Ima li itko šanse protiv Ivice Kirina, pitanje je sad? Dvoranom virovitičkog Kazališta u petak, 10. svibnja 2013. navečer na trenutke bi zavladao tajac, da bi se sa zamalo za svakom novom rečenicom prolomio pljesak. Nastup Damira Barića, od dvadesetak minuta pokazao je da je Kirin dobio snažnog izazivača, i da mu neće nimalo biti lako obnoviti mandat. Puca se iz svih oružja, neki portali i drugi mediji su suzdržaniji, neki su se bez dvoumljenja svrstali uz određeni politički blok. Dok pišem ovu kolumnu (dnevnik) osam je dana do odluke da li će grad voditi Damir Barić, kako ljudi pojednostavljeno govore „čovjek iz Šećerane" ili Ivica Kirin, dosadašnji gradonačelnik. Ako se dvojcu doda i mr. Siniša Prpić, to su tri najozbiljnija kandidata za gradonačelničku fotelju. Pišem o tome i na kolaborativnom blogu "pollitika.com" jer pitanje ostanka ili smjene Ivice Kirina nije samo lokalno pitanje: naime, ostane li Ivica Kirin moći ćemo, pored "sanaderovštine" i"kerumovštine" analizirati i fenomen "kirinovštine"!
TKO FORSIRA PRLJAVU IZBORNU KAMPANJU?
Napomena:
Evo teksta kojim će osobito biti oduševljeni drugovi Jugoslaveni na ovom portalu. Oni koji imaju slabije srce preporučam da ga jednostavno preskoče.
Jedan od najvećih paradoksa hrvatske politike u ova dva desetljeća postojanja Republike Hrvatske leži u činjenici da je politička elita još uvijek opterećena recidivima prošlosti posebice prošlog stoljeća kad je hrvatski narod proživio sedamdesetak godina pod nedemokratskim režimima jugoslavenskog eksperimenta, prvo pod monarhističkom a potom komunističkom diktaturom. U oba ta režima hrvatski je narod bio podjarmljen u prvom slučaju žandarskoj velikosrpskoj politici, a u drugom slučaju pod parolom tzv. „bratstva i jedinstva“ prikrivenoj prevlasti većinskog naroda u komunističkoj Hrvatskoj.
Posljednja zbivanja u vodećoj oporbenoj stranci, Hrvatskoj demokratskoj zajednici ukazuju ne samo da HDZ prolazi kroz ozbiljnu unutarstranačku krizu, nego štoviše na proces koji ugrožava samu opstojnost stranke koja je bez obzira na greške najzaslužnija za stvaranje slobodne i demokratske Republike Hrvatske. Ako je stranka u posljednje tri godine njihovim isključenjem ostala bez dva predsjednika HDZ-a koji su zauzimali i premijerske položaje, te da je jedan od njih na optuženičkoj klupi zbog optužbi o korupciji velikih razmjera, onda je očigledno da je Hrvatska demokratska zajednica zapala u krizu iz koje se ne vidi realan izlaz.
Stalna na ovom svijetu samo mijena jest. I u našem političkom mikrosvijetu također. Tko je doli, svrgnut će podmuklo onog tko je gori. Tako bi se ukratko moglo opisati odluku koju s različitim emocijama već neko vrijeme očekujemo: izbacivanje Jadranke Kosor iz HDZ-a. Sukob taština, osobni animozitet između bivše premijerke i predsjednice stranke i aktualnog predsjednika, a povrh svega sukob koncepcija mogli su dovesti do jedinog mogućeg epiloga: onaj (tj. ona) tko se ne uklapa, ispada iz igre.
„Što bude, bit će“ mudro je izjavila Jadranka Kosor povodom najave da bi stvarno mogla dobiti cipelu. I točno je, nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Preživjet ćemo i ovu smjenu. Jadranku Kosor ne treba žaliti. Izgubila je unutarstranačke izbore, nije prihvatila pravila igre novog vodstva i logično je da to vodstvo ima legitimno pravo voditi politiku stranke onako kako misli da je za stranku najbolje.
S druge strane, razumijem i njenu frustraciju. Ponizio ju je upravo onaj kojeg je sama pompozno vratila u HDZ.
U ljubavnom gnijezdu par svojski se znoji,
na zidu recke, svak snošaj se broji.
Oženjen on, naravno udata ona,
za nekog drugog, akrobatici sklona.
U krevetu mljacka zabranjeno se voće,
on ne može više al ona još hoće.
U sobu tad stupa, poliglota iz Splita,
sa plavom vijagrom u pomoć im hita.
U glavi mu kliker grozničavo radi,
zlu klicu kako u njih da usadi.
Naplatit će gadno tu preljubničku muku,
u njezinoj firmi nek lovu za njeg tuku.
Po skoku svakom milijun nek padne,
u crnoj torbi njemu nek se dadne.
Iz lopovske firme slijevala se lova,
dobrom Ivi od podruma do krova.
Kad počela je pinka kroz prozore da curi,
pritoku jednu prema stranci on sjuri.
Namlatio satove i kamione slika,
nek brk sad omasti i stranačka mu klika.
Preko noći odjednom niknuše im vile,
budoari zlatni i jastuci od svile.
Zrakomlati, jahte i kurve u njima,
al znali oni nisu da ih špijun snima.
Dal zbog pravde ili podlog plana,
da ih sve odjebe pogodnog mu dana?
