pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Novi Primitivizam Globalne Ekonomije i Psihologije

Robovi su podijeljeni u dvije vrste:
u jednu spadaju oni koji nastoje pobjeći na slobodu, a u drugoj su oni koji forsiraju "status quo", odnosno nastavak robovanja.
U normalnom svijetu ovakva situacija ne bi smjela postojati.

Na Golom Otoku siguro nitko nije bio sretan, naprotiv, netko je sigurno planirao bijeg.
Sada ćemo se malo prošetati vremenom, i iz Golog Otoka ući na velika vrata u zatvor današnjeg, dvadeset vjekovnog progresa, radni kamp.
Rob je konačno priveo kraju savršeni plan za bijeg.
Mislite li da će ostali robovi biti sretni gledajući jednog od njih, konačno slobodnog?
Mislite li da će mu netko pomoći u bijegu na slobodu?
Naprotiv!
Ovaj će se čovjek morati boriti protiv sebi sličnih prije nego sa čuvarima logora.

Zašto?
U današnjem modernom svijetu, ljudi su zaboravili reagirati, ne znaju više ni misliti ni disati bez da im netko drugi ne kaže i pokaže kako se to radi.

Ona stara latinska poslovica Timeo Danaos et dona ferentes! odnosila se na Trojanski rat (iz kojeg je i stari Rim vukao svoje mitsko porjeklo), a govori o poznatom Trojanskom konju, kojeg su Grci, očajni gubitnici ponudili na dar stvarnim pobjednicima Trojanskog rata, i pomoću kojeg im je pobjeda prijevarom odnesena. Naime u toj mitskoj priči "grčki specijalci" su se prošvercali u trbuhu "trojanskog konja" da bi se potom noću iskrali i otvorivši gradska vrata pustili u neosvojivi grad svoje ratnike, te tako, podvalom, promijenili smjer mitske povijesti. Trebamo se podsjetiti da je uzor današnje demokracije nastao na demokratskim tradicijama grčkih polisa (gradova-država). A ova poslovica (koja se prevodi kao “Bojim se Grka i kad darove nose!”) postala je univerzalni poučak o suprotstavljanju podmuklim ciljevima onih koji lažnim ustupcima druge žele pokoravati.

Nekako mi se u zadnje vrijeme čini da u medijima ima sve manje stvari koje se tiču mene i ljudi oko mene. Ono o čemu se govori često nema nikakve veze s Hrvatskom u kojoj ja živim.

Prvo
Uzmimo na primjer zimovanja. Svako malo na televiziji i po novinama gnjave o tome kako Hrvati "masovno" idu na skijanje, kako s jedne strane kukamo da se nema, a s druge strane skijališta su puna Hrvata. Obično se navodila brojka od čak 200 000 Hrvata na koji idu na skijanje. I to se zove "masovno"i "svi idu na skijanje".

Ali to je manje od 5% stanovnika Hrvatske. Kažu da će ih ove godine ići 50% više, znači 6%.
A onih drugih 94% stanovnika? Što s njima?
Oni vjerojatno žive u nekoj paralelnoj hrvatskoj, jer u ovoj "svi" i "masovno" idu skijati.
Kad ste vidjeli u medijima da govore o tome da 96% građana hrvatske ne idu na zimovanja, da ne mogu sebi i svojima priuštiti takve stvari, da ih veliki dio ne ide niti na ikakva ljetovanja, proljećovanja ili jesenovanja. Zar činjenica da 5% građana može na skijanja znači da smo bogatija zemlja nego prije, da je to nešto što sebi građani Hrvatske mogu prioštiti?

