pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nezavisne Vijesti i Neovisne Novosti

Danas, 11.10.2008 možemo sa sigurnošću ustvrditi dvije činjenice:

- Globalno gledano, cijeli svijet je u bankrotu.

- Novac koji isparava je prevara.
Sav novac koji isparava je kreiran iz ničega.
Sav novac koji isparava je posuđen sa kamatama.
U cirkulaciji skoro da i nema pravog novca, sistem se gotovo u cijelosti bazira na osnovi novca koji isparava.
Kreditor posjeduje i pravi novac, i novac koji isparava, i kamate.
Iznos ukupnih kamata je veći od iznosa pravog novca i iznosa novca koji isparava, zajedno.
Dug je nemoguće isplatiti.
Jednostavno, čisto, kristalno i jasno, riječ je o prevari.

Financijski instrument derivat je ugovor - opklada u buduće cijene u kojem se kupac i prodavac obavezuju na odgovornost o financijskoj sposobnosti ispunjavanja ishoda opklade.
Na komplicirani način se kladi u svaku kompliciranu dosjetku i investiciju na ovoj planeti. Postoje čak i derivati koji se baziraju na vremenskim prognozama i podatcima kao što su broj kišnih ili sunčanih dana na nekom području.

Nakon 20 stoljeća, konačno smo svi spoznali da najvažnija stvar koju su nam ukrali nije novac.
Ne gospodo i ne drugovi, ukrali su nam živote.

Pred televizijskim kamerama, Sekretar Državnog Trezora, Henry Paulson kleknuo je na jedno koljeno pred Nancy Pelosi.
Ne, nije ju zaprosio.
Molio ju je za ozakonjenje prevare.
700 prvih milijardi za "spašavanje" Američkog financijskog sustava, samo su predjelo glavnom obroku u nelimitiranoj količini, kako to piše na narudžbi.
Račun naravno plaćaju domaći porezni obveznici, a kroz njih i oni iz ostalog dijela svijeta.

U isto to vrijeme, novi najveći bankrot u Američkoj povijesti, došao je na red i Washington Mutual.
Kao nagradu za posao na kojem se nalazio manje od tri tjedna, novi glavni čovjek, Alan H. Fishman je za bankrot najveće Američke štedne banke dobio 20 miliona dolara.
20 miliona dolara za 17 dana posla i bankrot sopstvene kompanije.

Shvatili smo, svi smo shvatili: Novac nije riješenje, već je uzrok svih naših problema.

Na svijetu nema bolje stvari od novca koji ne košta ništa.
Novac kojeg koristimo, sve osim onog koji ga stvara i pušta u opticaj, jako puno košta.

ZVJEZDICE

U zadnje vrijeme imam problema s ocjenjivanjem komentara, ocjenu komentara uspijem dati tek nakon više pokušaja, a nekad ni tada. Da ocjene ne utječu na status članova pollitike to i nebi bio neki problem, ali pošto utječu bilo bi dobro da se to popravi ili da ocjenjivanje ne utječe na status korisnika, na vidljivost njegovih komentara.

STADIONIZACIJA

Zadnjih godina se dosta govori o gradnji novih stadiona i dvorana. Ima dosta rasprava o lokacijama i cijenama tih novih zdanja.
Ono što mene brine jest održavanje dvorana i stadiona. Nedavno sam pročitao da je za održavanje nove dvorane na Višnjiku potrebno 25-30 milijuna kuna godišnje. Proračun Zadra iznosi oko 450 milijuna kuna. Uz otplaćivanje dugova za samu izgradnju dvorane, i novce koji se upumpavaju u KK Zadar iz proračuna grada, moglo bi ispasti da preko 10% posto proračuna odlazi samo na dvoranu i košarkaše.

U Zagrebu se najavljuje gradnja ili se već grade par stadiona i dvorana, a tko će plaćati održavanje i otplaćivati dugove?

Već sam koristio šansu da mi oni koji se bolje od mene razumiju kako stvari stoje u ekonomiji i poreznom sustavu objasne neke stvari pa ću to napraviti i sad. Ovaj tekst pišem da mi se objasne neke stvari koje mi nisu jasne u vezi s mirovinskom reformom i osnivanjem drugog stupa.

U reformu se išlo jer je, kako kažu, sustav temeljen na generacijskoj solidarnosti neodrživ. Drugi stup je osnovan s namjerom da kapitalizirana štednja omogući građanima sigurniju strarost.

Ono što me buni jest činjenica da se dosta novca iz drugog stupa ulagalo u državne obveznice. U reformu se išlo jer država nema dovoljno novca da podmiri obveze za mirovine, a onda novce iz drugog stupa koristi za zaduživanje. Na kraju ispada da opet država financira mirovine, ali i kamate na dug i mirovinske fondove i njihove managere.

Dio novca ide i u dionice na našoj burzi. Fondovi raspolažu s velikim iznosima pa me zanima koliko upumpavanja novca može izdržati naša burza? Koliko te velike količine novca pomažu našoj ekonomiji, rastu gospodarstva i zaposlenosti, a koliko špekulacijama i špekulantima.

Ne staje, loži se punom parom, energija nije skupa i napretek je ima, parne lokomotive po poznatim kolosjecima topte.

Balkanske igre i poslovanja sa najvećim cijenama i dobitima neodoljivo mobiliziraju elitne domaće i strane divizije, čime se hrane i bujaju istok i zapad a sva elitna lokalna vojska i eliksira, pa iznova blista sve više i više.

Sitnoračundžijska Slovenija i jadne srednjoevropske i istočnije zemlje su ušle u EU, a mi smo i dalje na privilegiranom putu humanijeg i bogatijeg socijalizma i postsocijalističkih uspjeha, sa turbo uspješnim tehnomenadžerskim snagama i nadbožanskim elitama. Jedinstvena svjetska ekonomska sposobnost ne slabi na najvećim iskušenjima - samo nebo je granica kada se ekonomski tako može, da područje rada i financija čvrsto drži smjer i nivo i kada je non stop na režimu kao sporedna logistička podrška.

Usklađivanju sa EU (i NATO) je dar božji na takvom putu.

Svake godine, oko Božića, na jednom od televizijskih programa prikaže se film Čudo u 34. ulici. Katkada se prikaže original (1947.) a katkada ušminkani remake (1994.). Ukratko, u središtu priče je izvjesni Kris Kringle koji završi na sudu optužen da se lažno predstavlja kao djed Mraz. Logično, g. Kringle nikako ne može dokazati da je upravo on popularni djedica i sa svakom svojom izjavom "tone" sve dublje. Tada na scenu stupa njegov odvjetnik i na stol istresa vreću punu pisama. Sva su naslovljena na djeda Mraza i sva su uručena g. Kringleu. Sudac ga oslobađa uz obrazloženje: "Ukoliko državna služba kao što je pošta, priznaje Krisa Kringlea kao djeda Mraza i kao takvom mu isporučuje poštu, kako bi ovaj sud mogao zaključiti suprotno." U remakeu odvjetnik vadi novčanicu od jednog dolara i daje je sucu. Ovaj oslobađa g. Kringlea, citirajući tekst sa novčanice od jednog dolara "In God we trust!". Obrazloženje je slično kao i u originalu - iako nema znanstvenih dokaza o postojanju Boga, ipak u njega vjerujemo do te mjere da svoju vjeru tiskamo na novčanicu od dolara.