pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Napokon se ipak nešto prašine diglo oko fantomske "inventure udžbenika". Reagirali su sindikati. Čak se došlo na ideju da bi se taj posao mogao i platiti!?! Meni je ta priča još uvijek toliko nevjerojatna da se povremeno uštipnem ili gledam oko sebe tražeći skrivene kamere...

Pobuna prosvjetnih radnika neposredno pred izbore vjerojatno nije privukla značajnu pažnju birača, ali je privukla pažnju onih poput mene.
Kako životne radosti dijelim sa svojom ljepšom polovicom, defektologom u jednoj osnovnoj školi, primijetio sam njen kiseli osmijeh kad je preko mog ramena uperila pogled u LCD na kojem je bio izlistan promet po tekućem računu. Dobro, možda pričam gluposti, od kiselog osmijeha je daleko primjetniji bio vrisak:"Deset kuna povišice? Nakon što su nam sjebali i šansu za kredit? Primorac je lud!"
Nije, naime, teško provjeriti što je ministar Primorac učiteljima obećao nakon prošlog štrajka, pa to usporediti sa onime što taj isti ministar zove "rastom plaća u prosvjeti".
A sjećamo li se priče o kreditima za nastavnike? I ne samo za nastavnike, nego i za ostalo osoblje u školama? Stalno su u predizborne svrhe lupetali o tim kreditima.
A kako je to sve završilo?

Prije desetak dana je u Jutarnjem listu objavljen izvrstan intervju s Antom Čičin-Šainom a i Bepo/Cronomy je na svom blogu dao (pozitivan ;-) osvrt.

I ja se s izrečenom gotovo u potpunosti slažem, ali ipak mi je nešto zapelo za oko.

Što bi po vama trebao biti glavni posao države?
Država treba raditi sve ono što privatni sektor ne može raditi bolje i kvalitetnije, a toga ima prilično. Država treba osiguravati javni red i mir. Treba osigurati djelotvornu javnu upravu, pravosudni sustav i kvalitetan obrazovni sustav za sve građane do stjecanja punoljetnosti.
Mislim da u pitanju obrazovanja i nismo tako loši, a gledajući šire, mislim da kontinentalna Europa, kojoj mi pripadamo, ima bolje preduvjete za razvoj obrazovnih sustava od anglosaksonskih zemalja. Imamo mogućnost da za taj mali broj djece koji se rađa u Hrvatskoj, a to je između 13 i 14 tisuća godišnje, osiguramo cjelodnevnu nastavu za sve osnovne i srednje škole tako da ta djeca do svoje 16. godine budu primjereno osposobljena za život u onome što se zove kompetitivno društvo.