pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Gledam RTL. Prva vijest je neuspješno pregovaranje Vlade i socijalnih partnera.. Pregovori neuspješni ali Ivo Sanader samo ima riječ i glavna je zvijezda. Ništa o tome kako ga ismijavaju u svijetu, tek par fotomontaža Grincha sa likom Ive Sanadera. 0 bodova.

Gledam Novu TV. Prva vijest je neuspješno pregovaranje Vlade i socijalnih partnera.. Pregovori neuspješni ali Ivo Sanader samo ima riječ i glavna je zvijezda. Ništa o tome kako ga ismijavaju u svijetu. 0 bodova.

Gledam HTV (Hloverkina TV). Prva vijest je neuspješno pregovaranje Vlade i socijalnih partnera.. Pregovori neuspješni ali Ivo Sanader samo ima riječ i glavna je zvijezda. Ništa o tome kako ga ismijavaju u svijetu. 0 bodova.

Ovih dana donesena je presuda po kojoj EPH mora isplatiti Branimiru Glavašu 116 tisuća kuna zbog teksta u kojem Jutarnji list optužuje Glavaša da pet godina nije platio alimentaciju. Pri tome se pozvao na izjave dvoje ljudi koji su na kraju opovrgli davanje bilo kakve izjave bilo kojoj novinarki, a najmanje novinarki Jutarnjeg lista. Kako se Jutarnji list oglušio na objavu isprike, Glavaš ih je tužio i tu tužbu dobio.

Zapravo radi se o cifri od 80 tisuća kuna plus zatezne kamate za nematerijalnu štetu nanesenu klevetom koja će se isplatiti pod prijetnjom ovrhe i tako omogućiti Branimiru Glavašu isplatu 75 tisuća kuna za iste štete nekadašnjem županu Ladislavu Bognaru. Bognara je Branimir Glavaš u svojim intervjuima nazivao lažnim svjedokom i majorom JNA kojemu je zadatak fabricirati optužbe protiv pojedinih sudionika Domovinskog rata. Vitez slavonske ravni, kako voli da ga zovi poltroni je jednostavno smetnuo činjenicu o Ladislavu Bognaru kao visoko rangiranoj vojnoj osobi zaslužnoj za uspješnu obranu grada Slatine od četničke agresije.

Danas u 12 sati, u prostorijama Centra za ljudska prava (kojem i ovim putem zahvaljujem na ustupanju prostora) održana je prva tiskovna konferencija Hrvatske blogerske organizacije. Neposredan povod sazivanja presice je priopćenje HBO-a vezano uz slučaj Damira Fintića, pokretača portala vukovarac.net, koji već tri godine trpi sudsko proganjanje od strane bivšeg vukovarskog gradonačelnika Vladimira Štengla i njegove obitelji. Pravomoćnošću sudske presude kojom je presuđeno da Damir Fintić zbog „duševnih boli“ i „povrede časti i ugleda“ Vladimiru Štenglu mora platiti “odštetu“ od 50.000 kuna je egzistencija Damira Fintića i njegove obitelji ozbiljno ugrožena i HBO je pokrenuo akciju „Blogerske solidarnosti“ za pomoć Damiru.

Evo ubacujem, onako usput, jednu otvorenu (i besplatnu!) reklamu: HTV 1 danas u 22:40 prikazuje film GOOD NIGHT, AND GOOD LUCK, čiji je redatelj George Clooney (naravno, također glumi jednu od glavnih uloga). Zašto taj film preporučam, bit će vam jasno iz prikaza (prenosim sa TV Profil):

Godine 1958. istaknuti televizijski novinar Edward R. Murrow na svečanosti priređenoj njemu u čast drži govor o sumornoj budućnosti televizije, predviđajući potpunu prevlast efemerne zabave nad ozbiljnim sadržajima. Radnja se vraća u listopad 1953. kad se Murrow sa suradnikom Fredom Friendlyjem i ostalim članovima ekipe njihova informativno-komentatorskog TV showa See It Now odlučio suprostaviti harangi desničarskog senatora McCarthyja protiv stvarnih i navodnih komunista. Bila je to vrlo hrabra i riskantna odluka...

Doživio sam jaki deja vu osjećaj čitajući tekst Andree Zlatar o odlasku Ferala i ostalim katastrofama prošlog petka. Eh, da mi je feta pršuta za svaki put koji sam naletio na takve romantizirane i do zla boga patetične tekstove o odlasku zadnjeg svjetla slobodnog novinarstva, koje se ne želi uklopiti u mainstream novinarstvo i prodati se oglašivačima, koji su jedini pisali kad su drugi šutjeli, yada, yada, yada...

