pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Dosta je dnevnika i puno riječi ovdje napisano o liberalima, onim HSLS-ovim i onim HNS-LDovim, ali malo manje ili skoro ništa o Gotovčevim koji su utopljeni u HSLS po Kramarićevoj ideji. Krajnji rezultat je vidljiv i mjerljiv nakon dvije godine od ujedinjenja LSa i HSLSa, od 2006.godine. Jedini ostatak od nekad parlamentarne Liberalne stranke ostala je Dalmatinska liberalna stranka (DLS) kao regionalna stranka koja se nije dala pokoriti ničijoj trgovini. Dvije godine sustavno se guši liberalizam na hrvatskoj političkoj sceni, odnosno liberalima se predstavljaju prema potrebi i lijevi i desni. Kolega leddevet objavio je ovdje odličan dnevnik liberali for dummies, i zato nema potrebe za poseban osvrt na HSLS, a o HNS-ovim liberalima ionako se piše u kontinuitetu.
Ljudi su snaga, ljudi sve pokreću i upropaštavaju, ideje se rađaju i umiru, ali i ponovo oživljavaju. Tako se reinkarnira Gotovčeva ideologija i poimanje liberala na ovim našim prostorima, dali iz nužnosti, procijenite sami.

Pokušat ću u ovom dnevniku dati svoje viđenje politike i političkih kretanja u Republici Hrvatskoj. Ovakav prikaz bi se u teoriji mogao odnositi i na ekonomske, kulturne ili socijalne prilike, ali smatram da su u praksi te komponente kod državljana Hrvatske neupitno razvijenije od političke svijesti.

Hrvatska politika se može zamisliti kao stalaktit koji visi iznad Europe. Nekad je ona bila stalagmit na tlu Europe koji je raspadom socijalističkog ustroja katapultiran na strop. Na tom je stropu 1990. poprimio oblik ploče koja je zauzela manje više svu dostupnu površinu. Tada se uslijed rata događa naglo sabijanje tog leda u kompaktnu cjelinu koja s vremenom dobija oblik stalaktita, stožca s vrhom prema dolje.

Smislom bi ovaj dnevnik vjerojatno mogao biti napisan kao komentar na dnevnik uvaženog blogera 45 Lines, ali bih onda, iz poštovanja prema liku i djelu kolege, pisao stilom koji bi mi karmu ostavio na maksimumu. A arijevštvine se grozim, pa rekoh idem pad iste potaknuti i formom i sadržajem.

Priča šjor Marinko istinito "Stranke sve više sliče na jednojajčane blizance kada je riječ o idejama i programima s kojima izlaze na političko tržište", te nastavi novinarski legitimno "(što je osnovni razlog, ne i jedini, suvišnosti HSLS-a, stranke kojoj su drugi najviše popasli idejnu baštinu).".

Kada su izbori u pitanju, američkim političarima ništa nije strano – u svojoj kampanji bez imalo ustezanja koristit će se i najgorim uvredama. To i ne čudi s obzirom na to koliko se novaca ulaže u kampanje, i s obzirom na to koliko se, ukoliko im izborni rezultati budu naklonjeni, kandidat i njegova ekipa mogu zaraditi.

Zadnjih dana tako nas zabavlja republikanski kandidat za senat John Spencer koji svoju protukandidatkinju Hillary Clinton nimalo ne štedi. Prvo ju je u TV spotu stavio rame uz rame Osami Bin Ladenu, optuživši je da nije napravila ništa kako bi Amerikance učinila sigurnijima, u kontekstu činjenice da nije glasovala za Patriot Act 2005. godine. Možete misliti kakav efekt u prosječna Amerikanca izaziva stavljanje osobe u isti koš s Osamom.