pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Već tradicionalno u ljetnim periodima gradovi za svoje goste i građane organiziraju različite manifestacije: sportske, gastronomske, kulturne nekulturne a u novije vrijeme i kriminalne. Od sportskih manifestacija svakako treba spomenuti teniski turnir u Umagu. Taj događaj osim kao vrijedan sportski spektakl, ove godine, ostati će zabilježen i kao kulturni događaj sezone. Naime, sprijećen je Thompsonov koncert u Umagu.

Koja je razlika između apatrida i osobe s državljanstvom? Apatrid nema domovinu, nema državljanstvo, ali svejedno negdje živi, negdje radi i svojim radom doprinosi nekoj sredini. Nema pravo birati ili biti biran u organe vlasti (to je privilegij osoba s državljanstvom), ali u konačnici apatridu je svejedno. Ono što apatrid nema je osjećaj da će ga njegova država zaštiti nađe li se negdje u Svijetu u nevolji, za razliku od osobe s državljanstvom.

Tome služi državljanstvo. Valjda. Ukoliko imate državljanstvo zemlje s uređenom diplomacijonm. Diplomacijom koja ima stil, manire, školu i tradiciju.

A što je s kapetanom Laptalom? Da li je on apatrid ili se možda samo tako osjeća? Jer kaže predsjednik Mesić da Laptalo i NIJE PREVIŠE TRAŽIO POMOĆ! Nije mi jasno Predsjedniče, što je trebao napraviti Laptalo, kleknuti na koljena i zamoliti državni aparat da ga pita kako je? Ili je možda trebao poslati molbu s biljezima!? Pa valjda se podrazumijeva da će se diplomacija njegove države angažirati na njegovom slučaju, pa valjda tome diplomacija i služi. Ukoliko nije tako, čemu slati diplomate uokolo i plaćati im smještaj u vrijeme modernih komunikacija kada se sve može obaviti telefonom ili internetom?

Ne tako davno, u predizbornoj utrci HDZ i Ivo Sanader busali su se u prsa kako su oni za tržišnu ekonomiju, a ne za državni intervencionizam. Zdušno su pljuvali po SDP-ovom programu 4×4 nazivajući ga povratkom u plansku ekonomiju proklamirajući svoj program 3×7 (godišnje najmanje 7% rast BDP-a, pad nezaposlenosti na 7% i 7 razvojnih projekata). Samo nekoliko mjeseci nakon završenih izbora, tržišna ekonomija nestala je iz HDZ-ovih programa na valu nezadržive inflacije na koju Vlada RH nema odgovora.

Hrvatska tone sve dublje. Cijene rastu, plaće i mirovine stagniraju. Posljedično, živi se sve teže a za ionako male plaće i mirovine svakim danom možemo kupiti sve manje hrane jer nam, osim što ista poskupljuje gotovo svaki dan, od primanja ostaje sve manje nakon što platimo sve skuplje gorivo, sve skuplju struju i ostale režije. Predstoji nam već ranije najavljeno poskupljenje plina. Za umjetno gnojivo od kojeg ovise cijene svih poljoprivrednih proizvoda se po uzoru na gorivo traži automatizirano povećanje cijena. Ovisno o metodologiji izračuna, trenutna inflacija je od 6 – 8%. Stručnjaci predviđaju da bi do kraja godine, u najboljem slučaju, mogla biti oko 9%. Prijeđe li 10%, teško je predvidjeti da li će se i gdje zaustaviti zahuktali kotač zamašnjak cijena.

Da je naša mala zemlja velikih čudesa, potvrđuje i najnovija bizarnost iz DORH-a. Nikica Jelavić, kojemu se sudilo u procesu protiv „zločinačke organizacije“ (za koju je na kraju ispalo da „ne postoji“) trebao je završiti u pritvoru slovenske policije, na osnovu interpolove tjeralice koju je raspisala njemačka, da bi se u DORH-u sjetili da bi bilo dobro pročešljati njegovu imovinu. Naime tek kad je Nikica Jelavić ponudio jamčevinu od pola milijuna eura, u DORH-u su mudro zaključili da tu nešto ne štima. I sad kao kreće akcija… ili bolje rečeno jedna velika farsa s unaprijed poznatim rezultatom; jednim velikim NIŠTA.

