pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Blagodati rada u firmama koje su na državnim jaslama javnost je najbolje spoznala ovih dana na dva odvojena primjera. Prvi primjer svakako je Branko Vukelić i nagrada za njegov „rad“ u NO Brodosplita u iznosu od kojih 60.000 kn. Ne bi tu bilo ništa spornog da se ne radi o onome Branku Vukeliću koji je nakon izbijanja afere „Brodoslit“ gdje je netragom nestalo 6 milijuna USD, izjavljivao da pojma nije imao i da su ga obmanuli. Što mislite koliko bi, dragi čitaoče ovog teksta, vaš poslodavac vas nagradio da ste nadzirući rad kompanije zahvaljujući svojim neznanjem izgubili 6 milijuna USD?

Slobodna Dalmacija u ponedjeljak je objavila vijest kako je Brodosplit isporučio super brod vrijedna bar 63 milijuna dolara za samo 51,5 milijuna dolara. Radi se o najmodernijem tankeru kakvog niti najpoznatija svjetska brodogradilišta do sad nisu napravila. Kakve sve to novotarije tanker ima, pročitajte u članku Slobodne dalmacije. Ovdje ćemo se zadržati na činjenici da je brod prodan za 11,5 milijuna dolara manje nego li će ga i jedno drugo brodogradilište u svijetu napraviti.

Možda će neki ovu temu smatrati potrošenom, no ja sam drugačijeg uvjerenja. Stvar je jednostavno preozbiljna da bi završila na jednom malom tekstiću u Jutarnjem listu i još jednom takvom tekstiću u Slobodnoj Dalmaciji. Doduše, tu su i blogovi, u jednom se oglasio SDPov zastupnik Nenad Stazić, a u drugom Davorko Vidović, iliti po "naški" David. Koliko su se tom temom bavili «mainstream» mediji dovoljno govori činjenica da o Sinju i Jarnjakovoj "nemoralnoj ponudi" na televiziji nisam čuo ništa (no doduše, možda mi je nešto i promalko – ipak ne sjedim 24 sata ispred TV-a, pa ukoliko je tome tako, molio bih da me ispravite), ili da je kao glavnu političku temu prošloga tjedna urednik izdanja javnog sektora EPH, Davor Butković, izdvojio "manjkavu komunikacijsku strategiju nove vlade", defacto žaleći za Ratkom Mačekom. It takes one to know one, I guess... Svemu tome sada dodajem i svoj doprinos, u kojem sam naumio ući u tematiku malo detaljnije. Zašto? Zato jer čitava akcija glavnoga tajnika HDZa, Ivana Jarnjaka u potpunosti otkriva i demistificira razinu koruptivne politike vladajuće stranke.

Jučer je izabrana novo/stara Vlada. Već je dosta napisano o tom novo/starom sastavu, o Vukeliću koji nije bio dobar ministar gospodarstva, ali će zato biti sjajan ministar obrane, o Rončeviću koji je bio loš ministar obrane, ali će biti sjajan ministar policije, o Đurđi Adlešić (ili Adlešič?) koja je jako nevoljko pristala na funkciju potpredsjednice Vlade, o novim ministarstvima... Bit će vremena u sljedećim godinama za analize, a sada samo jedan detalj.

U Koalicijskom sporazumu koji je ujedno i Program rada Vlade stoji (citiram):

Mjerila za odlučivanje o personalnim pitanjima
 
Kod personalnih pitnja koalicija će poštovati sljedeća mjerila:
- dobro poznavanje područja (resora),
- stručne kompetencije,
- viziju i motiviranost za njeno ostvarenje,
- predanost radu za javnu korist,
- integritet i poštovane propisa i etičkih načela te
- upravljačke osobine i sposobnosti

U petak, 16. 11. 2007. u Hrvatskoj je obrtničkoj komori održan okrugli stol na temu „Zahtjevi hrvatskih obrtnika za buduću vlast“.
Ovaj tekst je zapravo neformalni opis događanja na skupu.

Sudionici skupa su bili:

za HDZ ministar gospodarstva Branko Vukelić
za HNS predsjednik Središnjeg interesnog odbora za gospodarstvo Robert Hirc
za HSP predsjednik Odbora za gospodarstvo Marko Kolaković
za HSS član Predsjedništva Željko Pecek
za HSU član Središnjice Rudolf Benček
za SDP direktor Zagorske razvojne agencije Siniša Hajdaš Dončić

(redoslijed predstavljanja sudionika kopiran je s internetske stranice Hrvatske obrtničke komore).

