pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Prije nekoliko dana hrvatski premijer je dajući izjave medijima, tek usputno spomenuo „najavu rata“ bolf robi.
Iako sam ovu izjavu već prokomentirao za jedan hrvatski dnevnik, mislim da vrijedi i malo šire obraditi ovu temu.

Što je to uopće bofl roba? Ako pretpostavimo da je premijer mislio na onu robu koja ne odgovara kvalitativnim zahtjevima koji su definirani pravilnicima i Zakonom o zaštiti proizvođača i Zakonom o općoj sigurnosti proizvoda, onda takva roba, ukoliko funkcioniraju za to nadležne službe, uopće ni ne može biti na policama trgovina.

Najnovija burleska u režiji HDZ-ovog premijera Ive Sanadera je zakon koji je regulirao radno vrijeme trgovina. Iako je prije samo dva tjedna stupio na snagu, Ivo Sanader već odlučno izjavljuje kako će se radno vrijeme produžiti… čak do ponoći. Time je Ivo Sanader još jednom pokazao kako HDZ nema nikakvu viziju, koncepciju ili politički smjer. Jedino što HDZ ima je vrludanje od jedne do druge sjednice vlade na kojima se donose zakoni po principu ako prođe, prođe.

Svi se mi uglavnom zalažemo za to da se poštuju ljudska prava i ljudska sloboda. Za ta prava zalagali su se i mnogi ljudi poput antičkih mislioca ili američkih boraca za slobodu i neovisnost. Naravno oni nisu imali problema što su živjeli u robovlasničkom društvu i što su mnogi od njih u svojim kućama držali robove.
Prava su zaslužili oni koji su bili vrijedni tih prava, koji su bili u trendu tada, za koje se je smatralo da su vrijedni života u slobodi.

I danas se ljudi bore za ljudska prava pa o pravima možemo čitati i tu na pollitici. Govorilo se o pravima novinara i slobodnog izražavanja, pravima djece, pravima homoseksualaca, pravima žena...

Pogledajte samo kakvo su oduševljenje izazvali prosvjedi maturanata. Svi su ih podržali u borbi za njihova prava, svi su za njih imali vremena i ministri i novinari. Svi su ih podržali.
Rekli su, eto konačno nove snage, eto netko tko je digao svoj glas za razliku od drugih.

KVALITETNO VRIJEME

Često puta se može čuti da vrijeme provedeno s djecom mora biti kvalitetno, da nije važna količina već kvaliteta.
Izraz kvalitetno vrijeme je za mene eufemizam za nebrigu i nešto čime oni koji (nemaju) ne žele imati vremena za djecu rješavaju svoju grižnju savjesti. Takvi će reći da ne provode mnogo vremena s djecom,ali ono vrijeme koje provedu je kvalitetno.

Ako mi ne vjerujete da je kvalitetno vrijeme ustvari nekvalitetan odgoj, recite mi koliko ste ljudi čuli da za posao odvajaju dnevno dvadesetak minuta, ali to su kvalitetnih dvadesetak minuta?
Jer na poslu nije važna kvantiteta već kvaliteta.
Koliko je vrhunskih sportaša postalo uspješno vježbajući tek pet minuta dnevno (prije spavanja), ali tih pet minuta su bili kvalitetni?
Koliko od vas provodi desetak minuta dnevno na internetu, ali kvalitetno?
Kad nekoga ili nešto volite da li s njime želite provoditi što više vremena želite li biti što više vremena u društvu voljenih ili im kažete da za njih imate tek par minuta, ali kvalitetnih.

CJELODNEVNI BORAVAK U ŠKOLI

Jučer sam pročitao u novinama da 20-25% kruha ode u povrat koji se baca, tamo također piše da se godišnje proizvede 113.000 tona svježeg kruha.

20-25% toga kruha se baci.
Koliko je to u vjetar bačenog poticaja za pšenicu? Koliko tona mineralnog gnojiva? Koliko goriva je potrošeno samo da bi se tolika količina kruha bacila? Koliko je električne energije potrošeno na kruh koje će se baciti?

S jedne strane se potiče ljude na energetsku učinkovitost, ekološki ih se osvještava, osuđuje se one koji bacaju hranu, a sve to se dozvoljava proizvođačima.
Naravno cijenu njihove neučinkovitosti plaćaju potrošači.

Može li se što učiniti da se baram smanji tolika neučinkovitost i rasipanje resursa?

Slično je i s drugim proizvodima s kratkim rokom trajanja: jogurti, povrće, voće, mesne prerađevine...
Dio svega toga propada. Veliki trgovački lanci, a i male trgovine žele ostaviti dojam obilja i velike ponude. Posljedica toga je upropaštavanje i bacanje hrane.

Kad se govori o štednji energije uglavnom se priča o štednim žaruljama, automobilima koji troše malo goriva, pasivnim kućama...

