pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Što su dr. Ivo i njegova vlada napravili u svom mandatu, znamo. Dr. Ivo je umirovljenicima vratio gotovo 10% onog što su im prethodno ukrali i to tako da je prodao imovinu koja pripada tim istim umirovljenicima. Dr. Ivo nije zaratio sa Slovenijom (nije ni sa Kazahstanom), on je osigurao dobre međunarodne odnose Hrvatske. Dr. Ivo otvorio je autoceste koje su drugi sagradili, pronašao je 500.000 branitelja u Hrvatskoj (i neće nam, pa neće, reći tko su oni). Dr. Ivo je napravio još mnogo drugih dobrih stvari, ali o tome će on reći sve što treba.

O nekim stvarima koje je dr. Ivo radio ne zna se mnogo. Te su stvari potrpane pod debele tepihe Banskih dvora i odgovore ćemo saznati u nastupajućoj godini.

U mandatu dr. Ive iz splitskog Brodosplita nestalo je 5.000.000 američkih dolara. Zlobnici su tvrdili da je tu prste imao predsjednik Nadzornog odbora, famozni ministar Branko Vukelić. Dolari (zeleni, kakvi već jesu) nestali su, istrage se vode manirom i brzinom puža golaća i šanse su male da će se ustanoviti “di su šoldi”. Nova godina nudi neslućene mogućnosti.

Pratim ovih dana zbivanja koja su se događala na Kornatima. Ne znam kako Vi, ali cijela ta situacija oko istrage i ispričana nam priča o tome kako su nesretni vatrogasci stradali meni se ništa ne sviđa. Prepustimo to ipak stručnjacima. Oni će nam temeljito objasniti kako je moguće da trinaest ljudi izgori u travi do gležnja.

Ja bih se opet malo dotakao najboljeg turističkog djelatnika Bajića i njegovih zasluga za ovaj grad i državu.

Kako mi se čini u HDZ-u postoji epidemija općeg neznanja. Prije nekoliko mjeseci nam je Kalmeta objašnjavao kako pojma nije imao da se njegov vozač bavi reketarenjem. Ministar koji nam je prodavao priču kako je dao više love Šibeniku nego Zadru je izjavio da NE ZNA čime mu se vozač bavi, odakle mu pare i što sve posjeduje. Prodao nam je tu priču i naravno ostao ministar.

Kalmetin dnevnik 04.lipnja 2007 godine gospodnje

Strašno. Moj voljeni premijer i dalje šuti. Jučer zbog toga nisam ni vodio dnevnik. Sav sam izbezumljen. Ne znam što da radim. Pokušao sam ga dobiti na telefon, ali se ne javlja, a tajnica kaže da je zauzet. To mi je stvarno čudno. Mislim da me tajnica laže. Dođe mi da nazovem vozača i kažem neka me vozi u Vladu, ali malo me strah da mi Ivo to zamjeri. Čekat ću još koji dan.
Uz sve to što me Ivo ne zove, oni ludi novinar postavljaju čudna pitanja:
Kao tvoj vozač je bio bogat ti si to morao znati.
Pa imao sam ja te informacije da se bavi… da… da radi, da radi on da mu radi supruga, da je u kreditima. Da je s tim kreditima podigao tu kuću i tako dalje, i tako dalje… ali šta ću ja ulazit. Imam ja, imam ja svojih problema. Imam ja svojih briga i imam, imam, ovaj, svoju obitelj. Šta ču ulazit sada u svakog mog službenika i ne znam šta. Šta on ima i kako ima i kako ima, ako ima kako treba, ima, ondak je to u redu a ako nema im ko će o tome voditi računa. Zašto da se ja pitam otkud njemu lova za to sve što ima.Treba vidjeti ima li kredite i koliko je u kreditima. Ja ne znam sad to. Šta ja znam. Ja nisam bogati, nit njemu žena, nit mi je ovaj … Prema tome šta ja znam, kako ko živi, kako ko stiče i tako dalje i tako dalje… Miočića sam samo naslijedio kad sam preuzeo mjesto gradonačelnika Zadra. Povukao sam ga za sobom.Nisam imao prvo vrijeme tu vozača, dok se nisam snašao, pa sam dobio vozača. Kojeg sad isto imam, kojeg imam cijelo vrijeme iz jednog drugog ministarstva. Itako dalje… I tako je došao sa mnom i tako je ostao. Povezao je i Audi A8, je zadarski, ali što će njima tamo dolje takav auto. Nek si kupe drugi.

I već kad su pomislili da su se opet izvukli iz optužbi na račun državnog tajnika Livakovića te da javnost i dalje vjeruje da je u HAC-u i Hrvatskim cestama sve po zakonu, zakazao je jedan mali kotačić - vozač Danijel Miočić. On je navodno baratao malim sumama, ne većim od 100.000€ i na njega nitko nije obraćao pažnju jer ih je očigledno puno na sve strane, te je tako izmakao kontroli (očigledno i samokontroli).
Pročitajte Kalmetin dnevnik i pokušajte mu se staviti u kožu:-)

Kalmetin dnevnik 02. lipnja 2007 godine Gospodnje.
Kako sam gadno izvaran. Ponižen. Ismijan. Onaj moj smrad od vozača mi nikad nije rekao kakvim se poslovima bavi. Kako sam mogao pretpostaviti da može bilo kome srediti državni posao. Možda bih ga i sam zamolio da i meni sredi koji poslić. Nisam znao ni da se za to može uzeti provizija, a kako bih onda znao da se to može ubrzati batinama. Nije mi rekao ni za koga sve uzima proviziju, možda je mogao i mene ubaciti na listu. Ni za svoje bogatstvo mi nije rekao. Možda je bogatiji i od mene. Moram mu pod hitno pogledati imovinsku karticu. Nadam se da je nije lažirao.Barem mi je mogao pekare spomenuti. To me ionako ne zanima, nikad nisam želio biti pekar. Kad se samo sjetim koliko sam vremena proveo sa tim gadom. Već mi je i žena postala ljubomorna. Na koga, pitam se? To je strašno.