pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nesreća koja je nedavno snašla 60 zaposlenika najveće hrvatske medijske kuće EPH, kojima je pri dolasku na posao uručen otkaz, nije bila ništa drugo nego brižljivo pripremljena predstava za javnost. Kako doznajemo, još uvijek aktualni vlasnik Ninoslav Pavić, iz nepoznatih razloga, odlučio je prodati EPH, a jedan od uvjeta potencijalnog kupca bila je upravo ta igra "bad guy-good guy", koja je za svrhu imala pokazati kako je novi vlasnik sposoban čovjek koji je, eto, uspio izvući iz nagomilanih problema ovu respektabilnu tvrtku i uvesti je u novu eru u kojoj će se ljudi opet zapošljavati, a ne otpuštati.

Malo iza rata sa svojim ocem sam išao na pjacu u Gruž jer sam imao idealnu šansu da nakon dugo dana granatama okupanog Grada napokon vidim malo sunca.
Na kantunu pjace bila jedna trafika u kojoj sam vidio plik sličica sa grbom naše domovine, grb Hrvatske. Naravno, moj otac mi je kupio grb Hrvatske te smo ga potom nalijepili na zadnji kraj našeg Fiata. Rekao je: "sine nekadje teško bilo reći ja sam Hrvat, ja sam katolik, ja sam za neovisnu i slobodnu Hrvatsku, a tebi to danas više ne predstavlja problem i možeš biti ponosan".
Danas, kada čujem "Lijepu našu" prisjetim se tih riječi. Kada se dogodi nešto gdje se budi nacionalna svijest i u vrijeme kada smo na neki način ponosni na državu sjetim se riječi koje mi je moj otac govorio.
6 godina kasnije sunce je napravilo svoje i kažem svom istom ocu kako je šahovnica na grbu pod utjecajem sunca izbljedila, a on kaže da nije sunce krivo i kako mu se gadi zemlja, Tuđman, Šušak i kako su upravo oni narušili ugled one Hrvatske za koju je rekao da trebam biti ponosan na nju.

Kakvi novinarsko-politološki fakulteti, kakvo desetogodišnje uspinjanje po novinarskoj hijerarhijskoj ljestvici, kakvo nosanje kahve uredniku, kakvi bakrači ... ni štrc ni brc, nit' luk jeo nit' luk mirisao, već direkcijone u Narodni list, u rubriku „aktualno“.

Kažem vam ja, pravi MALAC KAPITALAC taj Zvone Radikalni :-).

Ako ne vjerujete, kliknite ovdje i uvjerite se svojim očima .

Iako, ahm, ahm, mene oko cijele te priče s objavljivanjem mog posta u Narodnom listu nitko ništa nije pitao, pa sam se osjetio ponukanim javiti se redakciji sljedećim mailom:

Već neko vrijeme ljudima oko sebe prodajem jednu priču, a sad sam je odlučio ponuditi i posjetiteljima pollitike. Naime, kod nas se često govori da su nam političari lažljivi, nemoralni, pokvareni, neodgovorni , sebični, a ja kažem da nije problem u tome, već je problem u tome što su naši političari najobičnije tupave, arogantne, umišljene, djetinjaste budaletine.Glupi su i ne znaju tko im glavu nosi.

Uzmimo za primjer Ivića Pašalića. Čovjek koji se u svojim političkim istupima oštro protivi rasprodaji Hrvatske strancima je digao kredit i odlučio u Istri graditi vile koje je namjenio za prodaju bogatim strancima.
I sad bi netko rekao da je on dvolični gad koji jedno priča a drugo radi, da je nedosljadan. U stvari on je jedan običan glupan. Jadni Pašalić je vidio da se mnogi uspješni ljudi bave biznisom pa je i on udlučio ući u biznis. Vidio je da je biznis s prodajom nekretnina strancima vrlo unosan pa se i on odlučio na to.
To što on prodaje nekretnine strancima, to ne znači da on voli prodavanje naše zemlje strancima, to jednostavno znači da je on toliko glup da ne zna drugi način na koji bi postao uspješan biznismen.

Znanstvenici tvrde da je za sve kriva seksualna frustracija. Dakle, to je razlog zašto se na svake izbore u Hrvatskoj jave tisuće kandidata, željnih slave / I na ovim izborima pojavile su se i manje ili više egzotične pojedinačne figure koje priželjkuju sjesti na taj mračni predmet želja, kako bismo mogli nazvati zastupnički stolac / Sudimo li prema rezultatima prošlih izbora, otpadničke liste nastale na frustraciji bivših članova velikih stranaka (poglavito HDZ-a) nisu uspjele ostvariti zamjetan uspjeh na izborima / Osim odbojnosti koju većina birača osjeća prema otpadnicima od stranaka, njihov je najveći problem rasipanje glasova među desecima sličnih i sitnih političkih grupacija / Činjenica je da i na kraju desnice i na kraju ljevice postoji određena količina biračkih glasova koja, najčešće zbog stranačke usitnjenosti, ostaje nezastupljena u Saboru.

