pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nekad se u ovo vrijeme cestitao Bozic i Nova Godina...Nekad, nekad...Ali danas vise toga nema.Iz svih medija se daju savjeti kako predstojece dane iskoristiti za ugodan shopping.Pomaci ovog posveceng konzumerizma su zapanjujuce veliki i ne vidi im se kraja iz godine u godinu.
Osim vec tradicionalnih savjeta kako se lijeciti od pretjeranog prezderavanja i alkohola, ove se godine nastoji ovaj trend prebaciti i na maltretiranje kucnih ljubimaca.Moji su favoriti svakako ne "genijalno" osmisljene kapice za pse, nego prebolesne ideje za oblacenje npr papiga!? Tako ce "in" kucne ptice/zarobljenici imati ove godine - crvene kaputice. Priznajem kako ne znam tocno radi li se o modelima Guccija ili Prade.Sorry!
A ako vas na trenutak zabrine visina racuna, lijecite taj strah izderavajuci se na trgovce koji ce i ove godine srusiti sve rekorde i raditi duze, vise i bolje nego ikad prije. I imajte razumijevanja za povike iz Crkve protiv konzumerizma.Nije ni njima lako.Njihov se shopping centar Kaptol II, jos uvijek gradi, pa od masnih profita, ove godine jos nista...

Sretan shopping!

Prije nekoliko dana sam počela pisati komentar ali mislim da tema zaslužuje više i sve skupa ostavih za neki novi post. Pa eto ga. (na brzinu, imam još samo jedan slobodan dan!)

Radi se o komentarima ispod teksta Odgovor na komentar Ive Prpić među kojima se (za moj ukus) prečesto spominje riječ - licemjerje.

Prema wiki, licemjerje se definira kao postojanje dvostrukih mjerila, jednih za sebe (odnosno neku odabranu "elitu"), a drugih za ostatak svijeta.

Sigurno ste primjetili da je sama riječ popularna zadnjih dana. Popularnija od Nives Celzijus. (inspirirala me tema dana na novoj). Zahvaljujući političarima i kampanji. Nekako mi se čini da im se sve svodi na prokazivanje licemjerja. Naravno, tuđeg. Toliko promoviraju licemjerje da se čovjek zapita da li je prije njih postojao. Ili je ipak samo riječ o dijelu definicije u zagradi – postojanje mjerila za odabranu 'elitu'.

Za primjer citiram esperanzu koja u

Danas je u Stankovićevoj emisiji «Nedjeljom u 2», nekakav sugovornik novinara koji su radili prilog o gostu emisije Gordanu Jandrokoviću, kazao da je mladi lav HDZ-a ranije bio prilično liberalan, potpuno drukčiji i malo nalik na ono što predstavlja danas u hrvatskom političkom životu. Dok je bio mlađi, pa čak i kasnije, kada je već radio u Ministarstvu vanjskih poslova, Jandrokovićevi pogledi na život i životni svjetonazor općenito, bili su dijametralno suprotni onima koje isfurava danas. Jer kao član HDZ-a, on drukčije od ovoga i ne može. Ne smije. To je osnova HDZ-a. Onoga trena kad im se pridružiš, možeš zaboraviti na osobno, ne dao bog njima različito mišljenje. Moraš posve zaboraviti na to, kako se ne bi dogodilo da se izlaneš pred nekim u slučaju da izvan stranačkog foruma, unutar svoja četiri zida ipak razmišljaš normalno, normalno kao većina svojih vršnjaka koji ne vjeruju u bezgrešnost ikoga, pa tako i Franje Tuđmana, Ive Sanadera itd.

Često u posljednje vrijeme imam potrebu uspoređivati Zorana Milanovića i Gordana Jandrokovića. Dva mlada lika, relativno nova na hrvatskoj političkoj sceni. Tako slična, a tako drastično različita. Po nekakvom defaultu, HDZ bi kao konzervativna stranka trebala biti skup ljudi koji njeguju kršćanske vrijednosti, dobrotu, poštenje, smirenost, opraštanje, a od SDP-a bi čovjek po tom istom nekakvom, u mojoj glavi na stečenim iskustvima zamišljenom defaultu, očekivao upravo suprotno. Kad ono, na političkoj pozornici događa se baš obratno. Pa i kroz usporedbu ova dva, u svakom slučaju zanimljiva lika. Jandroković je u javnosti izgradio image bahatog, arogantnog tipa koji ne preže ni pred čime, pravi je komunistički omladinac od prije 30 godina, socijalistički prvoborac, oštar, drzak i bahat, zadojen do boli ultraljevičarskom doktrinom. Dok Milanović djeluje poput nekakvog laneta, studenta bogoslovije koji je ispunjen mirnoćom, staloženošću i fratarske potrebe za praštanjem. Kakva ironija!