pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Citam ovaj razgovor ugodni sa Andrijom i pokusavam ga nekako citati bez da znam tko to prica, pokusavam obracati paznju samo na rijeci, a ne na osobu i... hm... zvuci skoro uvjerljivo.

Što onda napraviti?
– Mi smo se '98. zalagali da se donese zakon kojim se utvrđuje ukupna pokretna i nepokretna imovina svih sudionika Domovinskog rata koji su donosili odluke. Sad ponovno iznosim taj prijedlog. Treba ukinuti porezne zastare za profitere, a prigovore o retroaktivnosti bi se uklonile time što bi se to stavilo u područje ratnog zločina koji ne zastarijeva. Treba, dakle, utvrditi što je netko imao '90., a što 15. siječnja '98., kad je završio rat i na razliku u imovini razrezati progresivan porez. Nakon toga svi bi oni ostali bez imovine jer bi je morali prodati da plate porez. Mi smo napravili pripremu i dok smo bili u opoziciji, očistili smo stranku od onih od kojih smo je trebali očitisti '98. Sad je zreo trenutak za političku mudrost svih stranaka, za konsenzus i nepolitiziranje tog problema.

Američki san na hrvatski način razdoblje je šestogodišnjeg općeg meteža, dezorijentiranosti i bunila Domovinskog rata. Da je predizborna kampanja počela svima je jasno. Na oko različite političke opcije u istom trenu kreću sa istim inicijativama, rješavanjem problema ratnih profitera. Ratni profiter je onaj građanin Hrvatske koji je u tijeku Domovinskog rata od 30. svibnja 1990. do 30. lipnja 1996. godine postigao poduzetničku dobit, podmićivanjem, neregularnim prisvajanjem državne i privatne imovine, na osnovi neustavnih propisa i onih koji nisu sukladni zakonima, prevarom, krađom, nasiljem, ili je na bilo koji drugi neregularni način iskoristio okolnosti rata, Domovinskoga. Dakle, dok se politička vrhuška busa u prsa svojim zakašnjelim inicijativama, na drugoj strani ista ta elita pokušava legalizirati ratno profiterstvo.