pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Na inicijativu PU osječko-baranjske Osijek ima priliku i u nečemu pozitivnom postati prvi grad u Hrvatskoj – zabraniti ispijanje alkohola na javnim mjestima. U Gradskom poglavarstvu i policiji vjeruju kako bi ta zabrana pomogla u suzbijanju vandalizma, tučnjava i remećenje javnog reda i mira.

O pijenju i alkoholizmu kao i o štetnim posljedicama je na ovim stranicama puno pisano.

Interesantno je objašnjenje da su spoznali kako „maloljetnici, kao i oni nešto stariji, kupuju alkohol u trgovinama, ispijaju ga u parkovima, na promenadi i drugim javnim površinama, a onda već pripiti odlaze u lokale gdje im je alkohol preskup“, ne shvaćajući da je ta pojava nastala uslijed siromaštva. Siromaštvo se ne otklanja kažnjavanjem.

Policija objašnjava da oni nemaju ovlasti kontrolirati ili kažnjavati pojedince sve dok ne počine kazneno djelo te da su stoga u ovoj situaciji nemoćni, ali promjenom lokalne regulative i njihove nadležnosti bi se proširile.

++++++++++++++

Ovaj dnevnik je potaknut današnjom vijesti o ubojstvu mladića od 18 godina u zagrebačkom parku Ribnjak. Društvo se okupilo da proslavi rođendan (17. ili 18.), pojavilo se drugo društvo, nož . . . gotovo.

Sigurno me ta vijest ne bi toliko pogodila da moje dijete ne spada u to društvo kao i u sva ta društva koja po zagrebačkim parkovima zaposjeda nekakvu klupu, piju ono što su kupili u dućanu, puše i druže se. Često ih viđam i to su djeca srednjoškolske i nešto manje fakultetske dobi. Mirno stoje u grupama, prkose hladnoći, pričaju, ne proizvode posebnu galamu osim što iza njih ostane nered koji uredno pokupe sakupljači ambalaže od 50 lipa.

Ovdje ne želim ulaziti u svoje osjećaje i ono što bilo tko doživljava kad shvati da je njegovo dijete moglo biti ono kojeg više nema, ali bih volio napraviti neki spoj s drugim stvarima koje se događaju danas i sa nekim svojim komentarima na pollitici.

Evo, ovaj post pišem kao žena koja ništa ne vrijedi. Nemam djece i prema riječima HDZ-ove zastupnice Ivane Sučec Trakoščanec ja sam zapravo niškoristi. Čitajući jučer tu izjavu da svaka žena vrijedi onoliko koliko ima djece, zabrinula sam se nad sobom i odmah otrčala u knjižnicu po barem kilu self-help literature da vratim poljuljano samopouzdanje! Jer to mi se poručuje iz najvišeg predstavničkog tijela građana i mora da je istina.