pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Oslobađajuća presuda po svim točkama za Rahima Admija i osuđujuća za prethodno osuđivanog Mirka Norca na temelju zapovjedne odgovornosti za zločine počinjene u hrvatskoj ofenzivi i naknadnom povlačenju iz srpske enklave sela davne 1993. pod imenom "Operacija Medački džep" još uvijek lagano trese institucionalni sustav, medije, pravosuđe i javnost. Doduše, ovog puta ponovna osuda Norca nije izazvala demonstracije veterana i nacionalista. Hrvatski sud drugi je put bez previše profesionalnih i vanpravnih problema osudio visoko pozicioniranog zapovjednika HV-a za njegov neuspjeh u kontroliranju trupa koje su pod njegovom efektivnom kontrolom i/ili direktno počinjenje zločina. Presuda zapovjedniku ne znači nužno da je zločine zapovjedio jer je zapovijedanje zločina oblik individualne odgovornosti i činjenja. Za nju vijeće nije našlo dokaza. Zapovjedna odgovornost, primjenjena u slučaju Medački džep, je upravo suprotno: odgovornost za nečinjenje odnosno neispunjenje obveze koja jasno stoji u I Protokolu Ženevskim konvencijama. No taj Protokol se tiče međunarodnih sukoba, a Medački džep je bio primjer internog sukoba pa je bilo oportunije primjeniti domaće pravo (da je slučaj na međunarodnom sudu, moglo bi se primjeniti običajno pravo čime bi se zaobišao taj problem). Zapovjednik koji je znao ili morao znati da njemu podređeni nad kojima ima efikasnu kontrolu čine ili će počiniti zločine obvezan je poduzeti nužne i razumne mjere da zločine spriječi ili kazni. Podbaci li u ovoj zadaći, zapovjednik može biti odgovoran za zločine neposrednih počinitelja. Osuđivanje zapovjednika ne sprečava procesuiranje neposrednih počinitelja, ali daleko adekvatnije atribuira odgovornost za masovni zločin koji se ostvaruje potporom sustava.

DORH će se navodno koncentrirati na neposredne počinitelje iz slučaja Medak čija su imena sad formalno isplivala u javnu domenu zbog javnosti suđenja pa se od toga ne može pobjeći (ali još uvijek nisu naglašena u medijima i poznata javnosti, uz iznimke kao što su Velibor Šalaja, Ivica Rožić i Toni Stelinović - o Rožiću je svojevremeno pisao Feral). Makar je usmjeravanje napora prema "bazi zločina" (crime-base) vrijedno pohvale, progon međunarodnih kaznenih djela puno je efikasniji ako se zahvati zapovjednike koji su ključni za sistematski kriminalitet u ratu ili miru prema ratnim zarobljenicima/ranjenicima/itd ili civilima. Stoga je daleko zanimljivije stidljivo šuškanje o istrazi o ulozi Mladena Markača, glavnog zapovjednika Specijalne policije (propagandni amaterski YouTube clip) koja je bila dio MUP-a i Željka Sačića, zapovjednika u Specijalnoj policiji i današnjeg predsjednika Udruženja specijalne policije. Uz jedinice HV-a, jedinice Specijalne policije sustavno se pojavljuju kao počinitelji zločina u slučajevima čija je istraga ili predraspravni postupak vođen na Tribunalu u Hagu. Vojna struktura nije bila jedina koja je čini se sudjelovala u zločinima, MUP je bio podjednako inolviran. No čim je u pitanju Hag, svaki wannabe novinar će tome dodati par kila teorije zavjere i napraviti konspirativni medijski spin prilog osiromašen jeftinim političkim metaforama i žurnalističkim teatrom potpuno neprikladnim za izvještavanje o ozbiljnim temama kakvi su ratni zločini. Umjesto da je kao poveznicu istaknula Specijalnu policiju, Ivana Petrović slučaj Oluja i Medački džep povezala je u SouthParkovskom stilu - everybody, blame Canada!

Željko Sačić djeluje kao da je u panici i plasira teorije zavjere, tvrdeći između ostalog da hrvatsko pravosuđe odrađuje "prljavi posao Tribunala". Ima li hrvatsko pravosuđe muda odnosno snage pozabaviti se slučajem Medački džep i hoće li organi progona konačno preuzeti inicijativu u dokidanju (višegodišnje) nekažnjivosti za teške povrede međunarodnog prava i zločine koji ugrožavaju cijelo čovječanstvo?

