pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Žuta traka

Od danas nosim žutu traku na rukavu!

Na traku ću napisati: Ja sam ubojica; ja sam trovač veći nego Mengele+Ajhman+Staljin+Borđije; ja namjerno smišljeno i podmuklo ubijam sve oko sebe!

Ja sam pušač!

Ja sam građanin drugog reda, stjeran u svoj tor, strogo ograđen i ni slučajno se ne smijem miješati sa ostalim ljudima, tj. NADLJUDIMA-nepušačima! Ja sam obilježen, čeka me valjda još tetoviranje broja na podlakticu ili čelo – da svi vide da sam građanin drugog reda i da nemam prava kao ostali – NEMAM PRAVO IZBORA!
Čekam da se neki velebni um sa Markova trga sjeti one „stare“ metode: Pločica oko vrata na kojoj piše – ja sam kulak (za ovaj slučaj – pušač); „izložit“ će me na glavnom trgu i ja ću čekati „presudu u ime naroda...“. Svaki nadčovjek-nepušać (u slučaju kulak je to bio nosilac spomenice 41-e ili neki selski frenter, zgubidan, neradnik i niš koristi koji se u pravo vrijeme, uz dva purana pride članovima „komisije“ „dokazao“ da je pravovjerni...) biti će u prilici da pljune na mene, udari me toljagom, konficira mi imovinu, predloži me za gulag i Sibir ili na Goli...

Jedan od prvih poteza nove koalicije biti će zabrana pušenja na javnim zatvorenim mjestima zbog brige za zdravlje građana (Jutarnji). Koalicijski sporazum HDZ-a i HSS-HSLS-a otvara novu javnu raspravu: zabrana pušenja na javnim prostorima: da ili ne? I još važnije - zašto? Je li Hrvatsku doista zahvatio trend zabrane pušenja na javnim mjestima koji putuje Europom (Uskoro zabrana pušenja na javnim mjestima diljem EU?) i koji je nedavno došao do Slovenije ili se, s obzirom da Sanader tek najavljuje razgovore o tome, radi o probnom balonu? Ima li Hrvatska snage provoditi blanketnu zabranu koja zahtijeva visoku disciplinu poštivanja propisa i efikasne mjere, čime se hrvatsko građanstvo i pravosuđe ne mogu podičiti? I kolike su šanse da vlada odradi kvalitetnu kampanju i da pitanje doista bude javno raspravljeno sučeljavanjem pravih argumenata?