Treći tjedan i treći podsjetnik u borbi protiv "autizma". Trenutno nas more druge brige, fokus javnosti je prebačen na gospodarstvo i moguću recesiju, političari se ne mogu skoncentrirati niti na kvalitetan odnos sa javnošću (Sanaderovi traktati, blijedilo tkzv. oporbe, uranilovka i dvostruke igre sindikata), međunarodna zajednica nas otvoreno upozorava na količinu i rasprostranjenost korupcije....... Šimunović pokušava nešto da napravi, aktivan je i konkretan. Ostaje nam vidjeti koliko dugo i duboko će mu biti dopušteno da kopa. Karamarko se ne oglašuje, Faber se nakon Sanaderove packe primirio, Borovec je utihnuo, rezultati su vidljivi samo na minornim, zastarjelim slučajevima. Počelo je i dugoočekivano sudjenje Zagorcu. Puno ih se zaklinjalo kako ce ono u stvari donijeti promjene i kako ce mnoge prljavstine i nepodopstine, kao i neke nove osobe izaci na vidjelo (nadam se i biti procesuirano). Najglasniji je bio predsjednik nam jedini, preko svojeg savjetnika Perkovica juniora. Ostaje nam cekati, a dotada evo gdje smo trenutno:

1. Ubojstvo Ivane Hodak
-status:NERIJEŠEN
-motiv:nepoznat
-počinitelj:nepoznat
-naručitelj:nepoznat
-komentar: /

Primio sam e-mail od prijatelja i...evo sam se malo osvrnuo...

NAPUTAK ZA IZLAZAK...Split i Zagreb ...

„21-godišnjeg mladića jutros oko šest na platou kod Jedra na Bačvicama nepoznata je osoba ubola nožem u trbuh. Mladić se nalazi u splitskoj bolnici gdje se liječnici bore za njegov život...“
(u međuvremenu umro...)

„...spremaš se za izlazak i uzimaš nož, novčanik i mob... a to malo mozga ostaviš doma...“

„...je li se ovo i split pretvara u kulturnoumjetnički grad poput zagreba?...”

„...to su u južnim krajevima zasad ostali "samo" na noževima....u ZG je od opreme još obavezna i pucaljka....“

“...nasilje i agresija...”

“...zasto se nasi gradovi uz more pretvaraju u bosansku krcmu... nozevi, tuce i turbo folk... gdje su nase konobe, briskula, bevanda i klapa...”

“...e moji debili, samo vi po cajkama laprdajte... kamo srice da vas sve vrag odnese glupe, primitivne i agresivne.... sljam i talog mladosti....“

Ok, na Facebooku se stvarno zakotrljala lavina, i broj članova grupe "Stegnite vi svoj remen bando LOPOVSKA-ORGANIZIRAJMO VELIKI PROSVJED!" raste izuzetno brzo. Izgleda da su i organizatori odlučili ozbiljnije zagristi u tu temu, pa se formiraju koordinacije za pojedine gradove. Prvo, ne treba se zanositi - jedini realni cilj može biti javni pritisak na Vladu. Ispunjenje zahtjeva ne treba očekivati, jer kako je i @mrak napisao u svom komentaru:

popis zahtjeva je malo preopširan i nedovoljno precizan, pa vlada dio toga može reći kako već radi na tome ili to uopće nije problem (primjerice imovinske kartice koje su dostupne svima već godinama); dio zahtjeva je demagoške prirode i nema stvarnog utjecaja na život u zemlji (primjerice ukidanje saborskih povlastica, no manje od polovice sabora je vladajuća stranka koja je odgovorna, dok istovremeno imaš 180+ ljudi koji su zaposleni u vladi, a koji su direktno odgovorni i svi do jednoga redom imaju veće povlastice od bilo kojeg saborskog zastupnika), te dio uopće nije moguće riješiti (ne znam da li ekipa čita novine i INA je prodana, to je done deal, pluskvamperfekt)

No to uopće nepredstavlja problem, jer se radi o spontanoj javnoj reakciji, a ne o političkom projektu - bez obzira na sve političke implikacije tih prosvjeda. Prosvjedi, kao spontani izraz javnog nezdovoljstva i frustracije ni ne mora biti opterećen političkom realnošću. To je posao političara.

Pravi naslov ovog teksta jest - Predizborne ankete - kako izbjeći manipulacije anketama u medijima, ali ovaj gornji sigurno bolje radi, a vidjet ćete itekako ima smisla. Ovih danas u objavljena dva istraživanja popularnosti (eng. rating) političkih stranaka koja se razlikuju kako primijenjenom metodologijom, tako i malo u rezultatima. Što je i za očekivati - prvo nešto mlađe istraživanje je ono Cro Demoskop kojeg radi Promocija Plus - cijelu objavu vezanu za istraživanje imate ovdje - radi se o telefonskom istraživanju koje se može obaviti u relativno kratkom razdoblju - do tjedan dana najčešće - od početka do kraja. Drugo istraživanje, koje se već radi niz godina, je ono terensko Pulsa - Crobarometar, iz kojeg je i gornja ilustracija.

