Uvatila san malo vrimena da se osvrnen na sve ovo što se u mom životu dešava prethodnih dana, od pobjede Hrvatske u nogometu, do Nike Kovača u HDZ-u, ili štanda pored kojeg san prošla od SDP-a, do bakice u reklami...
I šta da napišen, u politiku se ne razumijem, al znan samo jedno, svi oni obečavaju brda i doline, fale se sa onim što jesu i nisu napravili, a meni već deset-petnaest godina isto, samo san nabacila jedno desetak kila, pa to stavljan svaku godinu jedna kila, onda san i sve škole koje san upisala, završila, našla svoju bolju polovicu i preselila u drugi grad... a od pustih, njihovih ih obečanja, dobila san labelo i maramice... pa to je strašno...
Ovi na skupu priča o dvorani koja još nije ni počela se gradit, a bidan čovik misli da je pri kraju, oni pak na drugon skupu govori o mladima, a mladi polagano nestaju u sjeni onih koji su davno zauzeli svoje misto, a trečima razglas nije bia ni dobar pa nisan u zadnjen redu ni čula čo su napravili i čo će napravit...
I onda me jedino razveselila utakmica u sridu, ta borba i želja da pokažemo ko smo i šta smo...