Reportaža Dijane Čuljak, novinarke kojoj je karijera procvala vođenjem i "uređivanjem" iz Tuđmanova kabineta uredivanih "Motrišta", u kojoj spominje"ekstremne snage Armije BiH" te "muslimanske ektremiste koji drže hrvatske civile" i koji sudjeluju u "planiranoj i smišljenoj akciji muslimansko-srpske politike" svjedoči ne samo o upregnutosti novinara u političku i ratnu propagandu devedesetih nego i da su neki novinari možda bili ili svjedoci ili supočinitelji ili prikrivatelji ratnih zločina.

Čuljak intervjuira žrtve ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz zgrade Vranica
Dijana Čuljak, jedna od najvećih zvijezda Tuđmanovizije, vjerojatno je barem svjedočila pripremama ili možda i samom ubojstvu ratnih zarobljenika u zgradi Vranica od pripadnika HVO za vrijeme muslimansko-hrvatskog sukoba u BiH. Neke bitne činjenične detalje vezane za počinjenje tog zločina sigurno zna. Radi se o ratnom zločinu kažnjivom po Ženevskoj konvenciji i običajnom ratnom pravu (Vranica, dokumentarac). Dehumanizacija žrtve prvi je korak u poticanju na počinjenje zločina, a mediji su često obavljali prljavi posao dehumanizacije neprijatelja. Odgovornost novinara za poticanje ili pomaganje ratnih zločina odavno je ispitana na sudu za Ruandu (BBC: Rwandans jailed for 'Hate Media'), no Tribunal za bivšu Jugoslaviju takve optužnice nije dizao, a lokalna pravosuđa uglavnom bježe od same pomisli da bi novinar mogao odgovarati za poticanje na ratni zločin zbog novinskih uradaka. Rijetka iznimka bila je najava posebnog srpskog tužiteljstva za ratne zločine da istražuje dva slučaja novinara koji su navodno koristili svoje izvještaje za širenje mržnje i poticanje ratnih zločina za vrijeme ratova u devedesetima (više). Da su devedesete bile godine kad su novinari radili i nečasne stvari nije sporno, a prilog Dijane Čuljak samo je jedan od bisera koji se kriju u arhivama i koje medijske kuće pokušavaju zataškati. Kako bi se održao apsurd hrvatske javne rasprave, Dijaninu reportažu je strogo komentirao Denis Latin, koji na jednoj YouTube snimci možda i sam sudjeluje u prikrivanju zločina pravdajući dim iznad Knina nakon Oluje paljenjem smeća (kojeg pale razdragani povratnici).

Imaju li društvo i novinari snage raspraviti ulogu novinara u prošlom ratu?

Da su hrvatski mediji loši nije tajna. No zahtjevnost tematike koju mediji obrađuju djeluje na vidljivost mana hrvatskog novinarstva pa se one dobro skrivaju u trivijalnim temama koje zasipaju hrvatske građane. Jedan od ultimativnih testova manjkavosti novinarskog standarda je bez sumnje praćenje procesa za ratne zločine. Izvještavanje o ratnim zločinima je jedan od najzahtjevnijih i najvažnijih novinarskih zadataka, bilo da uključuje reportaže o suđenjima za ratne zločine ili izvještavanje s terena za vrijeme konflikta i istraživanje ratnih zločina. Izvještavanje o ratnim zločinima posebna je novinarska specijalizacija jer je posao opterećen specifičnim zahtjevima i ima vlastita pravila. Potrebno je dobro poznavati povijesnu pozadinu, proceduru i pravo. Koji god bio motiv zbog kojeg se novinar bavi izvještavanjem o pravdi, postoji jedan univerzalan uvjet: mora imati vještine i znanja da to radi. Žalosna je istina da takvih novinara u Hrvatskoj ima malo i da uglavnom oni ne prate procese za ratne zločine u ime najutjecajnijih domaćih medija. Odgovorni i pouzdani novinari i urednici koji izvještavaju o pravdi temeljni su uvjet za rast razine javnog razumijevanja međunarodnih i drugih pravnih procesa.

