pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Kao što sam u opisu drugog čina najavio, odigrao se i treći čin naše male komedije/farse/melodrame/tragedije/igre s pjevanjem. Treći se čin odvijao u Hrvatskom parlamentu. Počeo je u 9,30, u četvrtak 28. 07.2007. godine, a završio negdje oko 23,00 sati istoga dana. Treći čin trajao je, sve u svemu 13 sati. Bez pauze. Nadam se da su zainteresirani mogli vidjeti treći čin na dalekovidnici, a kako sam ga ja vidio unutar sabornice pišem ovdje. To je moj dnevnik za taj dan (noćnik, također).
Na samom početku čina na sceni se uživo pojavio režiser, u pratnji pet-šest ključnih glumaca. Režiser je bio u kostimu i glumio je glumca. Najprije smo režiseru i glavnim glumcima (Vesna Pusić i još par nas) pokušali objasniti da nitko nikog u parlamentu ne proglašava lopovom, da to nije mjesto gdje se hvataju lopovi i da lopove hvataju Bajić i Benko. Pa smo im onda pokušali objasniti da smo zahtjev o izglasavanju nepovjerenja dali ne zato jer su oni nešto ukrali (jesu li ili nisu ima tko ustanoviti), već zato što nisu obavili svoj posao onako kako im je to zakonima i odlukama parlamenta naloženo. Voljom vlasti postavili su ljude koji su tijekom godine dana uzeli od agenaka USKOK-a mita za 800.000 Eura. Za pretpostaviti je da se ljudi nisu razgovarali i ispijali kavice samo sa agentima USKOK-a, već i sa nekim drugim zainteresiranim građanima koji su spremni platiti uslugu. Da čovjek bude skroman, pa da kaže da ih je bilo još najmanje za 800.000 Eura. Sve u svemu 1.600.000 Eura mita. Prema novinama, jedan od optuženih tražio je kroz mito 5% vrijednosti svakog posla. Dakle, 1.600.000 Eura je 5%. Sveukupna cifra krčmenih vrijednosti je, jednostavna računica kaže, 32 milijuna Eura. Toliko su iskčmili u jednoj godini. A prije toga su na tom mjestu bili još dvije godine. Od daljnje računice boli glava, a posebice kad se čovjek dosjeti da je prava privatizacija trajala desetak godina prije toga. Čuvari u liku četiri ministra (Polančec, Kalmeta, Šuker i Čobanković, jer se Vukelić povukao u jeku Brodosplita, dakle pred par mjeseci, pa se i njega može računati kao petog) ništa nisu znali. Nekako nam se činilo da bi ipak trebali znati što se događa u fondu kojim upravljaju, pa smo upravo zbog toga zatražili njihovu političku odgovornost, odnosno smjenjivanje. Kako je režiser stao u njihovu obranu, a i ostatak vlade, naravno, to smo zatražili da se vidi u parlamentu da li se toj vladi vjeruje. A ako joj većina i vjeruje da mi kažemo zašto joj je vjerujemo. U tu svrhu smo složili i karikaturu na kojoj četiri ministra povezanih očiju, začepljenih ušiju i zaflasteriranih usta ništa ne znaju, ništa ne vide, ništa ne govore, a iza leđa im njihovi puleni čapaju sve što mogu. Tako smo, ukratko obrazložili svoje rezone i stajališta.