Makar potpora javnosti Gotovini ne posustaje, a mnogi građani nastavljaju negirati da je hrvatski narod u ratu bio išta osim žrtve, najveće i najočekivanije suđenje vjerojatno će pomoći zemlji da se suoči sa svojom ulogom u ratu i prihvati sliku rata u boji umjesto crno-bijele simplificirane perspektive te shvati da su zločinci postojali na svim stranama. HTV je najavio javno prenošenje rasprava, što je kopernikanski obrat u odnosu na pažnju koja je posvećivana drugim postupcima (uz iznimku onog Miloševiću) koji bi jedva zaslužili koji izvještaj, čak i kad se sudilo radi zločina nad Hrvatima (npr. Tužitelj protiv Milana Martića, Tužitelj protiv Milana Babića, Tužitelj protiv Rasima Delića, itd). Javni prijenosi pomoći će u suočavanju s prošlošću ali i prvi puta pružiti pravu priliku javnosti da vidi kako uopće izgleda postupak pred međunarodnim sudom. Opterećen pravilima, složenošću materije i obujmom, pravni postupak pred UN-ovim tribunalom nije predstava za javnost u kojoj zamaskirani protagonisti plešu ples prema očekivanjima javnosti nego pravni postupak u kojem je potrebno dokazati svaki navod optužnice van razumne sumnje rigorozno slijedeći detaljna pravila.

Predmet Gotovina i drugi najveći je i jedini predmet za zločine koje su počinili etnički Hrvati u Hrvatskoj koji će provesti Haški tribunal. Dok su zločini srpskih optuženika nad Hrvatima u Hrvatskoj procesuirani u nekoliko postupaka (Martić, Babić, Milošević, Mrkšić i drugi), a u nekima će tek biti (Šešelj, Simatović), jedini drugi postupak protiv etničkih Hrvata prepušten je hrvatskom pravosuđu i odvija se na Županijskom sudu u Zagrebu. Kritike na rad suda koje se temelje na navodnoj disproporcionalnosti etničkog optuživanja i "izjednačavanju krivnje" bivaju nemilosrdno poražene u sukobu sa statistikom i zdravim razumom jer etničkim sastavom optuženika dominiraju osobe srpske nacionalnosti, što i odgovara povijesnoj istini o etničkoj atribuciji ratnih zločina počinjenih na prostoru bivše Jugoslavije. Makar Srbija još nije dožvjela dostatnu razinu otriježnjenja glede njene uloge u ratovima i stradanjima, Hrvatska se nalazi na sličnom putu katarze koji je počeo postupkom tzv. Gospićkoj skupini (Norac i drugi), nastavio se postupkom protiv Branimira Glavaša i kulminirao onim protiv Ademija i Norca.

Je li javnost spremna za novi val triježnjenja od ratne propagande 90-tih postupkom Gotovina i drugi?

U nedavnim raspravama o odnosu vjernika i nevjernika napisalo se štošta.

I vjernici i nevjernici su zauzeli određene stavove i ne popuštaju ni pedlja. Ono što se moglo iščitati iz stavova onih koji ne vjeruju je da bi vjernici trebali preispitati svoju vjeru. Osobno se, kao vjernik, slažem s tim. Cerovac se također s tim slaže, pa je napisao i post u tom smjeru. Vjera jeste nešto što treba preispitivati. Svatko za sebe.
No, vrijedi li to i za nevjerovanje? Trebaju li i nevjernici preispitati svoje nevjerovanje? Što im točno ne dozvoljava da vjeruju? Jesu li uistinu nevjernici?
Kad se uklone sve podjele među ljudima, ostanemo na činjenici da smo ista vrsta. Vrijede li za cijelu vrstu ista pravila preispitivanja?
Gdje je granica od koje ne vrijede ista pravila?

U nedavnim raspravama o božićnom lovu napisalo se štošta.

Haag nije pokazao milost prema Markaču i ukinuo mu je slobodu za koju je jamčila hrvatska vlada.
Kirin je dao ostavku.Kasno, Posljedica se zna: Markač mora nazad u Haag.
Veliku glupost su napravili.
A ja ću sada reći što je Vlada (po meni) odmah trebala napraviti, a nije to nažalost učinila.
Čim su se pojavile fotografije Markača i Kirina u javnosti, trebalo je:
1. Istu večer Markača staviti u kućni pritvor
2. Odmah smijeniti Kirina
3. Dati o svemu priopćenje i pokazati da se sa ozbiljnošću vladinih jamstva nitko ne može poigravati.
4. O svemu poduzetom ministrica pravosuđa je idući dan trebala izvijestiti Haag i dati o znanja da vlada i dalje kontrolira stvari za koje je jamčila

Ministar u HDZ vladi koji je naslijedio Mlinarica danas je dao neopozivu ostavku. No nije ju dao zbog toga sto je visestruko prijavljivani policajac u Bjelovaru prekoracio ovlasti i unistio jedan zivot ili zato sto je nacelnik policijske postaje u trenutku bijesa a kako sam procitao i on je vise puta prijavljivan pretukao suprugu nego zato sto je uhvacen u lovu sa generalom Markacem. General je uhicen po nalogu Haga a eto Kirin konacno daje ostavku na kraju svog mandata. Da je bilo pameti i srece ostavku je trebao dati puno prije ili ga je Dr. Ivo trebao najuriti i s time odrzati vjerodostojnost svoje vlade. I tako u lovu iznenada lovac postade lovina a Sanader je pred Hagom izgubio i ono malo reputacije koju je priskrbio uhicenjem Gotovine. U svemu tome nepromisljeni Markac odlazi izgleda u pritvor.
Tako da kraj vladavine ove vlade ostaje i dalje prozet aferama i nepromisljenim koracima. Jedino sto ostaje kao novogodisnja zelja Dr. Ivi da za novu vladu probere sposobnije i kompetentnije osobe za ministre.

