pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ovi izbori su završili kako je i trebalo - na dan kada su i održani a poslijeizborna sapunica se nastavlja nesmanjenim intenzitetom. Na ovom siteu ima jako puno dobro napisanih i smislenih stvari, dobrih diskusija ali i jedan problem. Ponavljanje, ponavljanje i u komentarima i u dnevnicima, ipak najviše u komentarima. Stoga sam odlučio manje sudjelovati u diskusijama pojedinih dnevnika nego svako par dana, ako me posluži vrijeme i muza (ima li uopće muze za političke tekstove) pokušati dati svoj doprinos u formi svog valstitog dnevnika. Normalno da ću i dalje odgovarati na sve legitimne i logične komentare neovisno od njihovog predznaka ali je moguće da se, ovisno o situaciji odlučim dati jedan skupni odgovor na kraju dana ili razdoblja tako da bi izbjegao ponavljanja i uštedio vrijeme i sebi i drugima.

Glupostima iz ministarstava nikad kraja!
Evo citata skinutog sa www.vjesnik.hr:

"Garderoba, učenički klub, knjižnica, soba za prijem roditelja, blagovaonica, čajna kuhinja, dvorana za korektivnu gimnastiku, teretana, ambulanta, skupna svlačionica i praonica s WC-ima, zatvoreni bazen za plivanje - trebali bi postati standard svake srednje škole u Hrvatskoj!

Prihvati li Sabor Prijedlog pedagoškog standarda za srednje školstvo, na kojemu je proteklih mjeseci radilo Vijeće za pedagoški standard Ministarstva znanosti, izgled današnje srednje škole potpuno bi se promijenio."

Kad sam danas ujutro pročitao taj članak na vjesnikovoj stranici, prvo što mi je projurilo kroz glavu bilo je: pa mi smo zaista narod koji voli luksuz bez pokrića.

AMERIČKE LAŽI

Svježa vijest

1. SAD: Ne štitimo Karadžića i Mladića
http://www.net.hr/vijesti/page/2007/09/10/0655006.html

Vijesti iz povijesti

2. Amerika četiri puta spriječila uhićenje srpskog zločinca
1997. Boris Jeljcin rekao je Jacquesu Chiracu da Karadžić zna previše o Miloševiću i da će prije poslati avion po njega nego pustiti da ga se uhiti. Tako je i bilo: ruskim avionom Karadžić bježi u Bjelorusiju
2000. Karadžić je uočen u francuskom vojnom sektoru u BiH, no nije uhićen. Chirac je pred Carlom Del Ponte bez oklijevanja optužio Amerikance da sprečavaju njegovo uhićenje, iako su njegovu glavu ucijenili na pet milijuna dolara.

Današnji „Vjesnik“ (14. kolovoz 2007.) donosi zaista interesantan tekst. Nadnaslov je „Dijagnoza politike“ , naslov „Što Lesaru nije jasno?“ a potpisana je Miroslava Rožanković.
Vjerojatno je Miroslava (ili možda njen urednik) iz dosade surfala po internetu i naletjela na jedan moj davno napisani post.
http://pollitika.com/jasno-ili-pak-samo-izvjesno

Tko ili što je to našu Miroslavu natjeralo da 14. kolovoza komentira post od 2. ožujka? Prešučujući naravno i gdje i kada je post kojega se dohvatila objavljen.

Na početku svoga teksta Miroslava citira dvije rečenice posta a onda je prešla na proizvodnju konstrukcija. Pa tako odmah konstatira da su se HNS i SDP razišli u mnogočemu. U prilog toj kontrukciji navodi NATO i Gotovinu. Dok za HNS NATO nije upitan, SDP predlaže referendum, dok je za SDP Gotovina nevin, HNS čeka odluku suda. I donosi zaključak da je koalicija zbog toga nemoguća. Vidi vraga.

Napomena autora: i kulturna politika je politika. Ovdje je pitanje u tome, kako se jedna tiskotina u vlasništvu države odnosi prema orkestru koji je u vlasništvu grada.

Već prije sam uočio lik i djelo zagrebačke kritičarke Mirte Špoljarić i to u nekoj kritici u kojoj je ona pomiješala i izvođaće i djela koja su se izvodila - ukratko sve. No onda još nisam imao svoj blog.

Sad mi je pak zapeo za oko kritički osvrt Mirte Špoljarić (Vjesnik 02.06.) na nastup Zagrebačke filharmonije povodom Dana grada Zagreba u Lisinskom. Već sam davno pokušao komentirati pisanja glazbenih kritičara no urednici (npr. Mario Bošnjak u Vijencu) nisu mi to htjeli objaviti. Situacija je naime ovakva: u redakciji sjedi urednik kulturne rubrike koji se u glazbu razumije kao Kirin Yubito u politiku. Ali njemu je nekad davno netko rekao da treba donašati kritike koncerata. E, on to radi. I ima glazbene kritičare koji da bi pisali kritiku moraju stvoriti privid kako oni sve to što se izvodi bolje poznaju i bolje znaju od onih koji to izvode. To što još nisam upoznao glazbenog kritičara koji zbilja znade čitati partiture, to još nikog od njih nije sprječilo, kritizirati izvedbu recimo simfonija ili opera(pa onda pišu o onome čega u partituri uopće nema ili sl.).

To je jasno, Vjesnik su oduvijek bile novine režima na vlasti. Ali novinari Vjesnika su posljednjih nekoliko desetljeća dobili najviše strukovnih nagrada, a to je valjda, unatoč režimu, neka potvrda kvalitetnog novinarstva.

Za vrijeme Račanove vladavine redovno sam čitao vjesnik jer je cijeli sadržaj objavljivan na njihovim web stranicama, i u html i u pdf formatu. U mračno vrijeme, bez broadbanda, pdf je bio idealan za offline isčitavanje.

Promjenom vlasti Vjesnik se je totalno srozao. Najava kraha bilo je zapošljavanje prodanih novinarčića koji su prije, u lokalnim tiskovinama, pisali žestoke HDZ pamflete. Neki novinari, koji su prije kritički pisali o HDZ-ovskim lokalnim mućkama, su prebačeni na teme gdje to više neće moći raditi. Nigdje nisam vidio spisak ljudi koji su nedavno trebali dobiti otkaz, ali nekako slutim da se radilo o nepodobnim kadrovima, a ne o stranačkim poslušnicima trulog pera.