Procesi za ratne zločine imaju za cilj kazniti odgovorne, donijeti pravdu žrtvama, spriječiti buduće zločine, utvrditi činjenice kao temelj pomirenja i ojačati pravnu državu. Te ciljeve oni mogu ostvariti samo ako su ljudi svjesni i informirani o onom što oni rade. Upravo je posao novinara da odgovorno i pouzdano informira javnost što znači da poslu mora pristupiti bez predrasuda koje imaju bilo pobjednici bilo gubitnici u oružanom sukobu. Svi hrvatski mediji padaju već na ovom testu jer potiču navijačku atmosferu svojim izvještajima. Makar žrtve smatraju da su svi optuženici krivi i makar optuženici smatraju da su potpuno nevini, posao odgovornog novinara podrazumijeva stav koji se ne temelji na ovim suprotstavljenim predrasudama nego na pravednom i balansiranom izvještaju o činjenicama koje izviru iz suđenja. Posao novinara nije da navija za "naše" nego da javnost obavijesti koje činjenice se utvrđuju u postupku i koji su glavni činjenični sporovi. Kamen temeljac dobrog novinarstva su činjenice, ne mišljenja. Samo pouzdane činjenične informacije mogu potaknuti odgovornu javnu raspravu.

Kada je domaću medijsku scenu pogodio, prema riječima Mislava Bage, "najveći" medijski skandal zadnjih godina u kojem je Davor Butković (navodna novinarska veličina) objavio intervju s premijerom koji je primio s adrese linija04@gmail.com, NovaTV nije propustila uzjahati senzacionalističkog konja i dati se u kas pa su vijesti par dana headlinirane aferom lažnog intjervua, a Mirjana Hrga je u "10 do 8" ugostila Ninoslava Pavića na isti dan kad je Bagi u "Otvorenom" Matija Babić pokušavao ukazati da predstavnik Jutarnjeg i dva novinara na plaći EPH uključeni iz Rima i Osijeka u studiju uspješno okreću temu od standarda novinarstva na demoniziranje 23-godišnjeg zajebanta koji je najsnažnijoj medijskoj kući zabio onu stvar odostraga duboko, do suza. Namagarčeni EPH i Butković dobili su prostor za pravdanje i na NovojTV ali i pružili joj priliku da se uspne na pijedestal moralne propovjedačke (ali ipak fundamentalno ruralne) elite i perverzno naslađuje tuđim jadom u svojem prilogu s nezgrapnim naslovom s promašenim padežom: "Lažnom premijeru nema kazne" (umjesto "Lažni premijer bez kazne" ili "Za lažnog premijera nema kazne") . Novinarka Kristina Tešija odlučila je kraj svog offa iskoristiti za čitanje bukvice Davoru Butkoviću upozoravajući da "neki kolege, pa čak i oni uvaženi bi mogli ovaj slučaj iskoristiti za ponavljanje početnih lekcija novinarstava". No je li NovaTV savladala najobičniju abecedu novinarstva?

Prije više od mjesec dana napisao sam da tada upražnjena politička scena djeluje mirno i spokojno, kao zatišje pred buru, te da će predizborni ples inherentno sa sobom donijeti bespoštednu i nemilosrdnu borbu za vlast. Od izbora nas dijeli 44 dana - buri ni traga, a cijela 2007. godina protkana je naglašavanjem kako se nalazimo u predizbornoj godini, kako je izborna utakmica čak preuranjeno počela.

5. mjesto – Prodaja HPT-a njemačkom DT-u „za zelenim stolom“
Razlog zašto je jedna, na prvi pogled čisto gospodarska tema, uvrštena na listu najgorih događaja novije hrvatske povijesti ne leži u iznosu za koji je prodan HPT, već u posljedicama katastrofalno lošeg ugovora o prodaji koji je i dan danas TAJNA. Pa ipak… gledajući kako se puževim korakom odvija liberalizacija telekom tržišta možemo zaključiti zašto je ugovor tajan. Naime tom prodajom DT-u je zagarantiran monopolistički položaj koji i nakon 8 godina još uvijek nije u potpunosti ukinut. Direktna posljedica monopolističkog položaja su skupe telekom i Internet usluge te zaostajanje za europskim standardima. Tko zna koliko bi afera Brodosplit, KIM ili Orco isplivalo na vidjelo da je današnja snaga interneta u Hravatskoj postojala prije 5 godina. Privatizacijom HPT-a, HDZ je kupio 5 godina blokade slobodnog protoka informacija koje su preduvjet funkcioniranja demokracije i pravne države.