Burza i Tržnica Kapitala, Neznanja, Dugova, Vijesti, Duša i Ponosa

Crno Bijeli Televizor U Boji

Posmatrano izvana i iznutra, sa gornje i sa donje strane, s lijevog i sa desnog boka, od naprijed i od nazad, globalni financijski sustav sazidan na temeljima bankarskog sistema koji bez, i ili iz skoro nikakve rezerve kreira novac dug praktično iz ničega, je najobičnija prevara.
Ekonomska mjerila ne služe ničem drugom, osim isključivo skretanju pažnje sa prekoračenja svih mjera, u igri prevare koja je u toku.
Ljude su uvjerili da su bankari potreba današnjeg svijeta.
Moderna ekonomija je sistem u kojem su bankari ubacili novac dug u svaki aspekt naših života.
Na taj način, omogućili su si parazitiranje na proizvodnji ostalog dijela društva i potpunu kontrolu kolektivne svijesti i savjesti.
Novcem kojeg su stvorili iz ničega sa skoro nikakvim uloženim sredstvima, kupili su cijeli svijet.
Danas međutim, kada je konačno prvi slučajni prolaznik poželio unovčiti ček bez pokrića koji već desetljećima razmjenjujemo između nas, sistem se počeo rušiti kao kula od karata.

Bila jednom jedna slobodna zemlja.
Hiljadu kilometara najljepše obale na svijetu.
Ribe i turista koliko ti god srce želi.
A tek zemlja? Posadiš kamen, nikne krumpir.
Posvuda mir, ljudi pravi majstori zlatnih ruku.

Jednoga dana, pojavi se gospodin Sam i najavi da će otkupiti sav papir u zemlji, po cijeni od 100 dolara po kilogramu.
Ljudi počeli posvuda sakupljati papir.
Mjesec dana nakon toga, pojavi se ponovo gospodin Sam, i najavi da će otkupiti sav papir u zemlji, po cijeni od 500 dolara po kilogramu.
Svi su poludjeli, počela je prava trka i strka, stampedo na papir.
Mjesec dana poslije toga, gospodin Sam se pojavi na svim televizijama, radio programima i novinama, te najavi da mora na poslovni put od 4 mjeseca, ali da će nakon toga otkupiti sav papir u zemlji po cijeni od 1000 dolara po kilogramu.
Ovdje je pak počela prava ludnica. Ljudi su se potpuno zaboravili, sve za papir.
Ljudi su se zadužili preko glave, svi hoće i žele samo papir, ogromne hrpe papira na sve strane.
Iz nikuda se pojaviše gospoda Jack i John.

Prema jednoj od definicija, funkcija medija je da posreduju sadržaje namijenjene informiranju, obrazovanju i zabavi dijelu ili javnosti u cjelini.
Nedavna ubojstva, pa i ona koja su se dogodila unatrag skoro dva desetljeća, a okvalificirana su kao mafijaška, tjednima pune stupce novina i ne silaze s TV ekrana. Neosporno je da visoko senzibiliziranu hrvatsku javnost zanima hoće li i kada policija pronaći počinitelje jer od toga izravno ovisi već duže vrijeme poljuljano povjerenje u institucije države kojima je jedna od temeljnih zadaća da štite sigurnost svojih građana.
Neutaživom žeđi za informacijama se djelomice može opravdati iznošenje najsitnijih detalja istrage, pa i onda kad policija upozorava da to može naštetiti njihovom radu, prije svega zato što je upravo policija ta, a ne mediji, koja je zadužena da spriječi neželjeno curenje informacija. Jednako vrijedi i za medijsko razglabanje o svim mogućim (i nemogućim) scenarijima ubojstava i viđenjima njihovih uzroka i posljedica.