Organizatori su se već na samom početku našli u problemu. Naime, za predstavnike političkih stranaka bilo je predviđeno 6 fotelja, a u njih se željelo sjesti 7 ljudi. Pogađate, riječ je o koaliciji HSLS-HSS. Predstavnici obje stranke su htjeli govoriti, ali fotelja nije bilo dovoljno. Tako je predstavnik HSLS-a nevoljko odustao od sudjelovanja na okruglom stolu.

Razgovaralo se o temama:

Početkom 2004. u Saboru smo predložili osnivanje istražnoga povjerenstva koje je trebalo ustanoviti – ispitati način stjecanja imovine Žužula i Sanadera. Prijedlog je propao zbog povlačenja potpisa Banca, Kramarića i Lučina. Sanader mi je najprije preko posrednika (ime mu neću spominjati jer je pokojan) a onda osobno u telefonskom razgovoru ponudio dogovor: vi nemojte mene – mi nećemo Čačića. Idući dan sam o tome izvjestio javnost. Naravno da je Sanader negirao ponudu. Čačić je istražen, Sanader ne.

Nedugo zatim, čini mi se u ljeto te iste 2004. pokušao je Bechtelu namjestiti posao izgradnje auto-ceste Split – Dubrovnik (Dugopolje – Šestanovac) bez natječaja. Zatražili smo izvanrednu sjednicu Sabora. Nakon pritiska javnosti natječaj je ipak raspisan.

Onda je Žužul „poslovao“ s Imostrojem, na državni račun ali u svoju korist, tvrdili su neki.

Onda je došla Verona i sada već poznata večera za koju su on i Maček račune prikupljali 3 mjeseca.
U to vrijeme isplivala je u javnost i priča da je Vukelić u Karlovcu državnim novcem platio koaliciju s HSU-om.

• Skužio sam prije neki dan kako bi Pelješki most bio idealni kandidat za novčanicu Eura (jednoga dana kada uđemo u EU), naime na novčanicama Eura se s jedne strane nalaze slike nepostojećih mostova. Moj je prijedlog da pokušamo ideju Pelješkog mosta dati nekoj neutralnoj strani na razmatranje, primjerice, ajmo spojiti ugodno s korisnim i pitajmo Briselske birokrate hoće li nam dati koji euro iz pretpristupnih fondova naimjenjenih izgradnji prometne infrastrukture upravo u namjenu gradnja Pelješkog mosta. Eto, ako Briselski birokrat kaže da može onda ću se i ja složiti.

Što su dr. Ivo i njegova vlada napravili u svom mandatu, znamo. Dr. Ivo je umirovljenicima vratio gotovo 10% onog što su im prethodno ukrali i to tako da je prodao imovinu koja pripada tim istim umirovljenicima. Dr. Ivo nije zaratio sa Slovenijom (nije ni sa Kazahstanom), on je osigurao dobre međunarodne odnose Hrvatske. Dr. Ivo otvorio je autoceste koje su drugi sagradili, pronašao je 500.000 branitelja u Hrvatskoj (i neće nam, pa neće, reći tko su oni). Dr. Ivo je napravio još mnogo drugih dobrih stvari, ali o tome će on reći sve što treba.

O nekim stvarima koje je dr. Ivo radio ne zna se mnogo. Te su stvari potrpane pod debele tepihe Banskih dvora i odgovore ćemo saznati u nastupajućoj godini.

U mandatu dr. Ive iz splitskog Brodosplita nestalo je 5.000.000 američkih dolara. Zlobnici su tvrdili da je tu prste imao predsjednik Nadzornog odbora, famozni ministar Branko Vukelić. Dolari (zeleni, kakvi već jesu) nestali su, istrage se vode manirom i brzinom puža golaća i šanse su male da će se ustanoviti “di su šoldi”. Nova godina nudi neslućene mogućnosti.

Slučaj 280 radnika „Dalmatinke Nove“ iz Sinja jedan je od klasičnih primjera kako su zakoni ove zemlje skrojeni po principu uzmi siromašnima da bi dao bogatima. Kako prenosi T-Portal, radnici su još u lipnju ove godine podnijeli zahtjev za otvaranjem stečajnog postupka jer mjesecima nisu dobili plaću. Ovih dana stečajni sudac prihvatio je utvrđivanje solventnosti sudskim vještačenjem, a kako su radnici bili i inicijatori otvaranja stečajnog postupka, do danas moraju osigurati 40.000 kuna za vještačenje.

