pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Povremeno se pojavljuje ovakav tip napisa na pollitika.com, o lokalnim problemima u Zagrebu, Dubrovniku, Splitu itd.. Dakako, nisu tako popularni kao oni koji se bave "visokom politikom". No, razaranje životnog tkiva naroda, koje se na općoj razini artikulira kao "izdaja nacionalnih interesa" ili kao "prevlast interesa kapitala" (ovisno da li vam je bliža desna ili lijeva retorika), na ovakvim se primjerima transparentno očituje. Samo po sebi marginalno, što je to par kvadrata zelenila? No međutim - globalno gledano, agresija kapitala na prostor kao resurs, koji žele podjarmiti isključivo profiterskim interesima, jedan je od ključnih političkih problema ove zemlje. (Par metara ovdje, par metara ondje - i tako tisućama puta, od središta gradova, preko ilegalnog rada gotovo cijele industrijske grane vađenja šljunka i kamenja, do planova za stotine golf igrališta i betonizacije i privatizacije jadranske obale.) Na tu temu pogledajte npr. moj tekst ovdje: Da, zeleni stoje iza građana.

Kada sam napisao dnevnik „Adio Mare!“ odlučio sam da se više nikada neću (morati) baviti Marijanom Petir.

U rujnu sam sudjelovao na saborskom okruglom stolu pod naslovom „Gospodarenje otpadom i lokalna samouprava“. Nemalo sam se iznenadio da se dična, meni omiljena, predsjednica Saborskog odbora za gospodarenje otpadom pojavila tek nakon sat i pol vremena (što je čak i dobro jer se njezina zamjenica, poznata eko-feministica nije čak ni udostojila pojaviti). Valjda je ovo dovoljno rječit dokaz koliko obje drže do ekologije, i kako taj saborski Odbor uistinu dobro radi svoj posao.

Novinari su, na žalost, već bili otišli kada je mala Marijana uzela riječ, pa je tadašnja njena izjava prošla nezapažena u medijima. Naime, mala je Marijana započela svoje izlaganje o gospodarenju otpadom riječima kako je uzrok svim našim ekološkim problemima to što su Hrvati eto nesavjesni pa u šume bacaju sve od mrtvih beba do automobilskih guma!!!??? Ne mogu vam opisivati svoje zgražanje i osjećaj gađenja nakon tog neshvatljivog pokušaja duhovitosti. Ipak, uspio sam se suzdržati od pisanja dnevnika, premda mi se „sve poklopilo“: mala Marijana, ekologija, gospodarenje otpadom. Moje teme. Eh da, uključila se Marijana i u kasniju raspravu o gospodarenju otpadom, ali je (opet) promašila temu i postavila pitanje o zagađenju zraka - to je njoj (valjda) isto?

Nešto što se odnosi na "policy" a ne na "politics". Te su rasprave ovdje, kao i svuda u društvu, u trećem planu, ali ipak ih ima. Pa možda bude nekih zanimljivih priloga diskusiji!

Prenosim zasad samo osnovnu informaciju. Stranka Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, a i ja osobno, svakako imamo nešto reći o toj temi! Ja ću sudjelovati u javnoj raspravi 11. studenoga u Zagrebu.

Kako sam malo surfao, zanimljivo je za pogleati kako izgleda odgovarajuća strategija u Škotskoj: Choosing our future: Scotland's sustainable development strategy

NACRT PRIJEDLOGA STRATEGIJE ODRŽIVOG RAZVITKA REPUBLIKE HRVATSKE

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva je, u suradnji s drugim tijelima državne uprave, izradilo Nacrt prijedloga Strategije održivog razvitka Republike Hrvatske.

