pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U bliskoj povijesti demokratske Europe ideja socijaldemokracije ostavila je najdublji trag u razvoju društava mnogih europskih zemalja. Taj uspjeh temelji se na osnovnoj ideji da se istinske i pravedne promjene društva dogadjaju kao posljedica političkih odluka, a ne isključivo djelovanja tržišnog mehanizma i prava jačega. Vrijednosti koje njeguje socijaldemokracija – sloboda, jednakost i solidarnost - imaju gotovo magično značenje za veliki dio europskog stanovništva. Iako po pitanju proizvodnih i vlasničkih odnosa počiva na istim temeljima kao i liberalizam, socijaldemokracija je pokazala sposobnost stvaranja humanijih i uspješnijih društava nego nesputani liberalizam, i učinila je Europu značajno drukčijim društvom, nego npr. USA, gdje socijaldemokratske ideje nikada nisu dospjele u politički mainstream.

Ima li bolje čestitke za pollitika.com community od čestitke najvećih političara?

Angela Merkel, Gordon Brown, George W. Bush (i njegova pudlica Tony Blair), Nicolas Sarkozy, Vladimir Putin i Mahmud Ahmadinedžad kao i svake godine, stavili su na stranu nesuglasice i zajedno zapjevali za bolji svijet.

Sjećam se da je u devedesetima nije bilo u dućanima s tekstilom, kada sam htio skrojiti jednu veliku zastavu, po mom dizajnu, moji suradnici su obišli cijeli grad kupili bijelu i plavu, a crvene ni za lijek / Vladajuća stranka HDZ se drži plave boje, pa na premijerovim presicama vidimo hrvatski grb s plavo bijelim poljima umjesto crvenih / Gospodin Đapić je svoj najnoviji vizualni identitet potražio negdje u Izraelu. Zastavica kojom su oni mahali na svojoj konvenciji je bila zapravo bijela bez ičega u srednjem dijelu, dakle bez hrvatskog grba / SDP-ovi kandidati se na plakatima utapaju u crvenilu, na svojim predstavljanjima i nastupima nose crvene uniforme, a HDZ ih u dlaku slijedi sa plavim kombinezonima i to i na ministrima i samom premijeru Ivi Sanaderu.

Tony Blair počeo je svoje ljetovanje izjavom da je "jako zadovoljan" odlukom tužiteljstva da ne podigne optužnicu nakon 16-mjesečne istrage korupcijskog skandala "Cash for honours" prema kojem su se navodno nominacije za visoke funkcije kupovale sponzorstvom Laburista. Blair čistog obraza silazi s britanske političke scene, a njegova stranka ostaje na vlasti bez dokazane korupcijske mrlje na svom dosjeu.

Za razliku od Hrvatske koja korupcijski skandal u vladinom resoru istražuje daleko od očiju javnosti, Cash for honours istraga obavljena je maksimalno transparentno i bez sukoba interesa kako bi javnost u njene rezultate imala povjerenja. Što hrvatski političari mogu naučiti iz slučaja Cash for honours i je li Cash bolji od Maestra?

Mislim da se nepotrebno raspravlja o potencijalnim vrijednostima ili manjkavostima Milanovića - jer se radi ustvari o potencijalu koji se tek treba dokazati u praksi. Iako sam mislio ovo dati kao komentar na post kolege Mucke pod nazivom „Standardi SDP-a“, dajem ga kao samostalni post, jer će se u izbornoj kampanji gore spomenuti razlozi naveliko zlorabiti: Milanovića ne treba odbacivati niti hvaliti unaprijed nego tražiti. No, da Milanovićava pojava čak i u europskim razmjerima nije nikakav izuzetak treba pogledati biografije nekih nama dobro poznatih suvremenih političara:

Bez brige, ne radi se o još jednoj epskoj pjesmi o Andriji Hebrangu koja licitira s postocima dopuštenog laganja. Ovog puta radi se o političaru koji je za razliku od Hebranga shvatio da su brkovi kao dio javnog image-a teška prošlost.

List Independent nositelj je afere oko diplomatske dokumentacije koja je skrivana kako bi se sakrile laži o Iraku. Dok Hrvatska diplomacija skriva informacije o istrazi o drogama, u UK je objavljeno svjedočenje Carne Rossa, britanskog ključnog pregovarača u UN-u, koji je otkrio kako je Tony Blair znao da Sadam nema oružje za masovno uništenje, što je naveo kao razlog za invaziju.

Dok je Jutarnji list svoj današnji headline formulirao u "MI5 prati 30-ak terorističkih zavjera", komercijalna nepouzdana news televizija Sky News headline je uobličila u "Stark warning by MI5 CHIEF" čime je uspjela izazvati salve smijeha zbog sličnosti sa spellingom riječi "mischief" što originalno značenje mijenja u "Nestaškovo oštro upozorenje".

Vragolastom i nestašnom zapravo ispada Eliza Manningham-Buller, šefica britanske unutarnje sigurnosne agencije MI5, specijalistica za terorizam specifične facijalne fizionomije i bivša učiteljica engleskog s diplomom s Oxforda, koja je izjavila kako MI5 zna za 30 terorističkih zavjera koje prijete UK i nadgleda 1600 pojedinaca. Izjava Dame Elize, koji iznimno rijetko nastupa u javnosti (što i nije loše s obzirom da kamere nisu blagonaklone prema osobama sa strabizmom) dolazi upravo u trenutku kad je Busheva retorika zastrašivanja vanjskim neprijateljem doživjela izborni poraz i kada Blair podjednako gubi potporu u UK, a samo nekoliko dana nakon što je Dhiren Barot (34) osuđen na 40 godina zatvora zbog planiranja napada koji su uključivali i prljavu radioaktivnu bombu.

Sve je izglednije stoga da će jednog dana svi zastrašivači koji se održavaju na pozicijama moći iskorištavajući strah od terorizma moći zajedno uz šalicu čaja "preslušavati stare vrpce" i prepirati se tko je stvarao najviše buke svojim deranjem.