No umiješala se vještica i otkantala Ivu,
u Remetinec smjestila eminenciju je sivu.
Nestalo vijagre, velseljko mu pade,
pa priznao Mladen da za Ivu krade.
Priznala i Nena kad orgija je stala,
Ove magične riječi - TANDARA, MANDARA, BROČ – čuo sam davnih godina od jedne Novosađanke, koja se ratnih devedesetih godina našla u Beču. Bavila se novinarstvom i imala je dar opisivanja situacija i često je koristila taj niz riječi: TANDARA, MANDARA, BROČ, a da mi zapravo nikada nije objasnila što te riječi znače. Nakon više druženja i slušanja shvatio sam da taj niz riječi ne znači ništa konkretno, nego ga se koristi da bi se označilo nešto kao brojalica, beskorisno lupetanje, riječi čarobnjaka ili vještice, slične ABRAKADABRI, kao neka radnja koja se odvija i na kraju ne donese ništa dobroga, nego se naglo prekine! Poslije se ponovi: TANDARA, MANDARA, BROČ…(nisam siguran da li s „Č ili „Ć“!??) Eto, kada biste me sada pitala što je za mene bila 2012. . godina u Hrvatskoj, kao iz topa bih vam odgovorio: TANDARA, MANDARA, BROČ! Drugim riječima, iako je bilo i velikih događaja protekle godine, bila je to godina „malom čovjeku“ za zaborav – puno meljave, malo brašna, mlaćenje prazne slame, mladi bi rekli - puno klikova, malo koristi, puno FB prijatelja, malo iskrenih, na koje se možemo osloniti, puno očekivanja, malo ostvarenog…
Pobjedom na saborskim izborima prije godinu dana, porazivši hametice HDZ, SDP je na čelu Kukuriku koalicije formirao novu Vladu s neiskusnim čelnikom SDP-a Zoranom Milanovićem na položaju premijera. Poslije 2003. godine SDP je tako u ovih dvadesetak godina hrvatske neovisnosti i mlade demokracije drugi put osvojio većinu u Hrvatskome saboru. S bivšim premijerom i predsjednikom HDZ-a Ivom Sanaderom koji je u međuvremenu optužen zbog korupcije, a kasnije s njegovom imenovanom nasljednicom Jadrankom Kosor, vodeća hrvatska stranka nije imala nikakve šanse na izborima, jer je biračko tijelo zahtijevalo promjene
Mnogima se u Hrvatskoj čini da je jedno zlo zamijenilo drugo, istina nešto manje ali ipak zlo. Povećanje PDV-a, veliko povećanje cijena struje, plina pa i mnogih maloprodajnih, rezanje dodataka na plaće u javnom sektoru, najave novih odricanja u idućoj godini i sve drugo do najavljenog poreza na nekretnine izaziva zabrinutost građana kako za njihovu, tako i za budućnost njihove djece. U tako tmurnoj atmosferi, dobre se vijesti gube u masi loših, teško je očekivati optimizam. No ipak, nije sve crno kako se na prvi pogled čini i nije baš svako zlo za zlo.
Dogodilo se to prije oko četiri godine - u primljenoj e-pošti našla se jedna „ljubazna“ poruka: „Zašto vi Weiss pišete negativno o predsjedniku HDZ-a i premijeru Ivi Sanaderu!? Kako vas nije sram što to radite?“ Poruka je bila potpisana sa „Petar Preradović“ i bilo je jasno da mi se nije javio pjesnik i austro-ugarski časnik i da se radi o anonimnom prosvjedu zbog mojih kritičkih kolumni o Sanaderu, objavljenih na lokalnom portalu. Poruku je imala i elemente prijetnje, ali nisam je prijavio policiji. Ovih dana čuli smo: KRIV JE! Nepravomoćna kazna: 10 godina zatvora.
ZA LJUDE DOBRIH NERAVA
Napisao sam već u prethodnom dnevnkiku („Kome Čačić i Milanović prodaju maglu??II, 15.11. 2012.), komentirajući prijenos ostavke na sve državne dužnosti PPVRH-a Radimira Čačića:
Visoka učilišta još uvijek ne odgovaraju izazovu specijalizirane izobrazbe koja bi fleksibilno odgovarala potrebama tržišta rada. Uloga sveučilišne i visoke naobrazbe bit će od presudnog značenja za osiguranje ljudskog potencijala za zahtjevne projekte. Zalažemo se za akademsku slobodu i autonomiju sveučilišta, kao i omogućavanje sveučilištu da samo odlučuje o načinu i putu ostvarenja svojih zadaća. Na višu razinu treba podignuti sustav centara izvrsnosti za sva bitna područja u kojima postoje specifične potrebe znanstvenog razvitka ili gospodarstva.
Ovo su misli iz programa Hrvatske demokratske zajednice iz 2002. godine koji se može pročitati na internetskoj stranici te stranke, uz napomenu da se novi program priprema.
Povod za ovaj uvod je, naravno, nova afera s lažnim diplomama, a u medijima se špekulira da je jedna od tih diploma u vlasništvu aktualnog glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića - najbližeg suradnika predsjednika stranke Karamarka.
Prema izjavama koje je Karamarko dao novinarima iščitava se da on vjeruje Brkiću, da policija gura dezinformacije prema režimskim novinama, usput istaknuvši brojne kvalitete svog prvog suradnika.
