pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Miroslav Škoro svira za HDZ iz uvjerenja (i ušao je u Sabor, o, sačuvaj nas Bože!), ali koncerte uredno naplaćuje. Pos'o je pos'o, veli slavonski šeret / Dosta je puku politike. Zato mu je političari više ni ne nude. Na stolu su spajalice, kemijske, kape, zastavice, baloneri, srdele, upaljači... I puno, puno glazbe / Bizarno je postalo perverzno i strašno čim me poklopila spoznaja da vlasnici plavog cirkusa drže ovu zemlju čvrsto u rukama sve dok takvi poput mene čuvaju svoju svetu distancu / SDP je priredio koncert Leta 3. Reći ćete, to ni nije bio politički skup, nego običan koncert. Fino, očito su ga tako shvatili i potencijalni mladi birači SDP-a pa su u nedjelju ostali doma.
Nevinost je davno izgubljena

Čini mi se aktualno vrlo umjesnim ovo pitanjem is naslova, a na njega me zadnje vrijeme stalno vraća moj prijatelj i susjed (ovdje „anonimni“ u požarnom devniku). Potaknut njegovim razmišljanjima, ali i mnogim ovdje vođenim (mora priznati decentnim) raspravama, pa i onom pjesmicom Bare i plaćenika (Put ka sreći):

Gdje je nestao čovjek
gdje se skrivao
iz vagona godina
na tračnice ispao
gleda gdje su znakovi
kojim putem krenuti
može li tko reći
gdje je put ka sreći

i ja sam sebi postavih pitanje, koje prosljeđujem i drugima:

Zaista, gdje je nestao čovjek?