pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Umjesto komentara izbora i ovih cirkusa oko navodnih “pregovora”, programa, usuglašavanja i svega ostalog u kazališnim zbivanjima na našoj političkoj sceni, radije bih nešto o uzrocima. Onako kako ih ja vidim.

Pred jedno godinu, dvije, Transparency International organizirala je okrugli stol s temom korupcije u Hrvatskoj i kako joj se suprostaviti. Slučajno sam se našao tamo i nisam pričao o pokvarenim sucima, liječnicima, profesorima ili političarima. Pričao sam o partitokraciji, vlasti političkih elita, kao i organizaciji naših političkih stranaka na način koji stimulira korupciju. Praksa borbe protiv korupcije (a koje nije ni bilo i nema je ni danas), ali i rezultati ovih parlamentarnih izbora i postizbornih slaganja, učvrstili su me u stavovima.

Dugo razrađivana revolucija krenula je nepredviđeno. Rat koji bratići carevi nisu željeli se razvukao, disciplina popustila. Ratnici sa nekog lijevog brodića Aurora, spriječeni u ulasku u carsku luku, iznenada zapucali po središtu imperije. To je zbunilo i onako zbunjene službe. Skupo i složeno financirani Lenjin to nije predvidio, pa je Staljin zadužen za mukotrpnu nabavku novca iz toga izvukao pouku. Rješenje koje nije razrađeno se očekivalo od Trockog, nakon puno razmatranja bilo kakvo. On je na brzinu improvizirao i provedba je uspjela, Aurora je dočekana u luci neočekivanom streljanom mornara. Ukazalo se novo vodstvo, ostalo je priča. Izvučena je pouka. Stvari se više ne prepuštaju slučaju i improvizaciji (Trocki). Ogromne službe se drže pod presijom uspjeha, sprječavanja neuspjeha i tako preriskantnih situacija. Da bi se sve to osiguralo i čovječnost održala, moralo se prijeći na novu praksu vodstva i rezultata. I s tim bude kriza, iz kojih se dograđuje (upgrade) praksa i sumnjivi pokreti pomno drže na oku. Rezultati zahtjevaju. Teren za uspjehe treba pripremiti, rezultate postići a potom i najuspješniji često padaju od uspjeha.