Prije nekoliko tjedana vratio nam se Ivo iz Dubrovnika i slavodobitno objavio kako je s njihovim premijerom ugovorio zamjenu dionica između INA-e i MOL-a.

Premijer Ivo Sanader i njegov mađarski kolega Ferenc Gyurcsany potvrdili su u u Dubrovniku dogovor o zamjeni dionica između Ine i MOL-a ocijenivši da je to dobro rješenje za obje naftne kompanije. Ova će transakcija omogućiti da oba partnera, Hrvatska i Mađarska, postignu nešto što stvara dodatnu vrijednost za obje strane, rekao je Gyurcsany nakon sastanka sa Sanaderom na marginama dvodnevnog međunarodnog skupa Croatia summit 2008... (Limun.hr)

Za nekoliko dana zastupnici Hrvatskog sabora otići će odmoriti ruke od napornog izglasavanja zakona. Zakona koji su namjenjeni Europi a kod nas će se možda nekad primjenjivati.
Velika većina tih zastupnika neće se trebati odmarati od intelektualnog rada. Naime, u zatupničkom radu oni svoj um nisu koristili. Sve odluke prije izglasavanja dogovorile su stranačke vođe, za svaku odluku dogovori su i cijene. Tako su koalicijski partneri za svoje usluge uz ministarske fotelje, mjesta u nadzornim i upravnim odborima zaradili i neka poduzeća poput HEP-a, Jadranskog naftovoda, Podravke, Croatia osiguranja i dr.

Prije nego odu na odmor ruku, zastupnici će dobiti godišnje izvješće Hrvatske narodne banke. U tom izvješću iscrpnije nego dosad obrađeno je pitanje cijena, odnosno inflacije.

Hrvatska je nakon godina socijalizma, komunizma, jednoumlja i ne slobodnog tržišta doživjela “preporod”. Dobili smo višestranački sistem, demokratsko uređenje slobodno tržište. Maštoviti, kakvi jesmo, sve navedeno prilagodili smo svojim potrebama. Tako smo demokratske izbore proširili i omogućili da pokojnici preko svojih zastupnika biraju. Isto tako uz malo novca u drugoj državi stvorili smo dijasporu i omogućili im da glasaju. Da bi se postao BiH dijaspora dovoljna je izjava, Hrvat sam i vjerujem u jednog boga, Ivu Sanadera..

Zastupnicima pokojnika i plaćenoj “dijaspori” taj njihov bog omogućiti će raj u Hrvatskoj. Ako se malo potrude nekažnjeno će maznuti nešto novca ili nekretnina, ili će se instalirati na kakav položaj te će sebi i zemljacima osiguravati zaposlenja, poslove, škole i fakultete .

. U malom serijalu „Uzurpatori“ (koji se nenadano popeo do 3, a sada već planiram 4 nastavak) bavio sam se pojavom nelegalnog i nelegitimnog načina penjanja po ljestvicama društvene moći, pri čemu je osvajanje političke vlasti onaj krajnji cilj kojim se na duže vrijeme najbolje mogu očuvati dostignute „stečevine“. Pojava je šire poznata i izvan tranzicijskih zemalja, u Hrvatskoj ponajviše. (za mene je ovdje naravno sve jasno, ali ako nekome neke stvari mogu izgledati nepovezane, dajem linkove na prethodna dva članka - Uzurpatori ; i Uzurpatori (2) – Tko ste vi uopće, gospodine Friščić??).

Hrvati su na žalost vrlo licemjeran i sebičan narod. Kad god treba dignuti glas, oni ostanu pokunjeni i šute, držeći se one dobro poznate „to se mene ne tiče“, osim kad se radi o tome da treba pokazati kako smo jaka nogometna nacija ili kako treba prebiti „pedere“ koji su se odlučili na Trgu bana Jelačića javno deklarirati o svojem rodnom identitetu. To su naime jedina dva događaja gdje su Hrvati izašli na ulice bez da ih je itko organizirao i o čemu su izvještavali svi utjecajni mediji. O svemu ostalome, Hrvati šute ili potiho iskazuju negodovanje, dok utjecajni mediji ponekad i nešto izvijeste, ali više iznimno, nego kao pravilo.