Nisam mislio pisati više o maloj Marijani jer ona to svojim likom i djelom (za sada) ne zaslužuje. Jer, kao što sam rekao u prethodnom dnevniku:
Zasigurno će mala Marijana morati pojesti još mnogo špinata u životu dok ne postane pravi, istinski borac za zaštitu okoliša, nije dovoljno samo se domoći fotelje. Dok se to ne dogodi, dok mala Marijana ne postane pravi političar, odgovoran za svoje postupke i odgovoran narodu koji ju je izabrao, i kojemu je prisegnula, volio bih vidjeti u tom saborskom odboru ljude od struke i znanja te sa istinskom željom da doprinesu zaštiti okoliša i boljitku društva.
Jelenska je na ovim stranicama pisao o drugim dvojbama oko male Marijane, očito ju on bolje poznaje. Bit ću iskren: osim njenog djelovanja po pitanjima zaštite čovjekovog okoliša, mala Marijana me uopće ne zanima, ali, na moju žalosti, ona je predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša!

Razlog zašto pišem ovaj dnevnik je prokleto jednostavan: kakvoća zraka u Sisku, na koju sam upozoravao i u prošlom dnevniku zadnjih je dana katastrofalna! Naravno, mala Marijana ne mora čitati HINU da bi o tome bila informirana – ona je iz tog kraja i to jako dobro zna. Ali za vas kojima je Sisak samo jedna točka na karti do koje autocesta nikako da dođe (jer nikako da sakupimo dovoljno novaca za tako zahtjevnu cestu na tako nezahtjevnom terenu), prenosim što je o tome rekla HINA:

Kronologija jedne histerije odnosno kako je ekologija postala izgovor za svašta… scena druga…

Drugi dnevnik iz ekološko-političkog serijala bi se po nekoj logici trebao zvati „Maršal“ ili nešto na tu temu (jer sam inspiraciju za prvi dnevnik dobio u naslovu filma „Kako je počeo rat na mom otoku“, ali novi akter „ekološko-histeričnih“ zbivanja od prije dva-tri dana mi je pomrsio račune i samo dodatno potvrdio moju tezu iz prethodnog dnevnika da se pod krinkom ekologije krije najjeftinije politikantstvo.

Marijana Petir, još uvijek mlada nada HSS-a, saborska zastupnica i predsjednica kluba HSS-a u Saboru ujedno je i predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša, članica saborskog odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo te još nekih odbora, teologinja i profesorica biologije, izabrana u Sisačko-moslavačkoj županiji, rođena 1975. godine. Sve ljepše od ljepšeg. Kada ovo pročitam pomislim, Bože, hvala ti da imamo ovako mladu, istinoljubivu i obrazovanu zastupnicu na čelu odbora koji bi trebao skrbiti o okolišu. Ali da li je tako?

Kronologija jedne histerije odnosno kako je ekologija postala izgovor za svašta…

Svima su puna usta ekologije, ali ih je malo koji je i uistinu imaju na umu. Ne smatram se ekologom, ali sam profesionalno vezan uz zaštitu okoliša, održivi razvoj i još neke tako rado izgovarane fraze u medijima. Vjerujem da je industrijska proizvodnja u svim dijelovima ove zemlje moguća, potrebna i nužna ali uz sustavno inzistiranje na primjeni ekoloških normi i strogi nadzor. Držim da su trgovačka društva u pravilo law-obidient (odnosno da se pridržavaju zakona) a ne socialy-responsible (društveno odgovorna). Neke naše ekološke bombe nisu izravno vezane uz industrijsku proizvodnju, ali se o njima šuti. Bude li interesa, možemo i njih razmatrati.

Da li mi itko može objasniti :

ambalaža plastična od sokova se prikuplja a od deterđenta ne!

ZAŠTO ???????

znam da na bocama stranih deterđenata uputstvo o odlaganju i pakiranju je duže od uputstva za upotrebu.
uvijek sam se provlačila iz kemije, pa opet nešto mi govori da bi ambalaža od deterđenata bila lošija i opasnija nego recimo od jamničke vode! ako ništa drugo boce su deblje, više je plastike!!

kako ne mogu ništa pametno dodat jer zbilja nemam pojma o tome kao ni o obnovljivoj energiji ili plavom dizelu a moram napisati 125 rječi nadam se da sam popunila limit.

