mi otvorene. Nije baš uobičajeno da je super heroj crnac. A kada je već crnac, onda je logično da se u prvoj sceni glavni junak pojavljuje urokan jeftinim whiskeyem, smrdljiv i masu mamuran. Odjeven je u nekakvu ofucanu odjeću iz Caritasa, spava na klupi i drveni. Tipično američki. Rasistički.
A ako super junak može biti crnac, što ne bi mogao biti i stanovnik Bijele kuće. Super junak, predsjednik, sve je to ionako ista pašta, ta je furka po defaultu upakirana u njihovu tradiciju.

Evo, pošto je Zvone pokupio svoje kantice i lopatice iz ovog pješčanika te se duri na drugom kraju igrališta (a svako malo virne prema ovdje:), nema nikog da kaže pokoju o trenutnom stanju predizbora za nominaciju Demokratske stranke u SAD.

Na moju veliku radost, Hillary je nakon gubitka North Caroline i tijesne pobjede u Indiani, jučer sasvim satrala Obamu u West Virginiji (67%-33%) i već se po treći put vratila iz mrtvih, ovaj put možda i iz najteže situacije. Prvo su joj predviđali težak poraz nakon Iowe, pa je pobijedila u New Hampshireu, pa je nakon serije poraza osvojila dvije velike i važne države Ohio i Pennsylvaniu i sada je, nakon što su preporuke za odustajanje postale najglasnije, velikom razlikom odnijela jednu od važnijih država. Uporna je, to joj se mora priznati.

Now this is not the end.
It is not even beginning of the end
But it is, prehaps, the end of the beginning.

Tako je govorio Winston Churchill kad se ratna plima konačno okrenula na stranu Saveznika, početkom 1943. nakon pobjeda u Staljingradu i El Alameinu. Prijelomna točka Drugog svjetskog rata koju je Churchill „ovjekovječio“ svojim neponovljivim retoričkim darom.

A kakve to veze ima s američkim predsjedničkim izborima, odnosno s odabirom predsjedničkog kandidata Demokratske stranke ?

Ima (ali ipak samo parcijalno-lingvističke ;-) !

Da se razumijemo, draga je meni Branka Slavica :-). Lipo figura, ima lip i ugodan glas, a i prilozi su uglavnom zanimljivi.

Al' nekad me svojim „interpretacijama“ zna i pomalo nasekirati ... A nekad „ispali i ostane živa“ :-). Kao na primjer jučer u Dnevniku: „U Texasu i Ohiou, gdje se za tjedan dana održavaju predizbori i koji su za Hillary Clinton biti ili ne biti, ankete pokazuju da je Barack Obama u prednosti za 16 %“

WTF !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

16 % prednosti u anketama za Obamu ???

Di, kad, ko, kako, odakle – jel' to Zvone Radikalni nešto radikalno propustio ? U roku odmah sam već bio na Election Central portalu da vidim taj nagli pozitivan razvoj događaja za Obamu.

Mitt Romney odustao je od utrke za republikansku nominaciju.
Čovjek koji je potrošio desetke miljuna svojih dolara i u samom startu pretkampanje bio jedan od dvoje favorita za osvajanje nominacije (ovaj drugi je Giuliani) doživio je SuperTuesday debakl!

Mitt Romney je mormon i tu leži njegov najveći problem. Koliko god konzervativan bio (a nije oduvijek takav), na polici ne drži Bibliju. Na to se Huckabee više puta osvrtao. Nije uspio iz još jednog razloga. Birači s njim ne osjećaju bliskima. Huckabee (njegov ljuti protivnik s desnice) je rekao da je razlog tome što se ljudi ne mogu s njime poistovjetiti jer ne izgleda kao njihov kolega s posla već onaj koji će ih otpustiti.

S druge strane McCain je uspio, ne samo vratiti se u utrku iz koje su ga pred nekoliko mjeseci otpisali, nego i poraziti desnicu unutar svoje stranke. I tu je nastao problem. McCain je unutar svoje vlastite stranke omiljen koliko i tandem Billary i mnogi se pribojavaju da bi u slučaju njegove pobjede imali puno veću opoziciju u Bijeloj kući nego da ponovno zasjedne bračni par Clinton. Hillary je naime spremnija na kompromise i puno se puta primicala desnom centru.