Photo by dnevnik.hr

Koliko god se čovjek trudio ignorirati bar na nekoliko dana svinjarije koje se događaju, akteri se izgleda još više trude napraviti što veću kako vam ne bi dali mira. Ovog puta vrhunski idiotizam izveli su Ivica Kirin, Mladen Markač i Josip Đakić. Moram reći idiotizam jer jednostavno nema drugih riječi za to što se dogodilo.

Prvu idiotariju napravio je Mladen Markač otišavši u lov na veprove 22. Prosinca ove godine iako pravila njegove uvjetne slobode jasno nalažu da se praktički ne smije micati iz svojeg stana. No dobro… to što je Markač napravio ipak je samo njegova stvar i ako ne želi poštovai pravila suda, Haag će njega kazniti i poslati ga nazad u Haaški pritvor. No sad dolazimo do većih idiota.

U Indexovu vijest da je general Markač bio u lovu na veprove s ministrom unutarnjih poslova Kirinom gledala sam nekoliko trenutaka s nevjericom.Mladen Markač koji je odlukom Haškog suda pušten privremeno na slobodu otišao je u lov ni manje ni više nego s ministrom unutarnjih poslova, čije bi ministarstvo trebalo biti odgovorno za ponašanje Markača na uvjetnoj slobodi.Ne, još uvijek ne mogu vjerovati, ma to se nije dogodilo! Ipak jest. Slike su tu. Ako je istina, onda je to neozbiljno!
U travnju 2004 godine sam pred Haškim sudom kao ministrica pravosuđa davala jamstva Vlade o uvjetnom puštanju na slobodu generala Markača i Čermaka. Tada sam pod teškom "baražnom vatrom" odgovarala na pitanja haškog tužitelja i davala argumente za njihovo puštanje na slobodu.Nabrajala sam koje sve garancije hrvatska vlada daje za njihovo privremeno puštanje na slobodu. Između ostalog bilo je tu uredno javljanje na sud, izbjegavanje javnih skupova i intervjua,pa obavezno javljanje i traženje dopuštenja za putovanja izvan mjesta prebivališta. Bilo je vrlo neugodnih pitanja i provokacija tužitelja. No sve sam to tada mirno odradila i generali su pušteni van iż zatvora.

Koji su ? Di su ? Zašto su ?

Koji su – Jarnjak, Markač, Norac, Laušić, ...

Di su – U Hrvatskoj (uz izuzetak jednog koji je u Haagu, i u kontekstu najnovijeg razvoja situacije, nadam se da će tamo duuuuuugo ostati)

Zašto su – Zato jer su govna koja spašavaju svoju guzicu lažima (ili, u najboljem slučaju licemjernim „Ne sjećam se“), uvaljujući Rahimu Ademiju odgovornost za zločine u Medačkom džepu.

GADOVI, GADOVI, GADOVI.

Već desetak dana sam planirao pisati o ovome, ali konačni trigger je bila kolumna Denisa Kuljiša u novom Globusu, u kojem piše:

Čermak, Jarnjak i Markač, Photo by Jutarnji list

HDZ-ova ofenziva neznanja nastavlja se i dalje. Ovog puta glavni akter je nekadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak u ulozi svjedoka na suđenju Ademiju, Markaču i Norcu za zločine počinjene u akciji „Medački džep“. U svojem svjedočenju Jarnjak je tvrdo branio svoj stav da nema pojma o ničemu i da se ne sjeća skoro pa ničega. Čitajući članak iz Jutarnjeg lista ispada da se Jarnjak ne sjeća puno toga te da je u to doba informiranija bila čak i tajnica, a o novinarima da i ne govorimo.

Zahvaljujući pokojnom Milanu Levaru, u posjedu sam snimke emisije pobunjeničkog Radija Korenice iz 1994. sa svjedočantstvom zarobljenog poručnika HV-a Johana Tildera o ratnim zločinima u Medačkom džepu.

Namučio sam se skidajući buku Adobe Auditionom 2.0. Jedan dio te izjave spojio sam sa amaterskim video uratcima Tilderovog ratnog druga Raymonda Van Der Lindena. Snimke Prve nizozemske dragovoljačke bojne nisu načinjene u Medačkom džepu već u Čanku. Tko slabije čuje, ili ne može razumjeti Tilderov hrvatski neka pogleda kako je Nacional prepričao dio svjedočenja iz 45 lines video mixa: