Predlažemo da se registrirate na pollitika.com. Registracijom možete koristiti cijeli niz funkcionalnosti; praćenje kreiranja novih sadržaja i čitanje sadržaja koji je vidljiv samo registriranim korisnicima.
Na pollitika.com dnevno se kreira cijeli niz novih tema i ostave stotine komentara; jedino registracijom možete pratiti što je pročitano a što ne i gdje se sve događaju diskusije.
uvijek me je zanimalo oko kojih društvenih tema se u stvari može graditi neka zajednička priča. većina tema kojim sam se bavio do sad su za moju širu okolinu bile prekompleksne. pokušao sam naći dvije koje bi bile minimalni zajednički nazivnik mogućih tema, a da su pri tom i primjerene facebook generaciji.
izabravo sam kriminalni status indijske konoplje i vjeronauk u školama. i povezao sam ih zajedničkim metaproblemom kolektivnog pravljenja blesavim. mali socijalni eksperiment.
evo kako izgleda uvodni tekst na facebook grupi "Pravimo se blesavi!":
"zovem se nenad romić i imam 36 godina. nisam završio fakultet, ali ipak relativno velik broj ljudi me zove da javno govorim o temama poput problema restriktivnog režima intelektualnog vlasništva, novomedijske kulture i umjetnosti, tehnologije i društvenog aktivizma. nisam glup.
sve teme o kojima govorim su relativno kompleksne i iako relevantne za društveni razvoj, teško dolaze na dnevni red tema kojima će se društvo pozabaviti. znam da u društvu postoji cijeli niz drugih tema s kojima se "moje" teme bore za pažnju i eventualno bavljenje rješenjima. nisam nestrpljiv.
Ovaj dnevnik je potaknut današnjom vijesti o ubojstvu mladića od 18 godina u zagrebačkom parku Ribnjak. Društvo se okupilo da proslavi rođendan (17. ili 18.), pojavilo se drugo društvo, nož . . . gotovo.
Sigurno me ta vijest ne bi toliko pogodila da moje dijete ne spada u to društvo kao i u sva ta društva koja po zagrebačkim parkovima zaposjeda nekakvu klupu, piju ono što su kupili u dućanu, puše i druže se. Često ih viđam i to su djeca srednjoškolske i nešto manje fakultetske dobi. Mirno stoje u grupama, prkose hladnoći, pričaju, ne proizvode posebnu galamu osim što iza njih ostane nered koji uredno pokupe sakupljači ambalaže od 50 lipa.
Ovdje ne želim ulaziti u svoje osjećaje i ono što bilo tko doživljava kad shvati da je njegovo dijete moglo biti ono kojeg više nema, ali bih volio napraviti neki spoj s drugim stvarima koje se događaju danas i sa nekim svojim komentarima na pollitici.
Ceremonijalno spaljivanje "društvenog zla" odnosno 3 tone droge u pećima relikta teške industrije "Našicecement" mediji su popratili senzacionalistički i bez društveno odgovorne rasprave. Naime, ako je spaljeno 3 tone to znači da je od 1991. do 2005. policija u hangare utrpavala aproksimativno 214 kilograma godišnje raznih droga. Nacionalna komisija za suzbijanje droga iz 2001., čiji rad nastavlja vladin ured na čelu s Jadrankom Kosor (koja se marijanski ukazala na spaljivanju sa žutom aureolom oko glave) procjenila je da se u Hrvatskoj početkom novog tisućljeća godišnje pušilo 12 tisuća kilograma marihuane, šmrkalo 150 kilograma kokaina, injektiralo 500 kg heroina i gutalo 730.000 tableta ecstasyja što ukupno čini više od 12 650 kilograma droge godišnje (izvor, PDF). Uzmu li se ti brojevi kao relevantni (makar je potrošnja droge zbog jačanja kupovne moći sigurno od 2001. porasla) dolazi se do podatka da je hrvatski prohibicijski sustav uspio zaplijeniti manje od 2 posto droge na tržištu ili je zaplijenio puno više, ali je ogromna količina zaplijenjene droge iz skladišta u godinama neuništavanja ponovno vraćena na tržište pa je za spaljivanje ostalo samo 3 tone. Nije li čudno da u 14 godina represivni organi sakupe samo 3 tone, što je samo četvrtina navodne godišnje potrošnje marihuane? Zar je u 14 godina skupljeno samo 2400 kg marihuane, 200 kg heroina, 330 kg kokaina i 50-60 kg sintetičnih droga, kako javlja Dnevnik.hr?
Znam da se o ovoj temi već pisalo, ali danas sam na televiziji gledao jednu reportažu o Krunoslavu Keseru pa sam ipak odlučio objaviti ovaj post ( na mom blogu je objavljen prije nekoliko dana) i ovdje.
Dakle, u našem malom, provincijskom gradiću ( ovo je više ironija, nego šta je stvarno tako) osvanuo je ovih dana slijedeći grafit.
Onima koji su neupućeni samo ću razjasniti tko je Krunoslav Keser. Krunoslav Keser je 29-godišnji Osječanin kojeg je pogodila ruka zakona koji je postrožio kazne u vezi droge. Njegov grijeh je šta je nešto više od 12 grama marihuane prodao za 150 kuna prijateljici u koju je zaljubljen. Po našem zakonu okvalificiran je kao diler i za to je osuđen sa dvije godine zatvora.