e nisam pa moram okrenut na drugu temu. Nekad je u zajednici bio neki starješina, netko ko je svojim likom i djelom zaslužio počasno mjesto i koga se bezpogovorno slušalo.
Razmišljala sam tko bi mogao danas zadovoljit te kriterije, mislim da je sve radio po božjim i ljudskim pravilima, da se baš ni o čemu nije ogriješio... Možda Jadranko Crnić ??? bar se ne sjećam da sam ikad nešto pročitala u tom smjeru. Ili Kuharić? Jednom sam spomenula Papu Ivana Pavla pa su i za njega nešto našli!
Dakle, tko bi za vas bio taj u čiji sud bi povjerovali bez provjere??

Umjesto da se povećaju subvencije za plavi disel mislim da bi trebalo razmisliti o ukidanju plavog dizela. Što je veća razlika između cijene dizela i plavog dizela to su veće mogućnosti zloupotrebe plavog dizela, a i ovako se neki već voze i griju kuće na plavi dizel.
Umjesto subvencioniranja dizela mogli bi povećati subvencije za poljoprivredne proizvode.
Isto tako bi umjesto prepiranja oko cijene umjetnog gnojiva i subvencioniranja proizvodnje gnojiva mogli držati tržišne cijene gnojiva i povećati poticaje za poljoprivredne proizvode.

Ali oni to neće napraviti, jer tako ne mogu uništavati naše selo, tako ne mogu podilaziti predstavnicima agrobiznisa, tako ne mogu sprječavati razvoj eko poljoprivrede.

Godinama nas se uvjerava da su gospodarstva s jednom kravom ili dvije neisplativa, neperspektivna i da nam trebaju velike farme.

Volio bih da se vidi tko je učinkovitiji kad bi svi imali jednake šanse.
Koliko košta proizvodnja litre mlijeka nekoga tko ima jednu kravu koju vodi na ispašu i drži u štali,a koliko košta proizvodnja i tvornicama mlijeka?

Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke

Povodom usvajanja Studije utjecaja na okoliš Terminala za skladištenje i pretovar tekućih tereta (TTT) u luci Ploče

U četvrtak 12.lipnja 2008. pod pokroviteljstvom i u organizaciji Ministarstva zaštite okoliša prostornog planiranja i graditeljstva, komisija od devet što znanstvenika što specijaliziranih stručnjaka, je zaključila da iskrcaj, pretovar i skladištenje cca 3.000 tona dnevno benzina, dizela, kerozina, bioetanola, ukapljenog naftnog plina i još nekih drugih kemikalija, te ispiranje željezničkih i auto-cisterni, neće imati pretjeranog utjecaja na okoliš. Zaključak su donijeli gotovo jednoglasno. Samo je usamljeni predstavnik grada Ploča odbio prihvatiti ovakvu studiju utjecaja na okoliš.

Okoliš o kojem je riječ je DELTA NERETVE, jedinstveni močvarni (Ramsarski) lokalitet u ovom dijelu Mediterana, grad Ploče, Malo more i Malostonski zaljev te cjelokupna dolina donje Neretve poznata po specifičnoj flori i fauni čije stanovništvo pretežno živi od poljoprivredne proizvodnje.

Pozdrav svima! Oko mjesec i pol dana bio sam posve izvan pogona. Onda sam ponovo postao aktivan, objvljivao sam na svoja dva bloga, ali trebalo mi je vremena da nađem vremean (hm....) da pogledam što ima na pollitika.com. I gle, ima miting. Cool, vidimo se! U međuvremenu - evo nešto što nije baš neka visoka politika; nego jako, jako niska...

(Uz ovu reportažu su i dvije slikice, možete ih vidjeti na mojem danas otvorenom sjedištu na facebooku.

Voda svuda oko nas; kiša pada odozgo, prodiru podzemne vode odozdo, lokve se stvaraju na ulicama i kuće se urušavaju, a tamo neki čudni mali zeleni i neka sirotinja s periferije žali se, da vode nema. Fakat, čudni neki ljudi...

Piše: Zoran Oštrić, bivši novinar, sadašnji bloger