pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Neću puno o ZERP-u već o stvarima koje su u stvari bit predstave koju gledamo posljednjih dana. Svi znamo da prema međunarodnom pravu, konkretnije Konvenciji UN-a o pravu mora, imamo apsolutno pravo proglasiti ZERP. Tu činjenicu ne može apsolutno nitko osporiti, pa čak niti EU. Međutim, kao zemlja koja želi postati dio EU-a 4.6.2004 Ivin povjerenik za vanjsku politiku, gospon Sakriveni (Hido) potpisao je na trilateralnom sastanku da Hrvatska neće primjenjivati ZERP na članice EU-a. Da napomenemo, ne donosimo ga radi Angole, Izraela ili Maroka, već upravo radi Italije (citaj EU).

Jučer sam ulovio pod ruke Jutarnji list i negdje unutra je pisalo kako je Sanader popričao s nekim iz EUa i pritom "zaoštrio" odnos prema EU a sve skupa vezano uz ZERP. Ovo je naravno smiješno, jer ne zaoštrava Hrvatska (ili Sanader) ništa prema EU, nego je EU taj koji zaoštrava odnos prema nama - no kako su neki na pollitici primjetili, baš je zgodno da imamo problem sa ZERPom jer imamo temu koja ima nacionalnu podršku pa pod problem ZERPa možemo uredno proturiti i alibi za zaustavljanje (usporavanje, privremeno odustajanje ilikoji god želite izraz iskoristiti za činjenicu da pregovori polako staju) pregovora sa EU. How convenient!

Da li je itko pogledao jučerašnji Dnevnik na HTVu? Čovjek koji je zanji puta gledao vijesti prije formiranja vlasti (ili recimo tijekom izborne kampanje) teško da bi prepoznao da je to identična država. From bad to bad to worse!

Dnevnik je krenuo s izvješćem zavoda za statistiku o 5,8% inflacije što je apsolutni rekord u proteklih desetak godina. DrIvo vatrogasac je odmah napravio i meeting sa sindikalcima i HUPovcima a sve u pokušaju da se spriječi prosvjed u travnju. Sada se super vidjelo tko je bio pozvan na sastanak i očigledno prihvaćanje premijerskog zahtjeva da se odustane od prosvjeda. Genijalan je i zaključak sastanka, vlada, HUP i sindikati odlučili su da će, pazite ovo, formirati povjerenstvo. Koja je točno funkcija tog povjerenstva osim kupovine vremena za drIvu totalno je nejasno. Oni će davati premijeru prijedloge koje bi valjda morale riješiti problem. Eto, ja bih recimo predložio da drIvu pošaljemo (skupa s Jandrokovićem) na bliski istok da riješe tamo problem Izraela i Palestine, smire malo Irance, naprave peace deal između amerikanaca i iračana, a na povratku kući da preko Afganistana i Pakistana pronesu svoju grančicu mira. Povjerenstva koja će osnovati, priču koju bi prezentirali sasvim sigurno bi zatiltali lokalnu ekipu na neko vrijeme, taman dovoljno da cijena nafte padne na nama hrvatima prihvatljivu razinu.

Da nije Josip Friščić glavni partner u sastavljanju nove Vlade, o ludostima koje su se dogodile oko ZERP-a nikad se zapravo ne bi govorilo. Sanader bi u miru izvrdao zakon koji stupa na snagu prvog siječnja iduće godine i sve bi prošlo prilično bezbolno / Kako je moguće da Bruxelles jedan zapisnik sa sastanka tumači kao diplomatski ugovor, a Hrvatska tvrdi da potpis na zapisnik ne predstavlja nikakav međunarodni sporazum? / Hrvatska ZERP-om ne bi puno dobila. Nema ribarsku flotu koja može eksploatirati taj prostor, nema mornaricu koja bi ga kontrolirala i štitila, a nema ni granicu sa Slovenijom kako bi znala odrediti parametre pojasa. I još gore, Slovenija i Italija proglasile su nakon tog čuvenog sastanka u Bruxellesu vlastite zaštićene zone na moru. Šutjela je tada Hrvatska, ali šutio je i Bruxelles / Kojom čarolijom će premijer Sanader, inače hvaljen kao vrstan diplomat, obustaviti primjenu zakona?
Salvete i zapisnici
Gdje je sada Hido Bišćević? Zašto šuti Ivo Sanader? Što je to potpisano u Bruxellesu i zašto Europska unija prijeti Hrvatskoj obustavom pregovora ako ne poštuje ugovor o ZERP-u?

Nije me ni razveselio a još manje iznenadio podatak kojeg Denis Kuljiš u ovotjednom „Globusu“ iznosi u javnost. Naime, otkriva nam dio imena osoba koje su u zadnji čas, naprečac, da bi u novoj hrvatskoj demokratskoj vlasti postigli karijere, dobivali, onako ispod ruke sveučilišne diplome.

Priča ne bi bila opasna da se tu radi samo o politološkim diplomama iako je i to kriminal. Ali, kako Kuljiš detaljno iznaša dobivale su se tako naprečac i diplome Medicinskog fakulteta pa su ljudi postajali doktori. Što baš i nije tako veselo.

To je samo potvrdilo moju skepsu prema mnogim jugoslavenskim (kasnije i hrvatskim) sveučilišnim diplomama – pogotovo onim koje su dijeljenje u Banja Luci, Novom Sadu itd.