Z1, 4. studeni 2007. U Noćnoj Mori gostovao je Ivić Pašalić. Emisija je započela na kontroverzan način - “zabranjenim” spotom Vatrogasaca o Euniji. Nakon toga - puno razgovora o prošlosti i (ne)potrebnim objašnjavanjima već viđenog.

Do prestavljanja programa i pogleda u budućnost trebalo je čekati. Te odlučih nazvati (skupo čekanje) a i drugi su gledatelji “navalili” sa pitanjima - koja su postajala sve zanimljivija.

Htio bih prokomentirati pitanja koje sam postavio Dr Pašaliću, a nisam siguran da li je u cijelosti išlo u eter.
Prvo pitanje (na koje nisam dobio odgovor) je pitanje da li Jedino Hrvatska prihvaća kao alternativu ulaska u EU ulazak u EEP (Europski Ekonomski Prostor).

Doša stric Mile na par tjedana iz Australije, i što će ti bit, namjerio on na kući koju je u Sukošanu započeo prije par godina dograditi praonicu rublja. Jerbo, u Australiji nije običaj imati mašinu za pranje rublja u kupaonici već postoji posebna prostorija za tu namjenu. Pa se tako uvatismo ćaća, stric Andrija i ja (a i stric Mile je, sa svojih skoro 70 godina, malo pomoga) lopate i zidarske žlice i krenusmo na posao. Posao nam je išao prilično dobro, ukoliko se uzme u obzir da su „majstori zidari“ (inače po profesiji obojica učitelji razredne nastave, ali sa sveukupno 4 (četiri !) od temelja izgrađene kuće u „paralelnoj zidarskoj karijeri“) obojica u kategoriji 65+ a da je manual na mješalici za beton bio doktor računarskih znanosti :-).

Kasno proljetne visoke temperature učinile su da se osjećamo umorno, smanjene koncentracije. Mislima smo sve češće na odmoru ili u planovima kako odmor ostvariti, od kuda za njega novac namaknuti. Nažalost, nismo svi Zagrebački holding pa da nedostatak novca na maknemo povećanjem cijena komunalija ili zabijanjem automata za naplatu parkiranja ispred kuće.

Zamoru pridonosi agresivnost političara inicirana jesenskim parlamentarnim izborima. Iz svih medija ispaljuju se parole, obećanja od političara koji su još jučer bili debeli i prepuni bora. Kao čudom kile su se istopile, bore izgubile. Netko ih je očito “nategnuo”. Sudeći prema onome što političari pričaju i oni bi birače, kao što je netko njihove bore. Ili ipak nisam u pravu, političari su to već napravili. Svoje su birače izigrali, prevarili, dozvolili su pljačku i bezakonje. Izbori su samo primirje u kojem misle izvršiti smjenu generala i pucaj dalje. Za ilustraciju evo nekoliko primjera od mnogih koji se nude.

Sanaderovu šutnju o naglom isplivavanju na površinu raznih ultradesničara koji kokodaču oko slučaja Glavaš i istovremeno nediplomatsko i drsko javno obraćanje veleposlaniku međunarodne integracije mnogi tumače kao Sanaderovo ulagivanje nacionalističkom krilu pred izbore. Dok s jedne strane ne komentira zloupotrebe Glavaševe sudbine u svrhu daljnjeg poticanja nacionalizma i okreće drugi obraz probuđenim pašalićevskim snagama, s druge strane bez ikakvog obraza poručuje Degertu da nauči Bečku konvenciju o diplomatskim i konzularnim odnosima (koju jedan diplomat vrlo vjerojatno zna daleko bolje od doktora pjesništva) kako bi se još jednom uspeo na pijedestal branitelja "nacionalnih interesa" i obranio nejako hrvatsko čedo od nasrtaja međunarodnih zvijeri.

Svugdje u svijetu, u najrazličitijim regijama i sustavima, ljudi se pozivaju na demokraciju zbog onoga što demokracija predstavlja na sam spomen te riječi stvarajući vanjske efekte kojima sebe javnosti pokušavaju prikazati bližima "vrhuncu" općeg razvoja društva svijesno zaobilazeći samu bit pojma demokracija i skrivajući svoju politiku iza imena demokracija.

Sve dok se ne ostvari šira ukupna promjena političke kulture i svijesti te postupna potpuna izgradnja ustanova demokratske vlasti, u zemljama koje nemaju jaku tradiciju demokratske vladavine većine, kao u Hrvatskoj, uvođenje slobodnih izbora rijetko je dovoljno da se ostvari prijelaz s diktature u demokraciju.