Moram reći da sam ostao, blago je reći, šokiran današnjim tekstom u Slobodnoj Dalmaciji -
MREŽA - MINISTAR KAO BIVŠI GRADONAČELNIK POSLOVAO S GAZDAMA ’DALMATINKE’ - Vukelić Ladinijima oprostio dugove.
Znao sam da smo blizu banana državi, ali ako se ništa ne dogodi nakon ovog teksta, onda to uistinu i jesmo postali. Još dok sam pisao dnevnik Dalmatinka Nova - kako nas dva brata komedijaša prave budalama... uistinu sam mislio da se radi o dva komedijaša s lošim tupeima. Ispada da sam se grdno varao, prije kao da se radi o pravoj mafiji kad se pogleda što su dosad sve radili.

Nakon što je o aferi oko prodaje KIM-a puno izgovoreno i napisano, nakon što smo izbombardirani masom podataka i izjava kako aktera tako i promatrača, nakon što prijeti opasnost da se u masi izjava izgubi nit vodilja kojom se može doći do odgovornih, došlo je vrijeme da se napravi mali rezime.

Afera s KIM-om nije slučaj koji se stjecajem okolnosti dogodio baš sad, u izbornoj godini pa ga svi razvlače ne bi li skupili političke bodove. Afera KIM je zapravo prvi slučaj u kojem je, od svih dosadašnjih privatizacijskih afera, uključno Kutline koje su presuđene, najbrže i najviše toga izašlo na vidjelo.

Pljačke, laži, palež hrvatska su svakodnevnica. Ne, nisu to rubrike crnih kronika nego stil ponašanja onih koji su od naroda dobili mandat da upravljaju imovinom države. Od početka devedesetih godina sustavno i sve drskije se pljačka hrvatska imovina preko Hrvatskog fonda za privatizaciju. Državna revizija u svom izvješću saboru utvrdila je nepravilnosti. Sabor i Državno odvjetništvo nisu poduzeli ništa.

U akciji Maestro uhićena je organizirana skupina koja je temeljem svojih ovlasti pljačkala hrvatsku imovinu. U samoj akciji, vrh odgovornih iz Upravnog odbora neopravdano je izostavljen iz istrage. Istraga je tajna kako bi se od javnosti sakrila istina u poslovanju u fondu?

Radio Mrežnica, lokalni radio karlovačke županije danas je u jutarnjim vijestima objavio da se Ivan Šimić i njegova tvrtka Chemoderm povlače iz postupka kupovine KIM-a. On je, kaže, namjeravao pomoći, dao sve garancije, napravio sve pošteno i javno, a zločesti su ga tako opanjkali da mu je sada neugodno i ne želi više u tome sudjelovati.

Priča je duga i traje već skoro pet godina - Nema mira u Dalmatinki Novoj. Sjetit ćete se hvaljene stečajne upraviteljice koja je potom završila u zatvoru s teškim optužbama (BTW što se s njom dogodilo u međuvremenu - netko zna?), a i višektranih pokušaja da otpuste sindikalnu povjerenicu, što je nezakonito u Hrvatskoj.

Sindikalnoj povjerenici Nezavisnih hrvatskih sindikata Ivi Radonji, koja se nakon višemjesečne suspenzije trebala vratiti na posao, poslodavac je jučer uručio Odluku o pokretanju postupka za izvanredno otkazivanje ugovora o radu. Poslodavac joj zamjera javne istupe kojima je, tvrde, tvrtki prouzročila štetu veću od pola milijuna kuna.

Prva sjednica Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju pokazala je da maestro nije nikakav učitelj, da se nekii baš nikad ne mogu ništa naučiti, da ministri nemaju ni srama ni straha i da se HDZ-ova pljačka nastavlja ne samo jednakim tempom nego i jednakim metodama kao i prije.

Nakon famozne revizije pretvorbe i privatizacije i sveopćeg zgražanja nad činjenicom da je 90 i nešto posto privatizacije napravljeno kršenjem tadašnjih (lopovskih, za početak) zakona, vlast je čvrsto obečala, a Sabor je to obećanje prihavtio kao svetu istinu da više neće biti privatizacije “na časnu riječ” i na način da se digne kredit kojem je pokriće tvrtka koja se tim kreditom kupuje.