Malo iza rata sa svojim ocem sam išao na pjacu u Gruž jer sam imao idealnu šansu da nakon dugo dana granatama okupanog Grada napokon vidim malo sunca.
Na kantunu pjace bila jedna trafika u kojoj sam vidio plik sličica sa grbom naše domovine, grb Hrvatske. Naravno, moj otac mi je kupio grb Hrvatske te smo ga potom nalijepili na zadnji kraj našeg Fiata. Rekao je: "sine nekadje teško bilo reći ja sam Hrvat, ja sam katolik, ja sam za neovisnu i slobodnu Hrvatsku, a tebi to danas više ne predstavlja problem i možeš biti ponosan".
Danas, kada čujem "Lijepu našu" prisjetim se tih riječi. Kada se dogodi nešto gdje se budi nacionalna svijest i u vrijeme kada smo na neki način ponosni na državu sjetim se riječi koje mi je moj otac govorio.
6 godina kasnije sunce je napravilo svoje i kažem svom istom ocu kako je šahovnica na grbu pod utjecajem sunca izbljedila, a on kaže da nije sunce krivo i kako mu se gadi zemlja, Tuđman, Šušak i kako su upravo oni narušili ugled one Hrvatske za koju je rekao da trebam biti ponosan na nju.

Europska Unija prolazi kroz unutarnje poteškoće koje se teško usuglašavaju. Naime, EU je div u ekonomskim razmjerima (i ima još uvijek svijetlu budućnost da ostane jedan od najjačih svjetskih igrača na tom planu) ali je politički patuljak. Naime, od jednog prostora, s kojeg je krenula samosvjesna civilizacijska inačica (koja je donedavna bila i civilizacijski sukus cijelog nama poznatog svijeta), sazdana od isto tako samosvjesnih i ponosnih ali minijaturnih političkih subjekata s milenijskim povijesnim pamćenjima, je jako teško napraviti nešto tako jedinstveno i djelotvorno kao što su to danas recimo Sjedinjene Države (ili što trenutno postaje Rusija, a sutra će postati Kina). Iz naše europske perspektive malo vodimo računa o činjenici da je recimo USA složena država u kojoj politička i pravna samostalnost pojedinih saveznih država prelazi praktičnu samostalnost mnogih europskih državica izgubljenih u međusobnim sukobljavanjima.

Ivo nogometni ekspert ovih dana analizira igru hrvatske reprezentacije kao da je na svom životnom putu falio djelatnost i okrenuo se glumi i politikanstvu. Da je otišao u nogometne eksperte i da je sada na čelu HNS-a umjesto onog bosanca tada bi nam samo nogomet bio u krizi, a ovako smo na svim poljima od kulture do socijale u debelim da prostite govnima.

MI HRVATI kako smo i tako i tako naivni, glupi, sporo pamtimo i još brže zaboravljamo, pa tako nam u ovo doma nogometnog ludila neće premat ni 18 kuna za litru supera jer nam Bilić omogućuje super atmosferu preko HRT-.a i to đabe. Ma daj 70 i nešto kuna izdvajamo da gledamo BBC emisije i EURO prvenstvo, a tada između 2 predaha gledamo Sanadera kako filozofira o nogometu i hvali naše Hrvate na podvigu. Čudo nije rekao slijedeće. Čak i Luka Bebić, čovjek koji zna hvatat žabe po neretvi kao vrstan nogometni znalac ozarenog lica, vidno alkoholiziran komentira ono što smo svi vidjeli, a što je on od alkohola vidio uduplo.

Dugo i predugo izloženi smo trakavici Hrvatskog pristupa Europskoj uniji. Ta unija ima svoja pravila, svoje zakone i svoje institucije. Od budućih članica traži da se prilagode njihovim standardima i da zakone usklade pravnim stečevinama EU. Sve ok. Hrvatska vlada “štanca” zakone a Sabor ih izglasava. Nikog od njih, Vladu, Sabor i EU, ne brine što su ti zakoni samo mrtvo slovo na papiru. Što se zbog tog prividnog i papirnatog napretka nastavlja pljačka državnih dobara, smanjuju građanska prava, ugrožava opća sigurnost građana. Građani očekuju napredak zbog pristupnih pregovora i donesenih zakona. Vjeruju predstavnicima EU kada se slikaju s dr. Ivom i kada su zadovoljni napretkom. Napretka nema, sve je prijevara ove Vlade a i, svjesno ili ne predstavnika EU.