Pokajnički priznajem, ne pratim naš tisak, bitne novosti saznajem čitajući odredjene blogove, pa sam tako i na ovu vijest naletila preko neutrinovog bloga, a slijedeći njegove linkove završila i na dva dodatna čiji su me postovi uvjerili (plus imbecilni članak u Jutarnjem) da smo još jako daleko od osviještenosti, ne samo političke već i društvene.
Razlog zašto Hrvatska od izbora do izbora sve više tone u beznadje i kaos moramo potražiti u nama samima, a ne u vladajućoj stranki, jer MI smo ti koji smo odabrali.
Čuli ste onu o kravi koja se na kraju ritne i prolije mlijeko? ... Niste?
Zamislite onda prizor mljekarice koja raširenih nogu sjedi na niskom drvenom tronošcu smještenom podno kravljeg trbuha a između nogu pridržava npr. plavu limenu kantu i ritmičkim pokretima nateže kravlja vimena nabrekla od mlijeka dok tanki mlazovi istog ritmički štrcaju stvarajući na površini pjenu i karakteristične zvukove … vuuš … vuuš …. vuuš …. vuuš.
Zamislite sad da je kanta puna i mljekaricu koja ustaje stavljajući istovremeno obje ruke na križa kako bi istegnula dugo svinuta i već pomalo ukočena leđa. Dok ju tako gledate kako se proteže sa zadovoljnim izrazom na licu zbog dobro obavljenog posla, sigurno ste zaboravili i na kravu i na mlijeko. A onda … PLJAS!!!
Iznenađeno skrenete pogled prema dolje i vidite da se krava ritnula, prevrnula kantu i prolila mlijeko koje je prethodno dala.
Saborska rasprava o drogama bila je ispod dostojanstva sabornika, ali i bez poštivanja prema boli tisuća obitelji koje stradavaju zbog toga što se neki od članova obitelji drogira. Naprosto sramotno.
I sad pred izbore, ovaj veliki problem našeg društva, neki žele koristiti u dnevnopolitičke svrhe. Tu im je dobro došla iskrenost Zorana Milanovića i neiskrenost Ive Sanadera. Ako Milanović kaže da je kušao mariuhanu, vjerujem mu. Ako Sanader kaže da nije, ne vjerujem mu.
Ivo Sanader ponovno je upao u kontradikciju između riječi i djela. Dok je u Virovitici poručio da desnici omiljeno (ali nikad definirano) "zlo" leži na strani onih koji bi dekriminalizirali lake droge, istovremeno je postavio Ivana Jarnjaka, od strane međunarodne institucije označenog člana zajedničkog plana protjerivanja Srba iz Hrvatske, kao nositelja treće izborne jedinice HDZ-a. S jedne strane dakle, joint je toliko zlo da one koji njegovu dekriminalizaciju (a ne legalizaciju!) traže treba na izborima ignorirati. Umjesto njih, s druge strane, treba zaokružiti broj pored imena osobe koja je pod indiciranom sumnjom za doprinos najtežim zločinima protiv čovječnosti koji zgražavaju međunarodnu zajednicu. Bravo!
Večernji list se zajedno sa Sakomanom "alarmantno" i nadasve puritanski sablažnjava nad činjenicom da je svaki treći vozač kojem je policija ispod jezika gurnula štapić obložen vatom pozitivan na prisutnost droga. Doista "alarmantno" i nadasve iznenađujuće ako znate da neke droge ostaju u organizmu i do 4 tjedna nakon korištenja, zar ne?
Na hrvatskim ulicama pojavio se naime Oxfordski uređaj imena Cozart RapiScan kojim su se dečki u plavom obučili rukovati i koji u roku od 20 minuta otkriva prisutnost pet vrsta droga (amfetamini, opijati, benzodiazepini, kokain i kanabis), a ukoliko se preliminarno utvrdi prisutnost droge slijedi oduzimanje vozačke i slanje na vađenje krvi/urina (što se može odbiti jer recimo žurite nekamo, ali se onda izriče kazna kao da je laboratorijski nalaz pozitivan!). U slučaju pozitivnog sekundarnog nalaza dozvola se oduzima na šest mjeseci, plaća se do 3000kn i dobiva se 5 kaznenih bodova. No ovaj razvoj događaja potpuno je izgledan čak i kad je vozač trijezan kao novorođenče.
Otkako je ustrojen i počeo (s) radom haški sud, hrvatska javnost se po prvi puta susrela s pojmom zapovjedne odgovornosti.
Bit pravne kvalifikacije djela se zasniva na onom …znao ili je morao znati…. Zbog toga što se pojam zapovjedne odgovornosti proteže na svakoga čije su u hijerarhiji podređene osobe počinile ono što se smatra nedopuštenim ili kažnjivim djelom, danas mnoge osobe odgovaraju pred navedenim sudom bez šanse da se izvuku.
Nije mi namjera razglabati o haškom sudu, ratnim zločinima i postupcima koji se tamo vode. Čitajući i gledajući u medijima sve što se dešava oko narkoafere u MVPEI, a posebno današnju vijest o mjerama koje se poduzimaju nakon izvješća povjerenstva kojeg je formirala sama ministrica Kitarović, prvi mi je na pamet pao pojam zapovjedne odgovornosti.
| Korisnik | Bodovi |
|---|---|
| jelenska | 632 |
| marijuan | 482 |
| zdravko.gracin | 479 |
| smogismogi | 429 |
| rmarino69 | 419 |
| Hyeronimus | 409 |
| ap | 407 |
| mrak | 407 |
| Lion Queen | 394 |
| TitoTudman | 368 |