Razlozi nekonkurentnosti hrvatske nove privede leže u pogrešnoj ekonomskoj politici svih doadašnjih vlada ,koja je stvorila makrokekonomsko okruženje unutar koga svaki pokušaj poduzetništva postaje nepromišljena avantura sa mogućim nesagledivimposljedicama za poduzetnika samog ali i za cijelu HrR.Hrvatska u svijetu nije percipirana kao posebno nadarena za neku svrstu proizvoda tako da su naše mogućnosti za stvaranje diferenciranih proizvoda8 posebno brandirani ,statusni gdje se odluka donosizbo g imena ali i zbog poznate kvalitet) vrlo ograničene.
Već smiješno zvuči ,kad euforično redovno pišu i govore naši mediji o uspjesima Podravki i Vegeti ,Krašu i Griotama, Kravati Croati,Cedeviti ,Plivi , koja i nije u našem vlasništvu, Tifonu koji nije u našem vlasništvu ,Ini i sličnima.Nemojmo se zavaravati način na koji mi doživljavamo proizvode iz Srbije, Albanie, BiH, Turske, Poljske, Rumunije, Ukrajine isti je kako razvijeni Zapad doživljava naše.

''Šef HDZ-a Ivo Sanader danas nije potvrdio najave predsjednika HSS-a Josipa Friščića da će koalicijski sporazum HDZ-a sa žuto-zelenom koalicijom biti potpisan idući tjedan.
- Ako i kada pregovaračke skupine završe posao, čeka nas završni razgovor da vidimo koji su to ljudi koji su sposobni i spremni odraditi program Vlade - izjavio je Sanader na obilježavanju Dana HSS-a.
Otvorio je i mogućnost da će se suradnja sa žuto-zelenima nastaviti i na lokalnim izborima 2009. - To ćemo se dogovoriti kada Vlada i Sabor počnu raditi, najavio je Sanader. ''
(Jutarnji list, 22. 12. 2007.)

''Saborski zastupnik iz SDSS-a Milorad Pupovac je u Banskim dvorima razgovarao s premijerom Ivom Sanaderom.
Razgovarali smo o onome što nismo napravili u proteklom mandatu, a što treba napraviti da bismo mogli razgovarati s mogućim mandatarom kazao je Pupovac nakon sastanka, ne želeći precizirati što sve iz dosadašnje suradnje s HDZ-om smatra neispunjenom obvezom.
Pupovac također tvrdi da SDSS nije još ni s kim otpočeo pregovore jer se prvo čeka da ponovljeni izbori u nedjelju potvrde dva sporna mandata. Potom će biti jasnije tko će i kakve pregovore voditi.

Drago mi je da je moj post Fiat justitia ruat caelum izazvao toliko pažnje, reakcija pa i strasti, ali me istovremeno rastužuje, pa se nekako osjećam dužnim da još jednom akcentiram neke detalje, koji se možda iz tog teksta i u ovom trenutku baš ne vide jasno:

Politički sustav unutar kojeg živimo je rađen za neke druge prilike, za neke druge osobe i njihova očekivanja i fikcije. Taj sustav, nekada krojen po mjeri nacionalnih „divova“ i spasitelja, danas proizvodi goleme abnormalnosti koje hitno treba mijenjati. Osjećam velikui tugu da se iz ovih izbora nije iznjedrila ni svijest o takvoj potrebi, niti snage koje bi to svjesno i savjesno odradile.

Razvoj događaja u posljednjih nekoliko godina na jednom segmentu tržišta, a to je proizvodnja i prodaja jaja, može poslužiti kao upozorenje i nekim drugim proizvođačima jer je to nažalost predložak koji pokazuje odnos trgovaca prema njima, pogotovo ako su mali i imaju relativno malen udio na tržištu.

Naime, radi se o tome da je u posljednjih nekoliko dana prisutna nestašica jaja na tržištu. Geneza problema je slijedeća: jaja su jedan od "udarnih" artikala pored šećera, ulja, jogurta, mlijeka ,.... i svaki trgovac nastoji imati što bolju cijenu na svojim policama. Težeći tome "cijedili" su proizvođače (vlasnike peradarskih farmi) za što nižu ulaznu cijenu. Nažalost, želeći osigurati sebi tržište, oni su pristajali na tu igru tako da su došli u situaciju da su prodavali jaja ispod cijene "proizvodnje" i zapali su u teškoće. Nekoliko većih peradarskih farmi u Dalmaciji je zatvorilo svoja vrata i/ili prestalo isporučivat robu pa sada nema jaja na tržištu.

Često u zadje vrijeme slušam i čitam o tome kako se Hrvatska mora orijentirati na uslužne djelatnosti te da se ponovna industrijalizacija ne može provesti u Hrvatskoj i da to nije naša budućnost.

Pa da vidimo kako ta "orijentacija na uslužne djelatnosti" funkcionira kod nas.

Ribarski brod dođe u luku,ali lokalne vlasti ne žele da se kod njih iskrcava riba jer "uslužne djelatnosti" imaju prednost.Rive i luke su rezervirane za jahte i turističke brodove.
Znači ribari nisu sposobni iskrcati ribu pa zašto da se uopće gnjavimo ribarskom industrijom.

Ne plaća se porez na kapitalnu dobit.Znači zašto ulagati u industriju gdje moraš plaćati poreze i radnike, kad možeš uložiti novac u dionice i ne platiti nikakav porez i još se ne moraš gnjaviti s radnicima, našom birokracijom i svakakvim zakonima i pravilima.