Tjelovo i vjeronauk

Ivan Cerovac — Thu, 07 Jun 2007 20:17:22 +0200

Nismo danas bili na procesiji nego na ranoj misi jer smo na ručak pozvali sinove i snahe. Nema ljepšeg blagdana od onog gdje se uz vjerski uklope i obiteljski sadržaji. No, želio bih ovdje, kad već dodirujemo vjersku temu Tjelova, spomenuti, da moja supruga i ja, od kako živimo u Dugom Selu, posjećujemo nedjeljom i blagdanom mise, svake nedjelje ili blagdana u drugoj crkvi, drugoj župi uglavnom "zagrebačkog prstena". Ne bih ovdje ulazio u to kako i što propovjedaju župnici ili drugi svećenici. To je tema za sebe. Ali kao crkveni glazbenik moram nažalost ustanoviti da se u različitim crkvama pjevaju sve gore i gore pjesme čija je tekstovna i glazbena vrijednost vrlo upitna a nemaju ama baš nikakva liturgijskog značenja. Znam da pri Teološkom fakultetu postoji Institut za crkvenu glazbu i to dugi niz godina. Kako to da tom Institutu nije uspjelo u ovih valjda već 40-tak godina educirati dovoljno crkvenih glazbenika i tako osigurati kvalitetnu crkvenu glazbu za vrijeme liturgije. Ovako, od poskočica do drmeša, od turbo-folka do sladunjavih limunada, sve se svira i izvađa pod misom na način da čovjeku pamet stane. Stare hrvatske crkvene pjesme kao da su "izašle iz mode", u mnogim župama se preferira onih nesretnih (osam ili devet) Pučkih misa. Od njih se opet najradije pjeva ona Milanovićeva, najneinventivnija i najdosadnija. Barem Crkva kao institucija ima mogućnosti zavesti reda u crkvenom pjevanju, dakako ako to crkveni vrh želi.

pročitaj dalje