pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Na izbore će po svemu sudeći izaći dosta ekipe koja posta na pollitika.com-u. Vjerojatno će to biti Zoran Oštrić, Vesna Škare Ožbolt i Jakša Matovinović.

Osim naših znanaca, na izbore će otići još bar desetak lista sa upitnim interesom, s obzirom da nije previše razumno izaći sa listama koje mogu eventualno sanjati jedno vijećničko mjesto. Liste koje nemaju političku infrastrukturu, drukere, potreban široki društveni ugled, ekipu jednakih i tako dalje.

Razni Gnječevi, Kokići i slična perad razumljivo je da ne predstavlja iole suvislu opciju. No naša Vesna je druga priča. Vjerujem da je ista stvar i sa Zoranom i sa Jakšom. Pametni su to ljudi. Razumni. Svako naravno ima svoje bubice, nitko nije savršen, no imao sam priliku vidjeti te ljude na djelu i šta jes, jes, znaju se postaviti kad je najteže.

Znaju naći zajedničku mjeru i usuglasiti se, samo ako imaju interes da se usuglase. E sad. Siguran sam da osim gore navedenih, među političkom oporbom postoji još barem 20% upravo najuglednijih pojedinaca koji bi se mogli pridružiti svojim političkim resursima u kreiranju velike koalicije.

Nedavno sam kontaktirao Damira Fintića da mi kaže u kojem je stadiju njegov slučaj. Puno smo nekad pričali o tom slučaju, čak je to bio i povod osnivanja HBOa.

Na kraju sam saznao dobru vijest. Stvari se ipak kreću, našli su se ljudi koji će Fintiću pomoć. Na moju veliku žalost, to nije ispala moja organizacija HBO, već Hrvatska antikriminalna organizacija, organizacija povezana sa Pokretom mladih, Hrvatskom strankom mladih i našim pajdom Mr. Jacksom.

Horvatinović iz HAKOa je naime kontaktirao Fintića i sredio da se Fintiću ne oduzima cijela plaća, već samo dio zakonom utvrđen. Pretpostavljam da je tih par tisuća kuna, ta možda i mala gesta pravnog stručnjaka, ogromna stvar za našeg kolegu blogera.

Fintiću je naime oduziman cjelokupni prihod, tako da je Fintić kroz ove mjesece živio na goloj egzistenciji. OK, par tisuća kuna neće ga turbo usrećiti, ali će mu sigurno podići kvalitetu života za koji red veličine.

Mjesec lipanj polako isparava a ja nikako da stignem nešto napisati.
Zapostavila sam ono zašto sam eto protekle dane uložila puno truda, BLOG. Ali ne na ovaj klasični način, već nešto, puuuno korisnije.
Dakle, oni koji još nisu čuli, Blogerska Organizacija na hrvatski način samo što nije. Ne pitajte se tko, kada i zašto jer je Zvone Radikalni već sve objavio na svom postu PRIKUVALO!!!....a bogme je i meni :))
E sad, obzirom da se mi zalažemo za radikalnu transparentnost nekoliko riječi od mene, tek toliko da se zna.
Skupili smo se i nismo posustali. Eto, već četrnaest dana radimo, diskutiramo, kreiramo, crtamo, pišemo, u maniri odličnih učenika :)) Ako vas zadovoljimo, bit će to najveća nagrada za nas, jer smo grupa altruista, koji će se ujedinjeni boriti za blogerska prava.
Sad dolazi pitanje, kako ćemo se mi to boriti za blogerska prava? Da vam otkrijem odmah, neću, jer nebi bilo poslije zanimljivo...

Uzgalamili se miševi, koji su za vrijeme rata bili skriveni u mišjim rupama, ili su pak ratovali u muenchen bojni, tražeći zadnjih dana da se objave braniteljske liste.

U tome prednjači SDP-ovka Marija Lugarić u Večernjem Listu (http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/3035365/index.do), pa VŠO ovdje na Pollitici, (http://pollitika.com/branitelji-branitelji#comment-64261) i mnogi drugi.

Traže da se sastavi lista za odstrel hrvatskih branitelja, koji su branili i obranili Lijepu našu, zbog šačice onih, kojih uvijek ima, koji su se na listu prošvercali. Dakle, cijelu vojsku pravih branitelja, trebalo bi izlistati na listu zbog njih nekoliko. Dosjetila sam se načina na koji bi se taj problem mogao elegantno riješiti, na način da vuk bude sit, a ovce na broju.

Ne odlazi Skviki nigdje, samo prijeti. A prijeti sa razlogom. Pollitika.com je napunila godinu dana, upoznali smo se više manje svi, isfurali smo miting, jedni drugima potvrdili kako smo jako pametni, pamet i buducnost Hrvatske. I šta?

I ništa.

Umjesto da radimo korisne stvari, da počnemo konstruktivno djelovati (akcija, ne reakcija), radimo i dalje sve što se očekuje od impotentnih samodopadnih kritičara koji vječno ponavljaju sve već znano, rajcaju se na prežvakano, kao neka avangarda ili šta? Dosadniji smo od kolumnista Večernjeg lista.

Tu i tamo neki TitoTudjman, neki Garp, neki Goxic, Gale ili Zvone Radikalni kaže ajmooooo, ajmooooo naprijed, čak se i potrude milisekundu. I to je to. I to je to!? Sramota.

A ostatak ekipe? Ama baš ništa. Ni milisekundu. Eno, tamo neki Frederik priča o Institucionalnoj krizi (ko da je s Marsa pao), G-news sitno bode neke komentare scene, Zvone opet puca na priču o našim dosadnim i bezperspektivnim političarima, a Skviki, najmudriji među mudrima kaže da mu je dosta.

E pa Skviki i meni je više dosta.

„Mjesto nam je u istočnoj Europi.“, izjavila je novinarima gđa Pusić, predsjednica Hrvatske narodne stranke. Premda je stranka gđe Pusić bila u šesteročlanoj koaliciji u čije su ime Mesić i Račan potpisali, još u studenom godine 2000., tzv. Zagrebačku deklaraciju i pristali da se Hrvatska vrati u neojugoslavenske okvire, ipak je ovakva njezina izjava, uoči izbora, posve neočekivana.
Gđa Pusić vidi Hrvatsku u savezu sa Srbijom, Bugarskom, Rumunjskom, Moladvijom, Ukrajinom, Gruzijom, Poljskom… Da je novinar bio uporniji, ona bi nabrajala sve do Kine, jer, kako kaže, „nitko da dade suvisao odgovor zašto mi idemo u Europsku uniju, što ćemo tamo raditi…“ Gđa Pusić također smatra da „Europskoj uniji nedostaju ideje vodilje, treba joj nova energija, a ona je u Istočnoj Europi.“

Dok jedni nekažnjeno kradu milijarde, siluju i ubijaju, a druge se kažnjava zbog sto kuna mita, država nikad neće dobiti lojalne građane. Umjesto toga, svatko ?e sa strane natezati, što i osobno apsolutno opravdavam i podržavam.

A nema te prisile koja može zaustaviti opravdan bunt.

Jedini, JEDINI uspješan način za borbu protiv korupcije jeste povlaćenje crte. Trenutak kada se rezolutno utvrđuje stupanj pronevjere javnih ovlasti za koji od tog trenutka postoji nulta tolerancija i gdje pojedinac koji je učinio takovu pronevjeru biva najoštrije sankcioniran kao primjer snage političke rezolutnosti.