slušao sam danas, naravno u kafiću, komentare o sportskim klubovima. danas ne samo gradovi već i sela u hrvatskoj imaju neke sportske klubove. mnogo njih se ne može finacirati upisninama i članarinama svojih članova, već ih u dobroj mjeri financijski pomažu gradovi i sl. naravno to je novac poreznih obveznika. to je i u redu jer, slažemo se, nećemo djecu na ulice.
međutim, svi ti klubovi se nalaze u nekim prostorijama za koje se zna čije su vlasništvo, ali ima prostora, nekretnina, za koje se ne zna čije su. očito je da se najamnine plaćaju i nama nepoznatim vlasnicima. našim novcem. vlasnici se kriju od javnosti kao i količina novca koja se daje za najam.
drugo, sportski klubovi često stipendiraju školovanja svojih članova. to je u redu, daroviti i vrijedni sportaši to zaslužuju. međutim, ima li i onih "sportaša" možda "poznatijih tata", koji koriste, opet od javnosti skrivene stipendije za njih. našim novcima, jer lova na lovu itekako ide.
jesu li neki školarci i oni koji prave prometne nesreće skupim automobilima.
u kulturi sigurno ima sličnih slučajeva, pa neću ništa dodavati.