pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Svi se mi uglavnom zalažemo za to da se poštuju ljudska prava i ljudska sloboda. Za ta prava zalagali su se i mnogi ljudi poput antičkih mislioca ili američkih boraca za slobodu i neovisnost. Naravno oni nisu imali problema što su živjeli u robovlasničkom društvu i što su mnogi od njih u svojim kućama držali robove.
Prava su zaslužili oni koji su bili vrijedni tih prava, koji su bili u trendu tada, za koje se je smatralo da su vrijedni života u slobodi.

I danas se ljudi bore za ljudska prava pa o pravima možemo čitati i tu na pollitici. Govorilo se o pravima novinara i slobodnog izražavanja, pravima djece, pravima homoseksualaca, pravima žena...

Pogledajte samo kakvo su oduševljenje izazvali prosvjedi maturanata. Svi su ih podržali u borbi za njihova prava, svi su za njih imali vremena i ministri i novinari. Svi su ih podržali.
Rekli su, eto konačno nove snage, eto netko tko je digao svoj glas za razliku od drugih.

Moram priznati da se neprestano i uvijek iznova divim našem porezu na dohodak i njegovoj pravednosti. Iako ima mnogo stvari koje me kod njega oduševljavaju, ovaj puta ću se osvrnuti na utjecaj koji takav sustav ima na obitelji s više djece.

Kao što vjerojatno znate naš porez na dohodak omogućuje porezne olakšice ovisno o tome koliko djece uzdržava zaposlenik te je li zaposlenik uzdržava i svog bračnog druga.

Uzmimo za primjer dvije osobe koje imaju jednaka primanja i ona iznose 7000 kuna bruto. Jedan uzdržava jedno dijete a drugi četvero.

Onaj koji uzdržava jedno dijete će platiti 480 kuna poreza, a onaj koji uzdržava četveo djece neće platiti ništa poreza jer mu osobni odbitak prelazi iznos dohotka. I to je pravedno, jel tako?

E sad oni se razbole i trebaju na preglede, naravno treba čekati mjesecima da se dođe na red na specijalističke preglede. Doktori sugeriraju da obave preglede privatno. Dok dođeš na red može se bolest pogoršati.

Obojica pristanu, plate pregled dobiju račune i odu.

Poznajem, ili bolje rečeno, poznavao sam cijelu gomilu slavnih ljudi koji su imali i imaju golemi broj obožavatelja, koji nižu uspjeh za uspjehom, lovu za lovom.

Mnoge sam poznavao vrlo dobro jer smo surađivali na raznim projektima. Ono što me je uvijek iznenađivalo je bilo to da su u biti vrlo „tanki“ kad se radi o ljudskosti, osobnom moralu i čestitosti. Ne mislim sad da takvi ne bi održali dobrotvorni koncert, podržali dobrotvornu akciju, pomogli vrtiću u Indiji. Ne, slavni najčešće padaju na banalnim pitanjima osobnog, privatnog.

Tu gdje misle da ih ne gleda oko kamere ili fotoaparata, oko javnosti, tu misle da mogu izigravati sva pravila ljudskosti, izbjeći osobnu odgovornost itd.

Dakako da bih kao primjer obitelji koja je savršeno funkcionirala, najradije, naveo moju obitelj. No, ja osobno, sam u životu prolazio kroz toliko rizika i neprilika, toliko puta su me „sredili“ moćnici da to nema smisla.

A na razmišljanje o politici prema obitelji me je navela jedna mlada žena jednim komentarom na pollitika.com.

Moram još napomenuti da nisam proučavao stranačke programe i tražio mjesta gdje kažu nešto na tu temo. Nije mi se dalo. A iako katolik, nisam baš ni u tijeku rasprava i preporuka koje eventualno daje Crkva.

Država bi prema obitelji morala stvoriti zakonski okvir koji bi osiguravao (ne omogućavao) maksimalnu dobrovoljnost. Mladi dakle da mogu slobodno stvarati zajednice kakve njima odgovaraju. A država da im osigura da te zajednice pred zakonom imaju sasvim jasne i određene forme. S jedne strane dovoljno široke da bi bila osigurana dobrovoljnost a s druge strane da bi maksimalno štitio partnere od svih nedaća koje se događaju u zajednici ali i nakon što se zajednica razvrgne. Neka pravila igre ipak moraju postojati i treba ih se pridržavati.